ČAVLE – Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine, koja se već dugi niz godina bavi kulturnom baštinom grobničkog kraja, ove godine nastavlja s projektom izrade Toponomastičkog atlasa Grobnišćine, započetog 2024. godine. Riječ je o opsežnom i dugoročnom projektu čiji je cilj prikupljanje, bilježenje i očuvanje tradicijskih naziva mjesta, predjela, polja, putova, izvora, šuma i drugih lokaliteta domaćeg kraja.

– Najveći baštinski uspjeh Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine je inicijativa zaštite grobničkog govora – grobničke čakavštine. Na tom tragu je i jedan od novijih projekata Katedre – Toponomastički atlas Grobnišćine. Naime, pitanje zaštite baštine i općenito prvenstveno nematerijalne baštine je u današnje vrijeme jedno od najsloženijih pitanja, a ujedno i jedna od najvažnijih zadaća. Upravo su govor i identitet, onaj nekakav kulturni, osnova istinskog identiteta, jer mi smo to što jesmo prvenstveno po našem govoru, a onda i po kulturnom nasljeđu koje su u nas usadili naši djedovi i bake, riječi, zajednička povijest, to je ono što nas čini nama. Ukoliko to ne čuvamo, zaboravimo, gubimo identitet i korijenje koje nas povezuje s prostorom u kojem živimo – gubimo smisao, kaže voditelj programskih djelatnosti grobničke Katedre Ivo Bogović.

Digitalizacija čakavštine

On je posebno zahvalio profesorici emeritus Ivi Lukežić i dr. Sanji Zubčić, koje su odradile lavovski dio posla izradom morfologije i fonologije grobničkog govora, a kasnije izradom jednog od najboljih dijalektalnih rječnika pod nazivom “Grobnički govor 20. stoljeća”, jer je to omogućilo da se grobnički govor zaštiti kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Dodaje kako je upravo na tragu rečenog i zahvaljujući tome Katedra u suradnji s Ministarstvom kulture i medija, lokalne zajednice i Primorsko-goranske županije, mogla pokrenuti vrlo važan projekt, a to je digitalizacija grobničke čakavštine, u kojem je pokrenuto snimanje dokumentarnih filmova i audiomaterijala kojima se pokušava zabilježiti najugroženije leksike i tako ih očuvati za buduće generacije i za istraživače.

– Onda smo, isto tako, došli do zaključka da je i toponimija jedan od jako ugroženih leksika grobničke čakavštine, budući da Grobnišćina pokriva strahovito veliko područje, govoreći o Grobnišćini kao povijesnoj cjelini. Malo pomalo toponimi padaju u zaborav, zajedno s ljudima koji su pomrli. Nažalost, za mnoge od njih nikada nećemo znati kako se zovu. Srećom, još uvijek ima dovoljan broj ljudi koji se nečega sjećaju i zato smo mi pokrenuli taj proces prikupljanja građe za izradu sveobuhvatnog Toponomastičkog atlasa cijele Grobnišćine, podsjeća Bogović.

Mrtvački put

Kao još jedan važan razlog ovome projektu navodi i sve evidentniji proces gentrifikacije, u kojem dolazi do izmjene stanovništva na način da domaće stanovništvo umire ili odlazi u neka druga područja, a na njihova mjesta dolaze stanovnici iz grada ili nekih drugih sredina i polako dolazi i do promjena u nekim toponimima.

– Jedan od zanimljivijih je izmjena Mrtvačkoga puta, koji se oduvijek tako zvao, a sada nedavno je preimenovan u Vršljanski put. Naime, budući da je to ulica, stanovnicima se nije dalo živjeti na Mrtvačkom putu i onda su oni to preimenovali u Vršljanski put. Kroz generaciju, a možda i manje, Mrtvački put će pasti u zaborav. Tako će doći do jako puno tih izmjena i ukoliko ih mi sada ne budemo zabilježili, one bi mogle pasti u zaborav. Međutim, ukoliko ih mi zabilježimo, što planiramo kroz ovaj projekt, onda će to biti vrijedan izvor za buduće generacije. Naravno, ono što je nama iznimno bitno u cijeloj toj priči, je to da smo sada uz naše skromne snage u Katedri Čakavskog sabora Grobnišćine dobili neprocjenjivu pomoć u liku i djelu prof. Josipa Luzera, koji nam jako puno pomaže u toj izradi i mogu slobodno reći da će njegovim angažmanom ovaj projekt sasvim sigurno vidjeti i svjetlo dana i bit će to izniman doprinos znanosti, ističe Bogović.

Geografski registar

Dodaje kako jedan manji broj primjeraka dobivenih rezultata ovog projekta Katedra planira otisnuti.

– Imamo pismo namjere s Državnom geodetskom upravom da u godinama pred nama to uvede u njihov registar geografskih imena, ali to je na “dalekom štapu”. Idemo fazu po fazu, korak po korak, sada trenutno radimo na popunjavaju toponimijskih kartica, iščitavanju izvora i kasnije slijedi temeljito istraživanje, pojašnjenje, gdje budemo mogli, ćemo se poigrati i etimologijom. Dakle, ovo je zaista jedan generacijski projekt koji će trajati dugo, jer ima jako puno posla. Važno nam je da se dobro ekipiramo, pojačamo ekipu. Kratkoročni ciljevi za ovu godinu su nastaviti s iščitavanjem literature, karata, informiranjem na terenu potvrditi toponime. Velika zahvala prof. Luzeru, jer njegov entuzijazam je trenutno nešto što budi moj entuzijazam i meni daje snagu da izdržim u tom nekakvom balansiranju uz brojne obaveze koje imam, zaključuje Ivo Bogović.

Poziv volonterima da se uključe u projekt

U izradi Toponomastičkog atlasa Grobnišćine svatko tko voli Grobnišćinu i grobnički govor može dati svoj doprinos. Suradnja se prvenstveno odnosi na upisivanje i osnovno opisivanje toponima u pripremljene tablice, koje će se kasnije koristiti za stručnu obradu i znanstvenu analizu.

– Prošle dvije godine bile su pripremne, radili smo na organizaciji, ustroju i početnom prikupljanju građe. Ove godine krenuli smo u ozbiljnije aktivnosti, jer sve te prikupljene toponime treba razvrstati u toponimijske kartice, opisati i dodati izvore, to je sad rovovski posao. Na održanim radionicama sve to smo objasnili volonterima, među kojima su neki od njih, shvativši da je to preveliki zalogaj, nažalost odustali. Moram istaknuti veliki doprinos volontera koji su ostali s nama, ali i onima koji su nam pomogli u počecima. Ukoliko se netko želi uključiti u volonterski rad na tako iznimno vrijednom projektu, neka se javi na naš e-mail [email protected] i vrlo rado ćemo dati priliku svakom zainteresiranom. To je jedno jako dobro iskustvo, posebice studentima. Osobno sam jako puno naučio surađivanjem na sličnim projektima. Bilo bi mi jako drago da se i studenti kroatistike uključe u ovo, jer jedno ovako iskustvo, veze i poznanstva koja se steknu kroz ovako veliki projekt, to je nešto što ostaje zauvijek, poručuje Bogović.