Volimo misliti da u obitelji sve nekako »sjedne« samo od sebe, jedna osoba plaća režije, jedna kupuje hranu, a kad dođe plaća troši se.

Problem nastaje u trenutku kad se prestane podrazumijevati da će sve uvijek ići po planu. Kako je u ovotjednoj emisiji »Špice s Macanom« odmah upozorio voditelj Krešimir Macan, o obiteljskim financijama najčešće se ne razgovara dok ne »krene po zlu«, odnosno dok, nažalost, ne dođe do bolovanja, otkaza ili razvoda.

Upravo je s tom mišlju ugostio ekonomisticu i pravnicu Dinu Lijić te Srđana Šimca, suca Visokog trgovačkog suda i predsjednika Hrvatske udruge za medijaciju, s jednostavnim, ali neugodnim pitanjem – zašto o novcu u vezi i braku ne pričamo na vrijeme, i zašto se ključne teme redovito ostavljaju za trenutak kad su odnosi već ozbiljno narušeni.

Macan je odmah otvorio temu bez okolišanja spomenuvši Lijićinu web-stranicu »Brak HR«. Lijić objašnjava kako je sve krenulo »sasvim slučajno«, zbog razgovora s prijateljicama koje su se udavale.

Sudar vrijednosti

– Dok su se pripreme vrtjele oko cateringa, fotografa i torte, meni je najnormalnije pitanje bilo ‘super je da pripremate dan vjenčanja, ali kako ste se dogovorili za dalje u životu?’. Obično je odgovor bio isti: »kakvo je to glupo pitanje, o čemu ti pričaš, vidjet ćemo«, i slično. Upravo mi je to pokazalo koliko je tema financija u odnosima tabu.

Ne mogu reći da se o tome uopće ne razgovora, ali je tabu i ta se tema ne otvara često, objasnila je Lijić, dodajući kako su reakcije i interes na LinkedInu samo potvrdili interes i zanimaciju ljudi.

Navika da razmišlja nekoliko koraka unaprijed, kaže Lijić, dolazi i iz struke i iz iskustva. Prisjetila se situacije iz mladosti kada je pitala mladence jesu li razmišljali kako će jednog dana brinuti o bolesnom članu obitelji. Tada su joj rekli da je pitanje besmisleno, a godinama kasnije prijateljica joj je priznala da joj je kasnije to došlo na naplatu te da se sjetila njezinog pitanja.

Šimac je razgovor brzo proširio iz financija na samu logiku odnosa.

– Jeste li ikad razmišljali da bi »odnosi« trebali biti »donosi«? Problem je u tome što smo prirodno usmjereni na sebe. Kad pitate ljude tko je najvažnija osoba u životu, odgovor bi trebao biti ja, ali kad se taj osjećaj pretjera, prestajemo vidjeti drugoga i dolazi do sudara vrijednosti, govori Šimac, objašnjavajući da cilj veze nije pobjeda, nego doprinos.

Macan je tu otvorio i pitanje ugovora: »čitamo li ih uopće ili ih vadimo tek kad sve krene loše?« Šimac priznaje da ni pravnici nisu iznimka te da su u »postolara najgore cipele«. Ipak, naglašava da u svakom odnosu nije važan ugovor, nego odnos te da je sve važno izvan ugovora.

– Kad komunikacije nema, dolazak na sud znači prepuštanje vlastitog života trećoj strani. Dolazite sa svojim životnim problemom i kažete »mi ne možemo, sad vi odlučite umjesto nas«. A ja vas ne poznajem. Ja vas ne volim. Ja primjenjujem pravo, kazao je Šimac.

Lijić financijama dodjeljuje ulogu »nevidljivog trećeg u vezi« jer svatko u odnos dolazi s drugačijim odgojem i navikama.

– Takvi se obrasci, koji oblikuju odnos prema novcu, mogu mijenjati. Kao što učimo voziti auto, možemo učiti i financijsku pismenost. Što više razgovaramo, to je lakše, objašnjava Lijić.

Nevidljivi treći

U praksi savjetuje dogovor oko fiksnih troškova: stanarine, hrane, režija i pretplata, te model koji paru odgovara. Dobra je ideja i zajednički fond u kojem se, ovisno o primanjima, dogovaraju postoci sudjelovanja, uz prostor za osobne troškove. Ključ je planiranje: godišnji odmori, svadbe, pokloni, ‘kuverte’, jer bez plana, trzavice su neizbježne.

Posebno se Lijić osvrnula na svakodnevne izdatke koji iscure iz budžeta, poput dostave hrane. Iako je riječ o malim iznosima, do 30 eura, oni na gomili mogu mjesečno dosegnuti i cifru od 500 ili 700 eura. Hrana, kaže, nosi emociju i zadovoljstvo, pa problem često ostane nevidljiv dok se sve ne zbroji.

Upozorava da sukobi ne nastaju odjednom, već da postepeno rastu, sve dok ne dođe do tužbe koja onda znači objavu svojevrsnog »rata«. U toj fazi ljudi često dolaze po savjet kako bi imali »aseve u rukavu« dok još pokušavaju spasiti odnos. Informiranje ponekad pomogne jer ljude suoči s realnošću.

Kada treba otvoriti pitanje financija?

Prema Lijić, kad veza postaje ozbiljna, ali prije zaruka. Gdje ćete živjeti, kako ćete preživjeti gubitak posla, što s djecom, roditeljskim dopustom, kreditima, školovanjem i investiranjem, sve su to teme koje ne bi smjele čekati krizu.

– Najmoćniji alat koji ljudi imaju je razgovor. Problem je, kaže, što nas nitko nije učio razgovoru. Mi u redovnim edukacijama nemamo to. Sloboda u odnosu u obitelji je puno veća nego u nekim drugim odnosima. I onda se svašta može reći i misli se da ovaj neće nikad otići, istaknuo je Šimac, dodajući kako konflikt nije problem sam po sebi, već kako ljudi reagiraju na njega.

Naglašava kako su ton i osjećaj kojim se razgovara najbitniji elementi komunikacije.

– Uvijek mi je najvažnija osoba u životu ona s kojom u tom trenutku razgovaram. Kad shvatite da niste centar svijeta, tada drugima omogućujete da budu centar svoga svijeta. Tako funkcionira i brak, kao i svi drugi odnosi, zaključuje Šimac.

Tri savjeta

Lijić navodi tri savjeta za sve u dugoročnim, ozbiljnim vezama.

– Ako želimo sklopiti brak, živjeti zajedno ili imati dijete, moramo na vrijeme otvoriti bitne teme. To su prije svega vrijednosti i životni plan, primjerice želimo li ili ne želimo imati djecu, jer se mnogi parovi razvedu već u prvoj godini kad shvate da se oko toga nisu slagali. Drugi ključni dio su financije, bez romantiziranja. Gdje ćemo živjeti, hoćemo li ići u najam ili kupnju, uzeti kredit, hoće li roditelji pomagati i imamo li fond za crne dane. Okolnosti se stalno mijenjaju, imali smo inflaciju, rast cijena i promjene kod kredita, upravo zato o tim pitanjima treba razgovarati unaprijed.

Nadalje Lijić preporučuje da se o financijama razgovara svaki mjesec, barem sat vremena, u ugodnom okruženju bez distrakcija, televizije i ometanja djece. Uz to savjetuje i godišnju financijsku reviziju u prosincu, dok za tjednu dinamiku predlaže kratki »check-in« od otprilike petnaestak minuta, primjerice nedjeljom.

Govoreći o novcu kao izvoru napetosti, Lijić uvodi i psihološki moment sigurnosti, ističući kako novac kod žena često ima snažno psihološko značenje sigurnosti i stabilnosti, osobito kroz postojanje tzv. crnog fonda koji omogućuje tri do šest mjeseci mirnog preživljavanja u slučaju nepredviđenih okolnosti.

Suprotno tome, stalno zbrajanje minusa, kamata i svakodnevnih troškova dodatno pojačava napetosti u odnosu.

Šimac se na to nadovezuje povratkom na temu konflikta i potrebe da se odustane od stalne potrebe za »pobjeđivanjem«. Naglašava da je jedna od osnovnih životnih zadaća prestati neprestano vrednovati druge, podsjećajući da ne zaslužuje svaka izgovorena misao ili stav naš komentar.

– Odustanite od onog vašeg iskonskog osjećaja »ja sam u pravu«. Jer biti u pravu u odnosu je beskorisno, zaključuje.

Učinkovita praksa

U »stvarnom životu« brak, novac i poslovanje često se preklapaju. Što u situaciji u kojoj jedan partner vodi tvrtku, dok drugi u njoj formalno nije sudjelovao, a tek u slučaju spora shvati da se i takva imovina može smatrati bračnom stečevinom.

– U praksi imamo čitav niz sporova oko udjela u tvrtkama, osobito kada se razvod pretvori u pravni rat. Često se dogodi da jedna strana formalno drži sve udjele, dok se o vlasničkim odnosima ranije uopće nije razmišljalo. Kada sukob eskalira, imovina se počinje prazniti iz tvrtke, prebacivati na druge subjekte ili se osnivaju nove tvrtke, a prihodi se prikazuju na drugačiji način, pa se čak i obveze poput alimentacije pokušavaju smanjiti kroz plaće.

To je, bez ikakvog ublažavanja, paradno crno i događa se isključivo zato što su se strane odlučile ući u rat, objašnjava Šimac.

Na razini prevencije Lijić ističe jednostavnu, ali iznimno učinkovitu praksu koja može spriječiti godine problema: savjetuje da nekretnina uvijek glasi na oba partnera, u jednakim udjelima.

Kada su oboje upisani kao vlasnici, objašnjava, onemogućeno je da jedan partner samostalno otuđi imovinu ili njome raspolaže bez znanja i suglasnosti drugoga.

– Često čujem rečenicu: »Ti već pretpostavljaš da ćemo se mi razvesti«, a moj je odgovor uvijek isti: »Ja ništa ne pretpostavljam, nego savjetujem da se svatko upiše na svoju polovinu i da se stvar riješi odmah.«

Zato poruka ovotjedne »Špice s Macanom« ostaje jasna: razgovor prije rata, dogovor prije suda i novac kao dio odnosa, a ne tabu koji se otvara tek kad je već kasno.

Nasljeđivanje i prijenos imovine

Gosti su pred kraj emisije otvorili još jednu Pandorinu kutiju – nasljeđivanje i prijenos imovine.

– Obiteljski ručkovi uglavnom se vode o djeci i zabavi, a o ozbiljnim temama se ne razgovara, dok vrijeme prolazi, u praksi sam se susretala sa situacijama u kojima djeca pokušavaju roditelja proglasiti poslovno nesposobnim kako bi preuzela imovinu, a roditelj na kraju može završiti na ulici. Čula sam za slučaj gdje je žena cijeli život radila i na kraju doslovno ostala bez doma, kazala je Lijić.

Šimac sve zaključuje pričom iz sudnice koja ogoljuje bit problema.

– Nakon dvije godine parnice sudac ju je pitao što zapravo želi od svoga brata, a ona je odgovorila: »Ja ništa ne želim. Ja želim samo svoga brata nazad.«