Foto Ured predsjednice RH
Uvijek je tako kad je neka manje ili više okrugla politička obljetnica, a pogotovo kad je ljeto: vojska kolega danima se i stranicama ubija od analiziranja proteklog i prognoziranja skorog budućeg vremena. Kako je netko odradio svoju dionicu, pola dionice, godinu, s kim se sukobio, zašto, s kim je dobar i dokad, gdje su reforme i zašto ne…Za pola mandata Kolinde Grabar-Kitarović navlas je isto. Zaboga, čak su se neki mediji potrudili i predstaviti tih dvije i po godine kao ozbiljno političko nasljeđe uspješne političarke.
A sve, ali baš sve, govori samo jedna jedina slika.Direktno izabrana predsjednica Republike Hrvatske smješka se pored polutvorenih vrata iz kućice Hobita u Novom Zelandu, gdje je boravila u državničkom posjetu ovog kolovoza. U Novom Zelandu i Australiji, ne u Hobitonu.
Dužnost s greškom
Savršena je to slika jednog mandata, koji se, već je jasno na njegovoj polovici, može svesti na dimenzije Hobita i otprilike jednaku učinkovitost tih izmišljenih bića u stvarnom svijetu. Predsjednica Grabar-Kitarović svoju je dužnost često obavljala baš tako – kao da boravi u zemlji fantazije, koja sa stvarnošću ima tek indirektne i ne pretjerano bitne veze.
Stripovsko domoljublje, sitni i krupniji privatni obračuni, bijeg od neugodnih pitanja, bruka sa čokoladicama, operetno i beskorisno izmještanje Ureda predsjednice po Hrvatskoj, oprave jarkih boja ili ljupke čipke, stotine i stotine pažljivo obrađenih i odabranih fotografija, čudesni put u SAD, s izjavom ispred ograde Bijele kuće… sve to eto dočarava ta jedna jedina slika iz Novog Zelanda.
I toga će, nema sumnje, biti itekako još u dvije i po godine ispred nas.Grabar-Kitarović obnaša cijenjenu dužnost. No, valja biti pošten, ta dužnost je s ugrađenom pogreškom. Izabrana je direktno glasovima birača, a ovlasti su joj minimalne, često tek protokolarne. Suočena sa stvarnošću, predsjednica je tako pobjegla u fantasy land, zemlju u kojoj je bitno napraviti čim bolji selfie, progurati se što bliže Donaldu Trumpu, ili imati javne istupe isključivo u vrlo strogo kontroliranim uvjetima. Što manje stvarnosti, to bolje.
Ono što nakon ove dvije i po godine ipak ostaje kao čvrsto naslijeđe Grabar-Kitarović je odbijanje kršenja Ustava pod pritiskom Tomislava Karamarka koji je htio dobiti mandat za sastavljanje Vlade iako nije imao većinu glasova u Saboru. No, i to nasljeđe ostat će potamnjeno nikad razjašnjenim sastankom s Božom Petrovom, nakon kojeg je taj cijeli dan vidno nervozni predsjednik Mosta raskinuo već postignuti dogovor sa SDP-om i odlučio formirati Vladu s HDZ-om.
Ono što je slijedilo narednih godinu i po dana je povijest.S obzirom na to kako obavlja dužnosti i koliko su joj brojke o popularnosti niže od njenih prethodnika, ništa čudno da se potencijalna konkurencija lagano već počinje zagrijavati, a mediji se satiru od predviđanja o motivima i planovima Zorana Milanovića, Ive Josipovića, Tomislava Karamarka, Bože Petrova i mnogih drugih. A, valja i to podsjetiti, još je punih 30 mjeseci do predsjedničkih izbora. U tom periodu, po ritmu koji je zemlja uhvatila baš nekako nakon izbora Grabar-Kitarović za predsjednicu, u Hrvatskoj mogu pasti i tri-četiri Vlade.
Svi na kavi s Frodom
Slika Grabar-Kitarović kako proviruje iz predsoblja Hobitove kućice, međutim, ne govori sve samo o predsjednici i njenom mandatu.Na kavi s Frodom, naime, bez problema se mogu zamisliti i svi ključni vinovnici domaće politike. Došlo je očito tako neko doba u kojem se politika više ne vodi u stvarnom svijetu, već u drugoj, uglavnom nestvarnoj dimenziji, koja se s ovom u kojoj živimo siječe tek povremeno i minorno.Takvo katastrofalno otklizavanje u lažni svijet neizbježna je posljedica, izmešu ostalog, propasti domaćih medija koji s mnogo većim žarom prate priče koje su nestvarne ili nebitne, nego one s ozbiljnim posljedicama na živote svih nas. Nije taj »uspjeh« došao odjednim – trening je trajao više od desetljeća i sustav igre je sad već gotovo automatiziran.
Rezultat je eksplodirao baš ovog kolovoza – čini se da nitko od ključnih političkih igrača više svoje driblinge ne izvodi u stvarnosti, već u svijetu jarkih i lažnih boja, obećanja, projekata i ucjena za koje i oni koji ih izgovaraju istog trena znaju, ili bi morali znati, da nemaju nikakve veze sa stvarnošću.Primjerice, porez na nekretnine.Plenković je zaplašen reakcijom dijela javnosti odlučio na neko vrijeme odgoditi uvođenje istog. Nije ovdje sad uopće ključno je li taj porez dobar, potreban, pripremljen ili ništa od toga. Ključno je to da poreza na nekretnine za ove Vlade neće biti.
Kako smo i zaslužili
Naime, bit cijele priče o oporezivanju nekretnina nije u prvoj fazi koju je Vlada najavila za siječanj, pa odustala od tog roka. Ta prva faza je ionako uglavnom zamjena za postojeće namete, koja će im u prosjeku uglavnom odgovarati po iznosima. Bit je u drugoj fazi – u kojoj bi se trebalo ozbiljnije oporezivati nekretnine iznad prve. Ona je po planu trebala krenuti 2020. godine. Koja je izborna. Nema nikakve šanse da bi neka Vlada u izbornoj godini uvela novi porez (a druga faza poreza na nekretnine jest novi porez). Dakle, cijela ovoljetna priča o porezu na nekretnine je nebitna – novi porez će zaživjeti (jer ga imaju praktički sve zemlje EU) tek nekad za četiri-pet-deset godina. Sva recentna strka, svi bijesovi i svi potpisi su dakle samo Disneyland.
Isto je s aktualnom »prijetnjom« HNS-a o tome kako će oni inzistirati na provođenju pilot programa kurikularne reforme već od iduće školske godine. HNS, naime, nema nikakvu političku snagu. Eventualno rušenje Plenkovićeve Vlade, koje je u ovakvim situacijama uvijek prijetnja skrivena između redaka, od strane HNS-a je jednako vjerojatno kao prosvjed vojske Hobita pred vratima Pantovčaka zbog nedavnog uznemiravanja na Novom Zelandu. HNS ne može izazvati izbore jer bi na njih morao ići mimo dva najjača bloka. Takav izlazak na izbore samo bi ovjerio smrtovnicu stranke.Stoga će kurikularne reforme biti samo onoliko koliko to bude htio Andrej Plenković, koji pritom mora paziti i da zadovolji desnu struju svoje stranke, prilično nezadovoljnu »centriranjem HDZ-a«. I da, još više, pazi da mu birači ne otplove u smjeru Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.Hobiti na Pantovčaku su, dakle, mnogo vjerojatniji nego rušenje Vlade na ministrici Divjak.
Naposlijetku, svoju cameo fantasy epizodu odigrao je i bolno pogubljeni šef opozicije Davor Bernardić, koji bi smanjivao PDV na hrvatske poljoprivredne proizvode. Što je, je li, malo nemoguće budući smo u Europskoj uniji i postoje stanovite obaveze na jedinstvenom tržištu.Šef oporbe to ne zna. U stranci mu to na vrijeme nitko nije znao/smio reći.Ukratko, sve je otišlo u Hobiton.Baš onako kako smo i zaslužili.
