Nastao tijekom gotovo pola stoljeća neprekidnog istraživanja, u kojem se prošlo iskustvo neprestano sudara sa suvremenim pogledom i projekcijom budućnosti, slikarski opus Nenada Petronija okupljen u Galeriji »Juraj Klović« nedavno otvorenom izložbom »Diva čiji sjaj nikada ne blijedi« spaja gestualnu virtuoznost, lirski kolorit te popartističku ikonografiju, zahvaćajući tako teme identiteta, slike te same percepcije i uspostavljajući odnos s promatračem.

»Sva lica slikara Nenada Petronija«, govori kustos izložbe Theodor de Canziani, »mogla bi se sagledati kroz prizmu polustoljetnog likovnog djelovanja«, a »bila bi to tek skica kronološkog rezimea, nikako cjelovita percepcija iznimnog likovnog umjetničkog opusa kao okosnice regionalne likovne kronologije«.

Foto Nikola Blagojević

– Stvaranje slikara Nenada Petronija ne zaustavlja se na prošlosti, već stvara u sadašnjosti misleći iz budućnosti. Slojevitost svakog rakursa konotira zbir komponenata obojenih osobnom rezolucijom. Slikar bliske prostorne relacije sagledane s dva kraja jednog zaljeva očekivano ostajući u lokalnim okvirima samo naizgled tako definira, jer ga genius stvaranja pronosi neslućenim daljinama. Tematski i motivski okviri kod Petronija postoje da bi se kršili u konstanti eksperimenta novog sižea, ali i tehničko-tehnološkog aspekta slikarstva. Strast moreplovca imanentna je maskulinoj tradiciji istraživanja i osvajanja. Čvrsta ruka virtuozne gestualnosti često je u Petronijevu slikarskom opusu lirski definirana suptilnim koloritom u dinamičnom harmonijskom ekvilibriju. Iskušavši se u gotovo svim slikarskim likovnim tehnikama hrabro poseže i za naoko začudnim i iznenađujućim segmentima koji dodatno intrigiraju promatrača, ističe.

Foto Nikola Blagojević

Društveni aspekt

Izloženi tematski opus, razlaže, »sekvenca je dodatno definirana reminisciranom emocijom osobnog stasanja, ali i aspekta društvene percepcije fenomena dvadesetoga stoljeća«.

Foto Nikola Blagojević

– Tektonske promjene i redefinicije vrijednosti eksperimentiranjem kvalitativnog i kvantitativnog suda povijesnog trenutka formirale su revolucionarne svjetonazorske stavove. Valorizacija novih, drukčijih i oprečnih vrijednosnih sudova inaugurirala je demokratsku sferu višestrukog mišljenja. Poslijeratna hiperproduktivna faza repeticiju ne gleda pejorativno, već na pijedestal stavlja svaku repetiranu inačicu kao jedinstvenu kvalitetu umjetničkog multioriginala. Prepoznatljiva filozofija popartističkog svjetonazora iz sfere svakodnevlja i propagande promovira u novu umjetničku stvarnost vizualno dovodeći ponekad i do krajnosti sakraliziranjem naoko banalnih, bizarnih i industrijskih ready-made primjera, kaže.

Foto Nikola Blagojević

Glede tehnike, kustos pojašnjava kako autor »na papiru lažnog sjaja multiplicira kolažiranu tiskanu fotografsku inačicu portreta Marilyn Monroe u prizmi ružičaste koprene, poput atmosferilijama pohabanog i mehanički izrabljenog propagandnog plakata intervenirajući kružnom gestom plavog laviranog tuša Pelikan 2000«.

– Isprana dinamička slikarska intervencija prelazi preko lika dive poput namjerne destrukcije statusa. Upravo taj strukturalno dinamičan i suptilan element definira individualizirani pristup svakoj ponovljenoj reprodukciji ne poništavajući, nego naprotiv obogaćujući značenje slike osobnim, intimnim iskustvom i odnosom sa slikom i dodanom imaginacijom. Kompozicija slike izravno, bez zadrške, oči u oči komunicira s gledateljem, stvorivši komunikaciju jedinstvenom i intimnom te negirajući lapidarnost materijalne baze objektivom duhovna i emotivna vrijednosna rakursa, kazuje.

Foto Nikola Blagojević

(Uvijek) ista diva

»Bila ona reproducirana na filmskom platnu, fotografiji, skulpturi ili unikatnom umjetničkom ostvaraju«, autorova »Diva čiji sjaj nikada ne blijedi«, naglašava, »ista je onoj umnoženoj na jeftinom novinskom papiru, plakatu filmskih produkcija ili kič suvenira«, odnosno »ista je to diva u blještavilu holivudskih reflektora i lažnog sjaja koji osvaja više od pravih dijamanata jer dolazi do svakog čovjeka neovisno o njegovim materijalnim i drugim mogućnostima participacije u društvu«.

Foto Nikola Blagojević

– Fama nedodirljive ikone u kontrastu je s mogućnostima kolektivne adoracije isječka iz dnevnih novina na zidu sobe mladića iz gradskih periferija i slamova. Nova ikona prečesto parira tradicionalnoj u domovima svih društvenih slojeva poništavajući vjekovne klasne granice doprijevši do svih i posvuda. Osobita je i emotivna komponenta erotizirajućeg konteksta Marilyn Monroe kao dječačkog sna o nedostižnoj divi na pijedestalu s aurom nedodirljivosti, istim dostupnoj i u intimnoj erotskoj fantaziji novog naraštaja. Slikar Nenad Petronio aktualno konotirajući valorizaciju suvremenih medija, društvenih mreža, umjetne inteligencije i individualizacije percepcije samo našeg odnosa spram gledanog, aktualno promišlja, problematizira i predstavlja dajući nam mogućnost intimnog kolokvija s divom čiji sjaj nikada ne blijedi, tumači kustos De Canziani. Izložba je otvorena do 20. veljače.

O umjetniku

Autor Nenad Petronio rođen je 1951. godine u Rijeci. Završio je Pomorsku školu u Bakru i diplomirao je na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Slikarstvom se kontinuirano bavi od 1968. godine. Izlagao je samostalno i skupno na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionik je više likovnih kolonija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka i djeluje kao samostalni umjetnik, član hrvatske zajednice HZSU-a. Živi i radi u Bakru. Dobitnik je nagrade Grada Bakra u 2021. godini za životno djelo.