Iako su zabilježeni slučajevi ulova na neke biljne pasture, temeljna hrana arbuna je ipak mesnog porijekla. Na prvom su mjestu rakovi samci i pjeskulji, kozice i gambori...
povezane vijesti
Arbun je uvijek rado viđena lovina i to iz više razloga. Ponajprije, arbun je temperamentan i snažan borac koji ne od borbe ne odustaje do samoga kraja.
Najčešće ga nije teško pronaći nakon čega lov postaje jednostavan. Osim toga, čak i u rukama manje vještog kuhara, arbun na tanjuru uvijek predstavlja poseban gastronomski doživljaj.
Ipak, u ovo ga doba godine ne love svi jednako uspješno.
Osnovni razlog leži u promjeni temperature mora koja je ovu vrstu, kao uostalom i većinu ostalih riba, natjerala da potraži temperaturno stabilnije i mirnije okruženje u dubljem moru.
Zimski je arbun prvenstveno lijen.
Svi životni ciklusi su mu usporeni tako da je potreba za hranom znatno manje izraženo nego u toplijem dijelu godine. Stoga mu valja ponuditi isključivo prvorazrednu ješku, naravno, ukoliko želimo prvorazredne rezultate.
Arbun je u principu mesojed. Iako su zabilježeni slučajevi ulova na neke biljne pasture, temeljna hrana ove vrste je ipak mesnog porijekla. Na prvom su mjestu rakovi samci i pjeskulji, kozice i gambori. Ješkati ih treba cijele na način da ostanu što je moguće dulje živi i pokretni.
Odmah za njima su crvi i to veliki crv, te mali pješčani crvi, dok su se od uvoznih vrsta izvrsnima pokazali cordelle, prvenstveno zbog obilnog krvarenja i neprestanog uvijanja na udici.
Od školjki je najjača dagnja i srčanka, dagnja zbog prepoznatljivog okusa i mirisa, a srčanka zbog intenziteta boja.
Među ribama, prva je dakako, srdela koja svojim mirisom neodoljivo privlači sve karnivore pa tako i brancina.
Kao i školjke i srdelu treba ješkati u većim komadima koji će potpuno prekriti udicu. Od ostalih ribljih ješki, arbun je uz srdelu još posebno slab i na gavuna kojeg ješkamo cijelog ako je manji ili u komadima ako je veći.
Ne treba se bojati pretjerivanja jer u zimskom ribolovu više nego u ribolovu tijekom ostatka godine vrijedi pravilo – ‘velika ješka velika riba, mala ješka ništa riba’.
