SVJETSKI DAN BOLESNIKA

Uzinić predvodio misu u crkvi Gospe Lurdske: "Bolest ne oduzima čovjeku dostojanstvo"

Sanja Gašpert

Foto A. KRIŽANEC

Foto A. KRIŽANEC

Napredak društva ne bi se trebao mjeriti BDP-om, tehnologijom i uspjehom, nego načinom na koji se društvo odnosi prema najslabijima, poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić u prigodnoj propovijedi



 


RIJEKA – Danas slavimo Gospu Lurdsku i Svjetski dan bolesnika. Danas Crkva ne promatra samo »bolest« kao temu, nego bolesnika kao osobu. Ne gleda tek »problem« koji netko ima, nego ljudsko lice, osobu i dostojanstvo. Ovogodišnja poruka pape Lava XIV. nosi naziv »Suosjećanje Samarijanca: ljubiti noseći bol drugog«. To je poziv da evanđelje ne ostane na našim usnama, nego da siđe u naše ruke, u naše vrijeme, u naše odnose. Temeljna misao je suosjećanje koje nije samo individualni napor, nego ima društvenu dimenziju.





Prva cjelina Papine poruke nosi naslov »Dar susreta: Radost davanja blizine i prisutnosti«. Opisujući našu stvarnost, Papa kaže da smo uronjeni u kulturu brzine, neposrednosti, žurbe, kao i odbacivanja i ravnodušnosti. To je točna dijagnoza našeg vremena – možemo biti informirani o svemu, a ipak ostati nedodirnuti tuđim ranama. Možemo biti okruženi ljudima, a živjeti bez susreta, rekao je riječki nadbiskup Mate Uzinić na svečanom euharistijskom slavlju za bolesnike i bolesničko osoblje u Crkvi Gospe Lurdske na Žabici, održanom u povodu Svjetskog dana bolesnika i svetkovine Gospe Lurdske, koji se obilježava od 1992. godine.


Postati bližnji


Nadbiskup Uzinić, nadahnut porukama pape Luja XIV., istaknuo je kako Samarijanac, vidjevši ranjenog čovjeka, nije ga zaobišao, već ga je pogledao otvorenim i pažljivim pogledom, pogledom Isusa, koji ga je doveo do ljudske blizine i solidarnosti.


– Samarijanac, dakle, bira čovjeka. Krist je Samarijanac našeg čovječanstva. On se nije zadržao na nebu govoreći: »Žao mi je«. On je sišao, približio se, dotaknuo rane i ponio čovjeka. Papa posebno ističe – Samarijanac mu je prije svega dao svoje vrijeme. A vrijeme je danas rijedak dar, svi nekamo žurimo i opravdavamo se nedostatkom vremena. Često je lakše uplatiti novac, nego sjesti uz nekoga, lakše je poslati poruku nego stati, lakše je reći »bit će bolje«, nego ostati dok je teško. Napredak društva ne bi se trebao mjeriti BDP-om, tehnologijom i uspjehom, nego načinom na koji se društvo odnosi prema najslabijima. Kod bolesnika, starijih i osamljenih, onih u dugotrajnoj patnji, najveća rana nije uvijek fizička, često je to rana napuštenosti. Zato Papina poruka o blizini i prisutnosti postaje vrlo konkretna – biti tu, ne kao rješenje, jer često nemamo rješenje, nego biti tu kao osoba. Isus nas ne uči tko je bližnji, već kako to postati, odnosno kako da mi sami postanemo bližnji. Biti bližnji nije pitanje geografije ili društvenog statusa, nije pitanje našeg temperamenta, biti bližnji je odluka – ne zaobići, približiti se, zadržati se. Bližnji se ne pronalazi, bližnji se postaje, poručio je Uzinić.


Iskustva hospicija


Nadbiskup je zahvalio svim liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, terapeutima i njegovateljima, čije je služenje često skriveno, iscrpljujuće i emocionalno zahtjevno. Govoreći o dostojanstvu bolesnika, istaknuo je da bolest ne oduzima čovjeku vrijednost i dostojanstvo. Podsjetio je na iskustva riječkog hospicija te bolničkih odjela na kojima se osobito snažno očituje dragocjenost svakog ljudskog života. Upozorio je i na potrebu duhovne snage onih koji skrbe o bolesnicima kako ne bi izgorjeli ili otvrdnuli, istaknuvši da sve mora biti nošeno susretom s Kristom.


Misa je i ove godine povezala bolesne i nemoćne, članove njihovih obitelji, zdravstvene djelatnike te sve koji skrbe o oboljelima. Tijekom mise mnogi su pristupili sakramentu bolesničkog pomazanja. Okupljene je pozdravio župnik i bolnički kapelan fra Eugen Pavlek uz podsjetnik da je crkva Gospe Lurdske u obnovi, stoga se ovo slavlje odvijalo u njezinoj kripti. Misi su nazočili i predstavnici zdravstvenih ustanova, KBC-a Rijeka, Medicinskog fakulteta, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i Doma zdravlja PGŽ-a te Medicinske škole Rijeka.


Blagoslov svima, posebno bolesnima


Željka Blaževac u invalidskim je kolicima, ali je, unatoč životnim preprekama i kišnom danu, uspjela doći u crkvu.


– Prvi put sam ovdje i dobro se osjećam. Jako sam sretna što sam imala priliku doći jer mi to puno znači, rekla je Željka Blaževac.


Ljubica Babić i Vera Librić također imaju zdravstvenih problema, ali su smogle snage doći na svečano euharistijsko slavlje za bolesnike i bolesničko osoblje.


– Sudjelovanje na ovoj misi za mene jako puno znači. Na ovoj misi sam bila samo jednom, a zahvaljujući svojim prijateljima i danas sam tu. Imam prijateljicu koja me je duhovno ojačala i produhovila, dala mi snage da dođem na ovu misu, ja sam se preporodila. Imam velike kušnje, iako znam da ima i gorih i težih situacija, ali svatko mora svoj križ nositi. Hvala svima koji mi pomažu, svu sreću i blagoslov šaljem svima, posebno bolesnima«, rekla je Ljubica Babić.


Vera Librić bolesna je već duže vrijeme, ima i drugih životnih problema s kojima se svakodnevno bori te joj dolazak na ovu misu znači jako puno.


– Sanjala sam ovaj dan, cijelu sam se noć molila da smognem snage doći na ovu misu. Sudjelovanje na ovoj misi za mene je nešto što će mi dati snage za dalje. Sretna sam da sam, unatoč teškim životnim i zdravstvenim problemima, mogla danas doći na ovu misu, poručila je Librić.