Od parobroda s početka 20. stoljeća do teretnjaka koji su završavali u azijskim rezalištima, brodovi riječkih kompanija – Jugolinije, Lošinjplova i njihovih prethodnika – ispisivali su dramatične i često zaboravljene stranice pomorske povijesti. Spašavanja brodolomaca usred Atlantika, sudari u Panamskom kanalu, zapljene zbog dugova, promjene imena i zastava, ali i poduzetničke priče grobničkih brodovlasnika – sve su to epizode jedne flote koja je desetljećima povezivala Rijeku sa svjetskim morima.

HEROJSKI »GROBNIK«

Motorni brod »Grobnik« iz flote Jugolinije izgrađen je 1963. godine u Brodogradilištu Split, premda točan datum primopredaje nikada nije zabilježen. Prvi zapovjednik bio je kapetan Vjekoslav Bruketa, a kum broda Zlatko Fućak. Nakon četvrt stoljeća plovidbe, 1988. godine prodan je i preimenovan u »Nik«, a iste godine završio je u rezalištu Alang, čime je okončana njegova služba.

No jedna epizoda zauvijek je obilježila njegovu povijest. Uz obalu Brazila, dvanaest milja između Rio de Janeira i Vitorije, usred noći, dežurni kormilar Ante Franelić i treći časnik Cvetko Lisica, zajedno sa zapovjednikom kapetanom Miljenkom Šoićem, začuli su vapaje s mora. Netko je bio u nevolji. Odmah je oglašena uzbuna i »Grobnik« je skrenuo s kursa prema izvoru zvuka. Škrta mjesečina je obasjavala mrtvo more. Posada je u manje od dvije minute bila na nogama jer su svi osim straža na mostu i u strojarnici već spavali. Upaljeni su reflektori, motor gotovo zaustavljen, bačen je pojas za spašavanje… Zapovjednik je naredio spuštanje čamca za spašavanje: pet članova posade na čelu s prvim časnikom Stefanovićem bila je začas na valovima. Ubrzo su ugledali čovjeka u moru, podigli ga u čamac, a onda i na brod. Oglašen je završetak uzbune, podignut je čamac i »Grobnik« je nastavio plovidbu punom brzinom. Brodolomac je smješten u brodsku bolnicu: dvadesetdvogodišnji student strojarstva iz Sao Paola, Duilio Secker Filippini. Utoplili su ga, dali mu suhu odjeću i okrijepili toplim čajem s – rumom.

Filippini je kasnije ispričao da je putnički brod »Anna Nery«, izgrađen u pulskom Uljaniku, oko 17.30 sati isplovio iz Rio de Janeira s oko 450 putnika, većinom mlađih ljudi koji su uskršnje praznike željeli provesti na kružnoj plovidbi brazilskim lukama. »Malo mi je bilo pozlilo, pošao sam do brodske ograde i… ničeg se više ne sjećam. Našao sam se u – moru…«, kazao je.

Punih pet sati snažni Duilio, iako ne osobito vješt plivač, održavao se na površini mora dozivajući pomoć. Srećom, naišao je brod »Grobnik«. Kapetan Miljenko Šoić poslije je izjavio: »Često prakticiramo uzbune, probne jasno. Nikad se ne zna kad će naići potreba da postane stvarna potreba…« Cijela operacija »čovjek u moru« trajala je manje od 20 minuta. Radio-telegrafist Nino Maričić obavijestio je o događaju kolegu s »Anna Nery«, čiji zapovjednik isprva nije mogao vjerovati da mu je nestao putnik. Duilio se morao osobno javiti kako bi potvrdio da je spašen.

Kada je »Grobnik« 24. ožujka uplovio u Vitoriju, ondje ga je čekao i brod s kojeg je Filippini pao. Putnici i posada dočekali su spašenog mladića kao da je vraćen iz mrtvih. U svom napisu novinar Novog Lista, Milan Perović, je zapisao: Kompletni sastav putnika s posadom i brojnim radoznalima sačekao je mladića koji je zaslugom posade »Grobnika« vraćen u tabor živih.

Kapetanu Šoiću to nije bio prvi takav slučaj – i ranije je spašavao brodolomce, ploveći na brodu »Šibenik«. No noć uz brazilske obale ostala je zapisana kao jedna od najupečatljivijih stranica u povijesti »Grobnika«.

SUDAR U PANAMSKOM KANALU

Višenamjenski brod koji će kasnije nositi ime »Grobnik« predan je 7. siječnja 1981. godine riječkoj Jugoliniji u brodogradilištu Warnowwerft u Warnemündeu, tadašnjoj DR Njemačkoj, pod imenom »Vojvodina«. Prvi zapovjednik bio je kapetan Ado Šarinić iz Kostrene, a kuma broda Dušanka Uzelac.

Jedan od najozbiljnijih incidenata u njegovoj plovidbi dogodio se 3. srpnja 1989. godine prilikom mimoilaženja na izlasku iz ustave Miraflores u Panamskom kanalu. »Vojvodina«, kojom je tada zapovijedao kapetan Nikola Knežević, sudarila se s filipinskim brodom »Ballena« i kanadskim tegljačem »Guia«, koji se nalazio uz njegov bok. U nesreći su četiri osobe ozlijeđene. Oštećen je lijevi bok broda, došlo je do prodora mora te se brod nasukao. Pri plimi je odsukan i otegljen na privremeni popravak u Bilbao.

Dana 1. studenoga 1991. brod je izvijesio zastavu Malte (Malta Cross Shipping Co., Valletta), a u rujnu 1992., za vrijeme blokade riječke luke, preimenovan je u »Grobnik«.

U posljednjim godinama plovidbe više je puta bio zaustavljan. Dana 15. studenoga 1998. zadržan je u Adabiyi zbog duga za gorivo prema Misr Petroleum i pušten 29. siječnja. Slijedila su nova zadržavanja: 8. travnja 1999. u Marina di Carrara (pušten istog dana), 21. lipnja 1999. u Hodeidahu (pušten 27. lipnja) te 10. rujna 1999. u Durbanu od strane Port State Controla. Svoju je plovidbu završio 6. veljače 2000. godine, kada je doplovio u rezalište Alang.

Motorni brod za prijevoz općeg tereta »Čavle« porinut je 1978. godine u brazilskom brodogradilištu Estileros EBIN S.A. u Niteróiju pod imenom »Mirosal«, za tvrtku Casimiro Filho Industrias & Comercio S.A. iz Fortaleze. Isporučen je kao »Cidade de Itapecuru« kompaniji Companhia de Navegacao do Norte iz São Luísa de Maranhãa.

Lošinjplov ga kupuje 1989. godine te ga upisuje u Trinos Shipping Corp., Rijeka, no u riječkoj floti zadržao se kratko. Već 1991. prodan je i preimenovan u »Mei Yuan« (Deleve Shipping Co. Ltd., Kingstown). Slijedile su nove promjene imena: 1992. postaje »Sea Voice«, 1996. »Univazs«, iste godine »Al Muztuba«, a 2006. »Asrar-A-Mostafa«. Nakon više od tri desetljeća plovidbe, 2011. godine izrezan je u Bangladešu.

DVA »CERNIKA« I DVA »PLATKA«

Prvi »Cernik« u floti Lošinjplova izgrađen je 1976. godine u japanskom brodogradilištu Mitsubishi Heavy Industries u Shimonosekiju kao »Unkai Maru«, za tvrtku Sankyu Unyu Kiko iz Kitakyushua. Od 1982. plovi pod imenom »Golden Cirrus« (Golden Cirrus S.A., Panama), a Lošinjplov ga kupuje 1986. i upisuje na Trinos Shipping S.A., Rijeka. U lošinjskoj floti zadržao se tek dvije godine – 1988. prodan je i preimenovan u »Lady II« (Vlastos Shipping Co. Ltd., Limassol), a 1991. postaje »Robin« kod istog vlasnika. Svoju plovidbu završio je u kineskom rezalištu Xinhui, gdje je doplovio 28. veljače 1999. godine.

I drugi »Cernik« također je izgrađen 1976., ali u brodogradilištu Kanawa Dockyard u Hiroshimi kao »Maya Pioneer« (Maya Enterprise K.K., Kobe). Prije dolaska u lošinjsku flotu 1988. promijenio je imena – 1983. postaje »Ballard«, a 1987. »Sea Concert«. Kao i prethodnik, upisan je na Trinos Shipping S.A., Rijeka. Početkom rata 1991. mijenja zastavu u Sveti Vincent i Grenadini, a dvije godine kasnije prodan je i preimenovan u »Ocean Peace« (Morning Cosmos Maritime S.A., Panama). Godine 1997. nosi imena »Granford« i »Petchmanee«, a 27. veljače 2003. doplovio je u rezalište Alang.

Mnogo stariju pomorsku priču nosi putnički parobrod male obalne plovidbe »Ante Starčević«, izgrađen 1904. godine u brodogradilištu Ditta Giovanni Poli u Chioggiji za Hrvatsko parobrodarsko društvo iz Senja. Tijekom Prvog svjetskog rata, 1914., rekviriran je za potrebe austro-ugarske ratne mornarice kao transportni brod, od 1916. služi kao minolovac, a od 1918. kao lovac podmornica. Od 1923. plovi u floti Jadranske plovidbe d.d., Sušak, a 1941. prelazi u talijansku službu pod imenom »Vincenzo Ciaravolo«. Nakon Drugog svjetskog rata nacionaliziran je te 1947. dodijeljen novoosnovanoj Jadroliniji pod imenom »Podhum«. U službi je ostao do 1965. godine, kada je izrezan u Sv. Kaji.

Motorni brod »Platak« izgrađen je 1938. godine u švedskom brodogradilištu Oresundvarvet A/B u Landskroni pod imenom »Wiril«, za tvrtku Stockholm Rederi AB Svea. Tijekom Drugog svjetskog rata mijenja uloge: od 1942. nalazi se u najmu ribarske uprave Trećeg Reicha i prevozi ribu iz Norveške u Njemačku, a već 1943. prelazi u najam Međunarodnog Crvenog križa za prijevoz pomoći Grčkoj. Teško je oštećen 7. veljače 1944. u zračnom napadu u luci Chios. Riječka Kvarnerska plovidba kupuje ga 1961., kada dobiva ime »Platak«, a od početka 1963. plovi u floti Jugolinije. Četiri godine poslije prelazi u Lošinjplov i postaje »Beli«. U službi ostaje do 26. prosinca 1980., kada je otegljen iz Cresa u rezalište Sv. Kajo u Solinu.

Drugi »Platak«, ro-ro brod u floti Jugolinije, izgrađen je 1970. u norveškom brodogradilištu Trondhejms M.V. u Trondheimu kao »Bard« (Fred Olsen & Co., Oslo). Jugolinija ga kupuje 1975., no 1990. prodan je i preimenovan u »Apollonia Banner« (Amarillo Shipping Ltd., Valletta). Slijedi niz novih imena: 1992. »Ionian Korti«, 1997. »Ro-Lo Carrier«, 1998. »Kabir«, 1999. »Julia IV«, 2003. »Sirena Blue«, a 2011. »Ocean Blue«. Iste godine izrezan je u Puerto Haina Oriental u Dominikanskoj Republici.

GROBNIČKI KARATISTI

– bark »Federico B.«, izgrađen 1863. u brodogradilištu Pul Peškarije (Brazzoduro); 1874. karatista je Rajmond L. Bačić (Grobnik), a zapovjednik Ernest Kovačić (Grobnik); brodolom 19. veljače 1879. kod Gioia Tauro; stradao zapovjednik i osam članova posade

– brik »Pietro«, izgrađen 1865. u Martinšćici (Jakovčić); 1881. kupljen na dražbi i postaje »Grobnik«; karatist Rajmond L. Bačić

– brik »Paulus«, izgrađen 1867. u brodogradilištu Al Fortino (braća Schiavon); 1882. »Raimond«, karatist Rajmond L. Bačić; 15. listopada 1886. brodolom Newport

– brik-škuner »Sloga«, izgrađen 1868. u Rijeci; karatist Henrik Durbešić (Grobnik/Rijeka); 1873. »Elisa C.«; ožujak 1884. požar, nasukanje

NEKI STRADALI POMORCI S GROBNIKA

– Dragutin Broznić, Čavle – nestao 17. studenoga 1941. u brodolomu parobroda »Talas«

– Josip Gustavi, Čavle – nestao 26. lipnja 1941. s parobroda »Velebit«

– Franjo Haramija, Čavle – 16. ožujka 1940. u brodolomu parobroda »Slava« (prvi pomorac žrtva iz naših krajeva u Drugom svjetskom ratu)

– Franjo Haramija, Grobnik – 26. listopada 1897. stradao u sudaru na brodu »Jokai«

– Vazmoslav Sobotinčić, Cernik – 26. listopada 1897. stradao u sudaru na brodu »Jokai«

– Zvonimir Linić, Čavle – nestao na Atlantiku 1. prosinca 1944. s broda »Sreća«

– Josip Mavrinac, Čavle – nestao u 9. srpnja 1942. brodolomu parobroda »Vojvoda Putnik«

– Josip Mohorić, Podhum * nestao 22. veljače 1942.

– Dragutin Žeželić, Čavle – nestao 9. srpnja 1942. u brodolomu »Vojvoda Putnik«

– Milorad Ban, Podhum – stradao u sudaru 20. rujna 1987. na brodu »Makedonija«

– Milan Lukežić, Grobnik – stradao 18. lipnja 1971. u požaru broda »August Cesarec«

– Miroslav Brnelić, Podčudnić – stradao u potonuću »Dunava«

– Bartol Perušić, Podćudnić – stradao u potonuću »Dunava«

– Branko Obrić, Podhum – stradao u potonuću »Dunava«

– Zlatko Čargonja – stradao u 7. siječnja 1962. brodolomu »Šabac«

– Marijan Srića – stradao 13. ožujka 1919. pri potonuću parobroda »Arad«

– Fran Durbešić – stradao kao mornar 1877. utapanjem u Kanalu Bergnes (Dunkerque)

BOGAT GROBNIČKI VELEPOSJEDNIK

Podizanjem parne pilane u Crnom Lugu, Ivan Nepomuk Durbešić osigurao je značajan kapacitet prerade drveta i uspješan plasman robe na domaće i strano tržište. Od skromnog poduzetnika s relativno malim kapitalom, tijekom pedesetih godina 19. stoljeća izrastao je u bogatog grobničkog veleposjednika te uglednog riječkog veletrgovca i brodovlasnika. Zajedno s Gašparom Peršićem bio je suvlasnik triju jedrenjaka – brika »Giovanni Gasparo« (407 brt.), brika »Teresa Fanny« (328 brt.) i brigantina »Terzo« (388 brt.) – koji su imali važnu ulogu u njegovoj inozemnoj trgovini. Bio je i dioničar prvog riječkog parobroda »Liburno«.