Tko god da se prošetao mirnim uličicama Škrljeva koje vode do doma obitelji Sciucca, nije mogao da ne zastane i s radoznalošću baci pogled prema božićnoj bajci u malom. Svjetlucavi snješko i jelen, drveni putokazi i saonice, projekcija pahuljica na zidu, samo su neki od božićnih ukrasa koji se naziru preko ograde obiteljske kuće, a kada otvorimo vrata toplog doma, ulazimo u priču »Orašara« u kojoj figurice, božićne zvijezde, kuglice i kolačići noću oživljavaju i prepričavaju najljepše božićne pripovijetke.

Nina Sciucca, kreativka je koja je u našim krajevima poznata kao ime iza brenda NakitarnA by Nina, a njezin su zaštitni znak rukotvorine i unikatni nakit. Osim što talent koristi za svoj mali biznis, ujedno je i luda za Božićem. Zato svake jeseni uzbuđeno smišlja i premišlja, vadi i slaže, izrađuje i kupuje. Kombinacija ukrasa dolazi iz njezinih ruku i trgovina poput Pepca i Kika, ali jednako »kriv« za božićnu transformaciju njezin je muž Bruno, odmalena zvan Kiko. Iako ne želi priznati, a svoje radove ne smatra toliko dobrim koliko jesu, iz njegovih je spretnih ruku nastala većina vanjskih ukrasa, a i neki unutarnji. Putokazi, jeleni, saonice, luk na ulazu, klupice, stalci, jaslice, kućica pa i veliki Orašar – sve je izradio vrijedni Kiko koji Božić voli jednako kao i Nina. Ako ne i više!

Foto Nikola Blagojević

Rane pripreme

U kuću na Škrljevu došli su prije nekoliko godina, ali zajednička ljubav prema ukrašavanju rodila se otkako su počeli živjeti zajedno, od ‘98. godine.

– Oduvijek. Još prije sto godina. Krenuli smo malo pomalo, ali tada smo živjeli u stančiću pa si nismo mogli dati toliko oduška. Ovdje imamo puno više mogućnosti. Sve je nekako »low-budget«, gledamo da recikliramo, koristimo stari materijal, a ono što kupimo da ne potrošimo puno. Jedino ulažemo u alat, ali ni to ne previše, nego uglavnom iz Lidla ili neke druge jeftinije marke. Neke stvari moramo kupiti, kao što su kvalitetne šipke, ali puno toga skupimo kao što su palete, drvo, stiropor, pojašnjava Nina.

Kikova ljubav prema izrađivanju stvari došla je od njegovog tate koji je bio stolar. Još je on izrađivao fine drvene jaslice koje su s vremenom postale jedna od Kikovih specijalnosti.

– Moj tata je radio ogromne jaslice, to je bilo dva s dva metra, sve od drveta i stiropora, kaže.

Foto Nikola Blagojević

Inspiracija kreće već u ljetnim mjesecima.

– Što se nas tiče, jesen počinje već 1. kolovoza. Tada već krenem vaditi bundeve, šali se Nina.

A osim bundeva, na stol se vadi i alat. Planiranja nema, nego inspiracija dolazi spontano.

– Pa bi mogli ovo, pa bi mogli ono… Kiko stalno dobiva nove ideje, dodaje.

Omiljeni dio kuće i dvorišta nemaju – jedino ne vole ono što nije ukrašeno, a svake godine okite djelić više. Naravno, uz suglasnost susjeda.

– Uvijek pitamo susjede je li im previše, je li previše blještavo i smeta li im… Na koncu, nisi sam na svijetu, napominje Nina.

Čista uživancija

Rijetki su oni čiji dom u božićno vrijeme ne ukrasi barem »par« lampica, ali nema ni mnogo onih koji uređuju dom i dvorište s takvim žarom i ljubavlju kao Nina i Kiko. Iza toga ne postoji neki posebni razlog, niti je stvar u tome da u djetinjstvu nisu imali priliku za tim.

– Ja vam volim, jednostavno volim. To je doba godine koji jedva čekamo. To je nama veselje, nama dvoma. Čak niti djecu nismo uspjeli zaraziti, ali sigurna sam da će im nedostajati kad odsele od nas, kaže Nina.

Foto Nikola Blagojević

Pokazujući nam čarobni dnevni boravak, dodaje:

– Ja to sve popalim, navečer tu sjednemo, jednostavno uživamo. Nama je gušt. To smo mi!

Iako ovo rade prvenstveno za sebe, Nina bi bila najsretnija kada bi mogla negdje kititi »za soldi«, ali u Hrvatskoj tog tržišta još nema. Tko zna, možda njezinu božićnu strast uskoro prepoznaju pa postane i profesionalna »uređivačica«. Ali zasad to rade za sebe, za svoj gušt.

– Baš za nas, da uživamo. Ovo je doma, i ovo smo mi, ponavljaju Nina i Kiko.