Svečanim misnim slavljem u bazilici Majke Božje Trsatske, u subotu, na blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista, Riječka nadbiskupija obilježila je završetak velike jubilarne godine “Hodočasnici nade”.

Ovaj događaj označio je kraj općeg jubileja Katoličke Crkve i nacionalnog jubileja za Riječku nadbiskupiju, dok će se proslava biskupijskog jubileja, prema najavi nadbiskupa Mate Uzinića, nastaviti sve do svetkovine sv. Vida u lipnju 2026. godine.

U ozračju trsatskog svetišta okupio se velik broj vjernika, a slavlje su uveličali i gosti iz Rima, točnije nekolicina svećenika iz zavoda Svetog Karla Boromejskog.

Hrvatski Nazaret

U uvodnom obraćanju, nadbiskup Uzinić naglasio je teološku i povijesnu simboliku današnjeg dana, ali i mjesta održavanja slavlja. Trsat, kao “hrvatski Nazaret”, idealno je mjesto za završetak hodočasničke godine upravo na blagdan sv. Ivana apostola.

– Vrlo je simbolično to da jubilej završavamo baš ovdje, u svetištu koje časti Marijinu kuću. Danas slavimo sv. Ivana apostola, onoga kojemu je Isus u trenutku smrti na križu povjerio svoju majku i kojega je povjerio svojoj majci.

Nakon toga je Ivanova kuća zapravo i bila Marijina kuća, istaknuo je Uzinić, pozivajući vjernike da u “ljubljenom učeniku” prepoznaju model kršćanskog života od kojeg svi možemo i trebamo učiti.

Poseban naglasak, u osvrtu na jubilarnu godinu, nadbiskup je stavio na socijalnu dimenziju vjere i solidarnosti. Istaknuo je kako hvala i prošnje upućene Bogu tijekom ove godine nisu bile samo osobne, već sjedinjene s ranjivim skupinama u društvu.

– Sjedinili smo se s onima čiji se glas ne čuje, ali koje nebeski Otac sluša i prepoznaje kao svoju najdražu djecu: bolesnima, starima, zatočenima i siromašnima. To su bili posebni naglasci jubileja u Rimu, rekao je Uzinić.

Prema njegovim riječima, jubilarni oprost bio je prilika da “poteče rijeka milosti”, a iskustvo susreta s Gospodinom trebalo bi vjernicima dati snagu i nadu za svakodnevicu.

Citirajući biblijsko ohrabrenje “hrabro, ne boj se”, poručio je okupljenom narodu da iz ove godine izađu okrijepljeni milosrđem, s “ojačanim rukama i očvrsnutim koljenima”.

Hod nade

U središtu nadbiskupove propovijedi bio je evanđeoski prikaz trka dvojice učenika, Petra i Ivana, prema Isusovu grobu. Iako je riječ o tekstu koji se uobičajeno čita na svetkovinu Uskrsa, Uzinić je istaknuo njegovu važnost za blagdan sv. Ivana, ali i za razumijevanje kršćanske nade.

Povlačeći paralelu s jubilarnim hodom, nadbiskup je naglasio razliku u viđenju stvarnosti: dok Marija Magdalena u praznom grobu vidi krađu tijela, a Petar ostaje na promatranju vanjskih znakova smrti, Ivan u tim istim povojima i ubrusu prepoznaje Isusovo uskrsnuće.

– To je ono što ovaj trk pretvara u hod nade. Jubilej nas je želio naučiti da se ne mijenja uvijek ono što gledamo, već se mijenja način na koji gledamo. Hodati u nadi ne znači zatvoriti oči pred poteškoćama niti crno-bijeli svijet gledati kao ružičast. To znači gledati dublje i vidjeti dalje, s povjerenjem u Božju vjernost, istaknuo je Uzinić.

Drugi dio propovijedi nadbiskup je posvetio društvenoj ulozi Crkve. Pozvao je vjernike da otvore “vrata srca” kako bi svjetlo koje su primili moglo obasjati druge, posebno one koji se nalaze u ” tami i olujama života”.

– Crkva i mi kršćani, poput svjetionika, postojimo zbog drugih. Treba nastaviti izlaziti na periferije i pročišćavati svoj pogled prema drugima dozvoljavajući Kristu da pročisti naš pogled kako ne bismo u drugima vidjeli neprijatelje, poručio je nadbiskup Uzinić.

Upravo s tim ciljem, vjernici su pozvani otvoriti svoje srce, kako bi hod s Bogom istovremeno značio i hod jednih s drugima.