Bliži se Dan zaljubljenih, a pjesma »Još si tu« ponajbolje govori o tome kako izgleda kad se pokraj sebe više nema voljenu osobu.

Pjesmu izvodi Ana Antolović, riječka pjevačica koja je zarana postala dio hrvatske glazbene scene, prvotno kao članica poznatog riječkog zbora Putokazi, a onda legendarnog istarskog benda Gustafi. Nedavno je snimila i duet s Duškom Lokinom »S nama je plakala kiša«.

Iskrena suradnja

Glazbu i tekst za »Još si tu« potpisuje Blaž Andračić, snimana je u studiju La Notte uz zasluge Damira Ključarića. Za pjesmu je snimljen i videospot u kojem se pojavljuje glumac Lujo Kunčević. Bio je to povod za razgovor s pjevačicom koja nam je otkrila detalje svog povratka na scenu te ambicije, planove i želje za nadolazeće razdoblje te u kojoj je mjeri Valentinovo za nju važno.

Prvo pitanje vezano je uz skladbu »Još si tu« koja je prigodna i za jedan tužni Dan zaljubljenih. Kažite nam nešto više o suradnji s autorom pjesme i koliko ima vas osobno u toj priči?

– Pjesma je nastala u jednoj vrlo iskrenoj suradnji. Autor je jako dobro osjetio emociju koju sam željela prenijeti. U toj pjesmi ima jako puno mene, mojih iskustava, tišine, neizgovorenih osjećaja i odnosa koji nisu nestali, iako su se promijenili, ali još su tu. Upravo zato mislim da se lako povezuje s ljudima, osobito u trenucima kad ljubav nije savršena ni sretna.

Dan zaljubljenih se bliži. Jeste li osoba koja voli slaviti Valentinovo?

– Valentinovo osobno ne slavim, jer smatram da se ljubav ne bi trebala vezati uz jedan određeni datum u godini. Vjerujem da se ljubav pokazuje svakodnevno kroz male geste, pažnju i iskrenost, koje su mi puno važnije od jednog »službenog« dana posvećenog ljubavi.

Vjerna sebi

Uskoro će se održati Dora. Imate li želju da se dogodine i vi prijavite na natjecanje za pjesmu Eurovizije?

– Dora je svakako lijepa prilika za predstavljanje vlastitog rada široj publici. Ne isključujem tu mogućnost, ali vjerujem da se takve stvari trebaju dogoditi prirodno, u trenutku kad imaš pjesmu iza koje možeš stati sto posto i koja ima smisla i za mene i za publiku.

Mladi ste krenuli u glazbene vode. Iza vas su suradnje s Putokazima, Gustafima, Duškom Lokinom. U kojoj mjeri te suradnje smatrate važnima za svoju karijeru i osobni glazbeni rast?

– Suradnje s Putokazima, Gustafima i Duškom Lokinom bile su izuzetno važne za moj glazbeni put. Svaka od njih donijela mi je novo iskustvo, drukčiji pogled na glazbu i profesionalnost. Učila sam slušati, prilagođavati se i graditi vlastiti identitet, što je neprocjenjivo za osobni i umjetnički razvoj.

Kad bacite pogled unatrag, što vam je ljepoga donijelo glazbeno sazrijevanje?

– Glazbeno sazrijevanje donijelo mi je sigurnost u sebe, ali i mir. Naučila sam da ne moram svima biti po volji, nego vjerna sebi. Donijelo mi je i zahvalnost prema ljudima koje sam upoznala, pozornicama na kojima sam stajala i iskustvima koja su me oblikovala.

Na scenu se vratila nakon duže pauze, Foto: Karlos Kole

Čekala pravi trenutak

U današnje vrijeme mnogi mladi glazbenici ne žive isključivo od glazbe. Kakva je situacija kod vas po tom pitanju?

– Glazba je velik i važan dio mog života, ali realnost je takva da rijetki danas mogu živjeti isključivo od nje. Najvažnije mi je da glazbu radim iskreno i bez pritiska, a sve ostalo se s vremenom posloži.

Nakon pauze odnedavno ste ponovo glazbeno aktivni. Što vas je ponukalo na taj korak i što biste sve željeli realizirati u nadolazećem razdoblju?

– Nakon pauze ponovno sam se aktivirala jer je glazba oduvijek bila dio mene. Čak i u tom razdoblju znala sam da će prije ili kasnije doći vrijeme kad ću joj se vratiti. Potreba za izražavanjem kroz glazbu nikad nije nestala, samo je čekala pravi trenutak. U nadolazećem razdoblju želim stvarati novu glazbu, nastupati i graditi priču polako, iskreno i bez pritiska.