Još donedavno činilo se nezamislivim ući u restoran i ne fotografirati barem jedno jelo. Danas se, međutim, sve češće susrećemo sa suprotnim pravilom. Mobiteli ostaju u džepu, a fotografiranje hrane nije dopušteno. “No photo” politika, koja je godinama bila rezervirana za klubove i ekskluzivne događaje, polako, ali sigurno ulazi i u restoranski svijet.

Riječ je o dijelu šireg trenda koji se naziva experience dining. Umjesto da večera bude niz vizualno atraktivnih tanjura spremnih za društvene mreže, naglasak se stavlja na cjelovito iskustvo. Okus, miris, atmosfera, razgovor za stolom i osjećaj zajedništva ponovno postaju važniji od savršene fotografije.

FOTO: iStock

Zašto restorani zabranjuju fotografiranje

Motivacija restorana koji uvode “no photo” politiku nije isključivo želja za ekskluzivnošću. Sve više ugostitelja primjećuje kako neprestano snimanje i fotografiranje remeti ritam večere, ali i sam odnos među gostima. Umjesto razgovora, pažnja se prebacuje na ekran, kut snimanja i svjetlo, a trenutak nestaje prije nego što je uopće doživljen.

Zabrana fotografiranja stvara drugačiju atmosferu. Gosti su prisiljeni usporiti, biti prisutni i usmjeriti pažnju na ono što se događa za stolom. U takvom okruženju večera prestaje biti sadržaj za objavu, a postaje iskustvo koje se pamti.

Lekcije iz klubova i mode

“No photo” politika nije nova pojava. U klupskoj kulturi postoji već desetljećima, a najpoznatiji primjer je berlinski klub Berghain, gdje su kamere na mobitelima zabranjene, a fotografije iznutra gotovo nepostojeće. Upravo taj izostanak vizualnih dokaza pridonio je stvaranju mita i osjećaja slobode unutar prostora koji je izuzet od stalne digitalne prisutnosti.

Sličan pristup preuzela je i modna industrija. Na revijama brenda The Row fotografiranje je zabranjeno, a uzvanici ponovno sjede s bilježnicama i olovkama. Time se jasno poručuje da nije sve namijenjeno trenutnoj konzumaciji na društvenim mrežama, nego da određeni doživljaji imaju vrijednost upravo zato što nisu svima dostupni.

Otpor prema viralnoj gastronomiji

U doba masovnog turizma i društvenih mreža, broj fotografija nekog restorana često se pogrešno poistovjećuje s kvalitetom. Redovi ispred lokala, viralni videi i „must visit“ preporuke nerijetko stvaraju privid izvrsnosti. No sve je više restorana koji se svjesno odmiču od takve vidljivosti.

“Experience dining” nudi svojevrsni otpor toj logici. Umjesto da se oslanja na hype, fokus stavlja na ono što se događa ovdje i sada. Večera postaje intimnija, osobnija i zahtijeva aktivno sudjelovanje gosta, ne samo kao promatrača, nego kao sudionika.

Tu je i pitanje poštovanja prema kuharima. Neki od njih svoja jela doživljavaju kao oblik umjetničkog izraza i ne žele da se njihovi radovi dijele izvan konteksta, pogotovo kada fotografija ne može prenijeti okus, teksturu i atmosferu prostora.

FOTO: iStock

Možda nije za svakoga

Naravno, “no photo” politika neće odgovarati svima. Za dio gostiju dijeljenje doživljaja na društvenim mrežama sastavni je dio izlaska. No za one koji osjećaju zasićenje stalnom digitalnom stimulacijom, ovakav pristup donosi rijetku priliku za predah.

Bez fotografija, bez dokaza i bez potrebe za objavom, večera završava jednostavno, osjećajem zadovoljstva i smirenosti. U vremenu u kojem je gotovo sve dokumentirano, upravo taj nedostatak zapisa postaje najveća vrijednost.