Otpraviš se i greš / Foto: Zvonejski zvončari
Organizacija ovakve manifestacije izniman je način za promociju Zvoneće i svakom posjetitelju pruža mogućnost osjetiti duh sela, zaviriti u svaki krajičak istog, te disati i živjeti ljubav prema zvončarima, tradiciji i pustu kao što to žive Zvonećani. Glavni cilj je djeci približiti zvončarske običaje - kažu Zvonejski zvončari
povezane vijesti
Na Antonju, 17. siječnja Zvonejski zvončari su preuzeli ključeve Općine Matulji i njihova će vladavina trajati sve do kraja ovogodišnjeg »kratkog ali slatkog« karnevala, do Pepelnice ili Čiste srijede 18. veljače. S obzirom na čast koja je pripala Zvonejskim zvončarima, ovogodišnja će se Mića zvončarska smotra održati na Zvonećoj i to 24. siječnja s početkom u 11 sati.
– Općina Matulji poznata kao općina s najvećim brojem zvončarskih skupina, svake godine u vrijeme Pusta svoje ključeve predaje jednoj od zvončarskih skupina. Ove godine, ponosni čuvari ključeva općine su Zvonejski zvončari. Osim izuzetne časti i ponosa, ključevi općine nose i određene obaveze kao što je organizacija Miće zvončarske smotri…
Zvonejski zvončari će “partit” u Rukavac / Foto: Zvonejski zvončari
U organizaciji svatko nešto dela…
– Organizacija ovakve manifestacije izniman je način za promociju Zvoneće, svakom posjetitelju pruža mogućnost osjetiti duh sela, zaviriti u svaki krajičak istog, te disati i živjeti ljubav prema zvončarima, tradiciji i pustu kao što to žive Zvonećani. Glavni cilj je djeci i mladima približiti zvončarske običaje te ih uključiti u iste…
– Na Mićoj zvončarskoj smotre tradicionalno sudjeluje 20-ak zvončarskih skupina osim iz Matulja i okolice i s područja Riječkog prstena. Sama smotra počinje pul Kalinoveh, tu se grupe okupljaju te kreću u pohod prema Lovrićeven gdje ih čeka predstavljanje grupa i prvo kolo, zatim nastavljaju dalje do popove kući, Šantineh, na Kalić i sve do škole gdje je predviđeno zadnje kolo, ručak i kraj samog pohoda. Važno je naglasiti kako u organizaciji sudjeluje cijelo selo, mići, veli, mladi i stari dišu kao jedan, pripremaju slastice, slane zalogaje i pića kako bi mići zvončari bili ugošćeni na najbolji način, te se u potpunosti mogli prepustiti uživanju u tradiciji zvončarskih običaja, ljubavi koji domaćini gaje prema tim običajima i posjetiteljima…
– Udruga Zvonejski zvončari ovim putem želi pozvati na Miću zvončarsku smotru na Zvonećoj, te se javno zahvaliti svim mještanima Zvoneće koji su u najvećoj mogućoj mjeri uključeni u organizaciju iste, te ulažu veliki trud, znanja i svoje vrijeme. Na samom kraju zahvaljujemo i pokrovitelju, Općini Matulji – zaključili su iz Udruge Zvonejski zvončari na čelu s predsjednikom Robertom Kinkelom. Među Zvonejskim zvončarima je tridesetak aktivnih članova i još puno onih koji ih podupiru.
Etnolozi kažu da su već u antičko doba postojali pohodi slični zvončarskim. Višestoljetnu je zvončarsku tradiciju istražila poznata etnologinja Lidija Nikočević, a kako su istaknuli Zvonejski zvončari, u njezinim ukoričenim zapisima može se otkriti puno zanimljivih detalja.
Uspomena na prošle generacije zvončara
Ostavština predaka
– Stanovnici Kastavštine diče se i ponose zvončarima, biti zvončar dokaz je rodne pripadnosti, te poštovanja ostavštine predaka. Zvončarski su običaji na tom području dio stoljećima stare tradicije. Zvonejski zvončari specifični su po tumačenju zvončarskih pohoda, smatraju kako zvončari ne bi trebali odlaziti na razne priredbe i karnevale, već da bi trebali ostati na svom izvornom teritoriju, te susjedna mjesta ophoditi po beleh puteh kao što su to činili njihovi preci…
– Tradicionalna zvončarska obahajanja događaju se nedjeljama. U razdoblju od 17. siječnja (Antonja – blagdan sv. Antuna, početak pusta) pa do Čiste sredi, Pepelnice. Svaka zvončarska grupa ima određenu svoju nedjelju za tradicionalni pohod. Prvi po redu su uvijek Rukavački zvončari koji posjećuju svoje prijatelje u susjednom mjestu Zvoneća…
– Nakon njih na red dolaze Zvonećani, oni pak vraćaju posjet i odlaze do prijatelja u Rukavac. Tjedan dana nakon što su ih posjetili Rukavčani (ili dva, ako je loše vrijeme ili izuzetno dugo pokladno razdoblje) Zvonećani kroz zaseok Sušnji kreću prema Rukavcu preko Zdemera, Kućela i Biškupa. Iz Rukavca idu prema Jušićima, Jurdanima, Mučićima, te se potom preko Brešca i Zaluka uspinju prema svom selu. Taj je pohod vrlo formalan, strog i mnogo važniji od onog koji će uslijediti dan prije Pepelnice…
– Na tradicionalni zvončarski pohod zvončari ne idu sami. Povorku zvončara predvodi majist z majon. Njegova je uloga, osim najavljivanja zvončarske skupine, označavanje puta i upozoravanje ljudi da se pomaknu s puta kojim prolaze zvončari, ili mjesta gdje formiraju kolo. Nakon majista, korača muzika, najčešće nekoliko svirača harmonike, bubnja, nerijetko trube i klarineta. Neposredno ispred zvončara, te uz zvončare, hodaju ćaći, muškarci koji su nekada bili zvončari te iza sebe imaju zavidan zvončarski staž…
– Zvončari se na pohodima kreću u parovima, izuzev onih u prvom i zadnjem redu, oni su najčešće u formaciji trojki. Spomenuti su najuočljiviji, oni prvi među najstarijima, a oni zadnji u naponu snage.
Tradicija koja opstaje kroz vrijeme – Zvonejski zvončari
Snaga i…
Tradicionalni se pohodi održavaju neovisno o meteorološkim (ne)prilikama. Ukoliko ujutro nema padalina, kreće se na pohod. U slučaju da se i samo nekoliko minuta nakon pokreta vremenske prilike naglo pogoršaju, zvončari svoj pohod ne prekidaju.
Na ovakvim pohodima pokazuju svoju snagu, izdržljivost i muževnost. Odustajanje nije prihvatljivo osim u nekim iznimnim situacijama, koje nisu česte.
– Biti zvončar koji odlazi na ovakav pohod iznimna je čast i zadovoljstvo, to je ponos i dokaz muževnosti, snage i pripadnosti kraju iz kojeg sam zvončar dolazi. Obahajanje komuna na Pust – Zvonejski zvončari osim tradicionalnog pohoda u Rukavac, imaju i pohod po selu na dan pusta. Ta dva pohoda razlikuju se po mnogočemu, a ponajviše po samom duhu pohoda. Obahajanje komuna na pust znatno je opuštenije, vrijedi manje pravila, te je mnogo više toga dozvoljeno – napisala je dr. sc. Lidija Nikočević.
Kako su istaknuli iz Udruge Zvonejski zvončari, u Zvonećoj danas, na Pust, zvona nose oni mladići koji se sljedeće godine spremaju u ophod prema Rukavcu pa se ponekad u grupi od nekoliko pa sve do petnaestak zvončara okupe mladi zvončari – početnici i oni koji više ne mogu ili ne žele ići na veliki ophod do Rukavca i ostalih mjesta.
Na dan Pusta, brusi se zvončarski korak i mot, mladi zvončari taj dan prolaze svojevrstan test, kako bi naredne godine mogli prisustvovati velikom zvončarskom pohodu u Rukavac. Zaluki, Perka, Gašpari, Škrapna, Kriva, Zdemer, Sušnji i Zvoneća zaseoci su koje Zvonejski zvončari posjećuju taj dan, oni obilaze kuće, druže se s domaćinima, te uživaju u gastronomskim pripravcima koje su domaćini pripremili za njih taj dan.
Više nema regula vezanih za vrijeme, te raspored parova. Najčešće zvončari dođu u centar zaselka te se dogovore kada se ponovo nađu na tom istom mjestu. Zatim se razdvoje i odlaze u posjet domaćinima te svojevoljno određuju vrijeme koje tamo provode.
Važan dio obahajanja komuna na Pust su i maškare, grupa maskiranih pojedinaca koja uz muziku, pjesmu i ples prati zvončare. Susreće se s njima, te zvončar na dan Pusta može zaplesati s domaćinima ili maškarom, dok je to za vrijeme pohoda u Rukavac strogo zabranjeno.
Otpraviš se i greš– Otpraviš se i greš – jednostavnim su riječima Zvonejski zvončari opisali jutro uoči uzvratnog pohoda u njihov prijateljski i rodbinskim vezama isprepleteni Rukavac. Zanimljivo je da su Zvonejski zvončari jedini uz Rukavačke zvončare koji poštuju stare običaje »baš onako kako su njin pustili nonoti«, pa zvone samo »po stareh stazah«, te ne odlaze na gostovanja, niti na organizirane zvončarske smotre. Tko ih želi vidjeti, treba dođi na njihove tradicionalne pohode tijekom kojih prizivaju novo plodno doba, proljeće, tjeraju zimu, kao i sve zle sile i duhove. Ove će godine pohoditi Rukavac 1. veljače, te opasani sa svoja tri zvonca ponosno zvoniti, a nosit će kao i uvijek svoju stoljetnu monturu – krabujosnicu s rožicama od krep papira žute, narančaste, crvene, roza i bijele boje te šparožine, facol, kožu, bele brageše i mornarsku majicu, a u ruci će imati baltu, mačuku ili bačuku. Zvonit će još i na Pust, 17. veljače po Zalukah i Zvonejsken komune. |
Zvonećani kroz zaseok Sušnji kreću prema Rukavcu preko Zdemera, Kućela i Biškupa. Iz Rukavca idu prema Jušićima, Jurdanima, Mučićima, te se potom preko Brešca i Zaluka uspinju prema svom selu
dr. sc. Lidija Nikočević
20
zvončarskih skupina na Mićoj zvončarskoj smotri
