Da pažljivo oblikovana slova, riječi i rečenice nadilaze svoju osnovnu značenjsku funkciju i postaju ravnopravni likovni elementi, uputa o odnosu jezika i slike, znak o osobnim, društvenim i političkim promišljanjima sugerira višedesetljetni umjetnički rad Anabel Zanze koji je sad ovjekovječen u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti nedavno predstavljenom umjetničkom knjigom »Slovosvijet«, kojom autorica na temelju vlastitih zapisa i reprodukcija radova rastvara pogled na procese, iskustva, sjećanja i reference iz kojih je izrastao njezin ingeniozan opus.

Da su »slika i tekst jedno veliko poglavlje naše umjetnosti«, koje »nitko nije tako detaljno razradio, gotovo maniristički, u pozitivnom smislu dakako, kao Anabel Zanze«, kazao je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, istaknuvši da su »ishodište autoričina opusa i njezina posvećenost vezani uz avangardnu umjetnost, neoavangardu 20. stoljeća, letrizam, u manjoj mjeri vizualnu poeziju, konceptualnu umjetnost, od dadaista preko Mangelosa, preko Kipkea, preko Duje Jurića, Anta Jerkovića«.

GORAN VRANIĆ/NMMU

Znak i riječ

– Autorica piše tekstove o svakoj reprodukciji u knjizi, anegdotalne, koji publici na vrlo pristupačan način objašnjavaju taj mentalni svijet iz kojega njezine zanimljive, intrigantne kompozicije proizlaze. Mislim da ta anegdota nije u ovoj knjizi, ali negdje sam je čitao pa mi je ostala u sjećanju, a referira se na djetinjstvo Anabel Zanze, na njezinu fascinaciju pojavnim svijetom, znakovima i slovima, a tiče se čekića za razbijanje stakla u autobusu Libertas, gradskog javnog prijevoza u Dubrovniku. Očito su roditelji primijetili njezinu fascinaciju time i iznenadili su je jednom prilikom, preko svoga prijatelja iz poduzeća Libertas, nabavivši joj jedan čekić, koji joj je on predao. U tom trenutku, cijela se ta konstelacija značenja i fascinacije sasvim srušila jer je taj predmet postao desakraliziran; nije on tu da se Anabel ili bilo koje dijete igra s njime, već je potreban u slučaju opasnosti i mjesto mu je tamo gdje treba biti. Tom je anegdotom poentiran respekt prema znaku i prema riječi, i to je ono što se vrlo dobro može iščitati u opusu Anabel Zanze i u ovoj knjizi, pojašnjava Franceschi.

Foto Ervin Pavleković

Autoričina književna kvaliteta, istaknula je recenzentica knjige dr. sc. Rozana Vojvoda, u određenim trenucima »podsjeća na stil Danila Harmsa, na apsurdne situacije, na humor apsurda«, pa »knjiga radi dvojako, puno daje onima koji su zaljubljenici u njezino slikarstvo, ali isto tako i ljudima koji se prvi put susreću s njime«.

– U ovoj se knjizi još dublje osvještava procesualnost njezinog rada, vrijeme potrebno za nastanak slike. U knjizi ima i fotografija radova, postava izložbi, ali i fotografija na kojoj se vidi kako ona radi: kod Anabel uvijek potenciram usporedbu sa srednjovjekovnim pisarima, jer je to zahtjevan i težak fizički posao. Njezina slika izgleda kao da je tiskana, ali ona zapravo radi s perom, ona mora uljenu boju staviti na pero, vrlo malo boje može u pero stati, ona se bori s materijalnošću platna. Proces nastanka slike integralni je dio vrijednosti, što se dodatno osvještava ovom knjigom. Svojom inovativnom strukturom, kvalitetom pisanih dionica koje se isprepliću sa slikovnim prilozima, bespoštednim i iskrenim seciranjem vlastite umjetničke prakse, knjiga »Slovosvijet« Anabel Zanze, renomirane hrvatske umjetnice koja se formirala u ozračju suvremenih likovnih stremljenja rodnog dubrovačkog ambijenta, predstavlja uistinu velik doprinos hrvatskoj likovnoj kulturi, ocjenjuje Vojvoda.

Arhiviranje referenci

Da je u autoričinu radu »fascinira jedna vrsta arhiviranja slova, arhiviranja riječi, arhiviranja tekstova, arhiviranja čitavog niza referenci u vidu osoba i umjetničkih djela na koje se poziva«, naglasila je znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti dr. sc. Sandra Križić Roban, koja ju je i uvrstila u knjigu »Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas. Odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda«.

Foto Ervin Pavleković

– Moram priznati da sam se iznova iznenadila koliko tu ima nekih poveznica i nekih osoba koje su nam drage i koje pulsiraju u svakoj od nas na neki drukčiji način, ali su definitivno prisutne. Govoreći o samom tekstu vratila bih se na jednu misao Anne Carson koja me, sa svojim zgusnutim jezikom i vrlo neuobičajenim misaonim skokovima koje proizvodi pišući, na izvjestan način podsjetila i na poziciju Anabel. Kao što mi je privilegij danas biti ovdje i govoriti, neopisivo sam uživala 2019. godine radeći izložbu s Anabel Zanze, prvo u Gliptoteci, potom u Splitu, što me je zapravo i vratilo na taj privilegij rada za Anabel i knjigu »Napinjanje teksta«, koju bih svrstala u najuži krug onih realizacija koje sam ostvarila i koje neopisivo volim. Taj privilegij imam i dalje, sjedim u svojoj sobi i gledam u golemo crno platno na kojem nešto piše i promatram već nekoliko godina Anabelina slova i, zapravo, uopće se ni ne trudim pročitati što piše na toj slici, nego mi se sviđa taj proces, to vrijeme koje mogu provesti s njim i s njom, zajedno, inspirativno kaže Križić Roban.

Foto Ervin Pavleković

Umjetnička knjiga »Slovosvijet« sadrži 55 zapisa na hrvatskom i engleskom jeziku, koji su raspoređeni u 14 poglavlja, te 52 likovna priloga, koje čine reprodukcije crteža, kolaža, slika, taktilnih replika, Brailleevih reljefa u bronci te fotografije izložbenih postava. Poglavlja Tautologije, Početci, Slova, Crte, Photoshop alati, Alati i naprave, Ekranske slike, Likovi i dvoličja te Lingvo-slikovno-analitički postupci referiraju se na autoričina djela i cikluse nastale do 2019. godine, dok su i tekstovi i djela reproducirana u poglavljima Slovokracija, Papir i škare, Analogne strukture, Aeromiting i Brailleeva dionica nastajali tijekom nekoliko posljednjih godina.

U njima se slikarica-spisateljica iskustveno dotiče problematike slijepih i slabovidnih osoba, spaja elemente autobiografije s društvenim opservacijama, reagira na aktualno geopolitičko stanje te propituje samo funkcioniranje demokracije. Tako autoričina pisana riječ i njezine prepoznatljive slike-tekstovi u umjetničkoj knjizi »Slovosvijet«/»Letterworld« uspostavljaju dinamičan dijalog.

Pogled iznutra

Čitatelju-promatraču ponuđen je tako »pogled iznutra« u Zanzino djelo; njezine su interpretacije maštovite i poučne, a prozne se i pjesničke cjeline, kad su šire tumačene, doživljavaju kao priče. Posebno su šarmantne one u kojima poseže u svoje djetinje sjećanje kako bi interpretirala vlastito djelo, komparirajući ga s djelima likovnih, književnih, filmskih i drugih avangardnih i neoavangardnih autora.

Knjigu je objavio Art studio Azinović. Urednik je Igor Zidić, a na engleski su je preveli Graham McMaster i Andy Jelčić. Antun Zidić napravio je dizajn, dok je naslovnicu oblikovala sama autorica. Fotografije su izradili Goran Vranić, Ana Opalić, Tomislav Žaja, Ivana Zanze, Domagoj Tonaj, Tea Matijević – Fototeka Tiflološkog muzeja i Saša Zinaja – NFOTO. Recenzenti su Rozana Vojvoda i Dalibor Prančević.

O umjetnici

Anabel Zanze rođena je u Dubrovniku 1971. godine, gdje je završila prirodoslovno-matematičku srednju školu, a 1996. godine diplomirala je na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza.

Od sredine 1990-ih radi crteže, kolaže i slike na koje ispisuje nizove slova, riječi i rečenica, iznalazeći vlastita tipografska rješenja, nove likovne sadržaje i poruke, referirajući se na povijesnu avangardu, postavangardne autore kao i suvremenike. Karakteristike su njezinih djela geometrizam u minimalističkoj varijanti, procesualnost i korištenje humorno-ironijskog odmaka u odnosu na temu, tautološka rješenja, kreiranje paradoksalnih sadržaja i situacija, kako u tehničkom, tako i u ikonografskom smislu.

Od godine 2020. u njezinu je radu očit socijalno-polemički angažman uvjetovan distopijskom perspektivom suvremenoga svijeta. Ta je situacija, od 2022. godine, potiče na djelovanje kojim se obraća osobama oštećena vida – reljefima na Brailleovu pismu (papiri, bronce, taktilne replike) – kao kompenzatornim naporom za život u humanijem okruženju. Izbor tekstova o vlastitu djelu, popraćenih slikovnim reprodukcijama, objavila je u knjizi »Pogled iznutra. Čitati s razumijevanjem«/»View from Inside. Close Reading« (2017.) te »Slovosvijet«/»Letterworld« (2026.).