Tu su, među nama. Osobe u beskućništvu naši su sugrađani. Svaka ta osoba ima svoju priču. Možemo to nazvati sudbinom koja često podijeli karte. S tim kartama, htjeli, ne htjeli, svi moramo odigrati životnu partiju. Međutim, često to ne možemo sami. Životna priča osoba u beskućništvu, kao i priča mnogih drugih pojedinaca, vrlo je specifična.

U slučaju ovih osoba, splet nesretnih okolnosti ostavio ih je bez najosnovnije ljudske potrebe – krova nad glavom. Često su u svojoj muci potpuno nevidljivi, ignorirani, marginalizirani i bez vlastitog glasa.

Da bi postali vidljivi, s druge strane nužno odgovara empatija i duboko razumijevanje specifičnih potreba koje imaju. Na sreću njih samih, ali i naše zajednice, neki od njihovih glasnogovornika su i plemeniti članovi Udruge AjA iz Pule.

Ova udruga za razvoj i širenje usluga u zajednici, borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, prva je u Hrvatskoj i regiji implementirala program Housing First te uz uslugu Organiziranog stanovanja osigurala ukupno smještaj za 14 osoba u beskućništvu.

Tu je i mobilni tim koji pokriva teren i na taj način pomaže još 50-ak ljudi u potrebi. Rad ove udruge prepoznat je i šire od lokalne zajednice, a čini ih šest djelatnika i dva vanjska stručna suradnika – psihologa i socijalnog radnika.

Voditeljica Helena Babić njihovo je prepoznatljivo lice i odnedavno dobitnica priznanja za najradnicu Hrvatske – Mali svjetionik. Nagrada je na ponos svih onih koji cijene i promiču humanitarni rad, ali i korisnika koji jako dobro znaju koliko taj rad doista vrijedi u praksi.

Priznanje je za ovu Udrugu veliki vjetar u leđa, budući da dobri primjeri ne poznaju administrativne granice, već se kao najvrednija nematerijalna kultura – ljudska dobrota, šire koncentričnim krugovima i čine ovaj svijet boljim mjestom.

Nacionalna vidljivost

Iza udruge je intenzivnih, a nepunih dvije godine od osnutka. U te dvije godine puno toga se napravilo i promijenilo. Ulaskom i mogućnošću financiranja udruge iz gradskog i županijskog proračuna, uz prepoznavanje potrebe od strane nadležnih, krenulo se i s prvim rentanjem stanova za korisnike.

Kao ključni trenutak Babić navodi podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za trogodišnji projekt koji im je ove godine omogućio rentanje dva stana kroz Housing First program. U 2024. godini doživjeli su i priznanje struke – nagradu Hrvatske udruge socijalnih radnika.

U ovoj godini ostali su u budžetu Grada i Županije te se za njih sve odvija vrlo turbulentno; bili su u projektu ACT grupe, kao i projektu »Ostavi dobar trag« – Erste banke, prijavljuju ESF-ov natječaj, a tu je i spomenuta nagrada Mali svjetionik, kao i Volonterska nagrada »Danijela Ustić« 2025., za najvolontera godine, koju je dobio njihov član Antonio Radolović.

Helena Babić / Foto: Milivoj Mijošek

Gostovanje Helene Babić u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 dalo im je dodatnu, nacionalnu vidljivost. Babić ističe i noviju suradnju s Gradom Rovinjom, te materijalna sredstva koja dobivaju od MO Šijana i MO Stoja. Dobra priča postaje sve bolja, a svaka nova suradnja daje na značaju aktivnostima kojima pridonose našoj zajednici koja time pokazuje svoje humano lice.

Prve korake u volontiranju Helena Babić čini kroz Gradsko društvo Crvenog križa, još kao školarka. Po struci medicinska sestra, u svojim ranim dvadesetim godinama vodi Prenoćište za osobe u beskućništvu, dok je iskorak kroz osnivanje Udruge AjA nešto posve inovativno za ove prostore. Na samom početku sve se činilo gotovo kao avantura, govori nam ona.

– Kad smo kretali sa svime, dosta je bilo onih koji su komentirali da smo hrabri, a posebno jer smo iz sigurnosti sustava ulazili u neko posve nesigurno područje. Cijelim putem smo, što smo se više educirali, vjerovali da je upravo to ono što bi trebali raditi i dalje, kao i poticati da i drugi rade isto.

Ovo što se u međuvremeno izdogađalo, sveukupna je nagrada, ne samo za ove dvije godine rada, već za sve ono što se postiglo od 2012. godine do danas. To je nagrada i cjelokupnoj zajednici, Gradskom društvu Crvenog križa Pula i Gradu Puli, jer je tad pokrenut cijeli jedan ciklus. Gradeći priču, mogli bi reći, ovo je danas kulminacija svega, a napravljen je veliki iskorak, opisuje na početku Babić presjek njihova evolucijskog procesa u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Razbijanje predrasuda

Konkretni potezi kroz osiguravanje smještaja osobama u beskućništvu govore sami za sebe. Međutim, ono što se odvijalo negdje u pozadini, ali nije ništa manje važno i pratilo je sva stremljenja te aktivnosti socijalne mreže, bilo je razbijanje predrasuda u javnosti, za koje je još Einstein rekao da ih je teže razbiti od atoma. Osobe u beskućništvu s tim se predrasudama susreću i prečesto.

– U zadnje vrijeme bih rekla da stvarno imamo dobra iskustva. Možda je to stvar i usmene predaje.

Primjerice, imamo šest stanodavaca naših korisnika koji svoja dobra iskustva prenose dalje. Kako smo u suradnji s cijelom zajednicom, pružateljima usluga i ustanovama koje sad vide u kojem smjeru to ide, mijenja se i pogled na ovu populaciju.

Korisnici s kojima radimo su i sami počeli biti otvoreniji i pričati svoje priče, a građani vide da je riječ o stvarnim ljudima; ali i ono važnije, vide da se to svakom drugom čovjeku može dogoditi. Lakše se s njima identificiraju. Ugodno me iznenadilo nakon gostovanja u emisiji da nije bilo puno negativnih komentara na društvenim mrežama, a ako se pokoji i našao, drugi su im komentatori odgovarali da se ne slažu s njima.

Čak smo unaprijed očekivali negativne komentare, pa smo i Borisa, našeg korisnika s kojim je napravljen prilog, pripremili da bi ih moglo biti. Međutim, uglavnom su to bili pozitivni komentari, vidno zadovoljna tom činjenicom veli Babić.

Jer, vratiti čovjeku dostojanstvo samo je po sebi jedna pozitivna priča, a upravo to spominju donedavne osobe u beskućništvu koje sada žive posve drukčijim životom. I na tom putu ni u jednom trenutku nisu bili prepušteni sami sebi. Naime, postoje ljudi koji su odlučili svoje vrijeme usmjeriti na one koji ne mogu sami, a riječ je o posebno strukturiranim karakterima.

Njihov smisao života leži u pomaganju drugome na način da u to unose svoje iskustvo te kroz zagovaranje za najranjivije skupine, vlastitim angažmamon, čine velike stvari. To opisuje i našu sugovornicu koja cijelog života funkcionira po principu pomoći drugome. Babić za sebe veli da to zagovaranje radi na posve jednostavan način.

– Jedan duži period sam se vidjela u direktnom radu s ljudima, što me dosta iscrpilo. Ono što mi je posebno značajno i što mi se sviđa jest da sad imam priliku i dalje raditi svoj posao, ali na drugačiji način.

Više radim na zagovaračkom djelu, a opet, poanta i smisao jest uvijek čovjek; i to je ono što me veseli. Danas, sutra našu udrugu vidimo kao onu koja će pružati podršku drugima da rade taj posao, pa i kroz edukacije. Naša krajnja intencija je uvijek ona da čovjek ima bolji život, a u tom djelu sam dosta kreativna. Svaki dan nosi nešto novo, drugačiji je i meni to osobno treba, jer nisam tip koji može funkcionirati u »kutiji«, opisuje se naša sugovornica.

Bogatstvo različitosti

Krute strukture koje su uobičajene kad govorimo o bilo kojoj javnoj službi, u Udruzi AjA više ne prepoznaju kao svoj način djelovanja. Mnogočemu pristupaju drugačije. I premda je Babić svoja iskustva stjecala kao dio uhodanog sustava i zadanih okvira, pa čak govori o sebi kao o djetetu tog istog sustava, osjeća da je sloboda u pristupu, bez negativnih emocija spram ustaljenih formi, njihov način rada.

Princip po kojem mijenjaju pristup u hodu, jer život tako nameće, a i sami korisnici se tijekom tog procesa mijenjaju, pokazao im se puno ljudskijim i dostojanstvenijim. To je prirodni ciklus, reći će, a učinak je da su rješenja i ishodi puno bliži stvarnim potrebama.

– Bila sam intuitivna i često sam slušala tu svoju intuiciju. Međutim, mi imamo tim ljudi koji je međusobno različit, a upravo s tom različitošću u konačnici i donosim odluke.

Svatko iznese neku svoju perspektivu, a koliko god ideja bila u krajnje dobrom ili eventualno krajnje lošem scenariju, konzultiramo se u svakom trenutku.

Moj je način da želim odmah proslaviti dobre stvari, jer smatram da za racionalnost uvijek ima vremena, dok me, recimo, Jana vraća u postavke koje su racionalne. Ta sinergija, u kojoj često timski donosimo odluke kroz raspravu i iznošenje ideja i u kojoj na kraju moram prevagnuti te »presjeći«, pokazala se uspješnom. U konačnici, iza svega stoji dugogodišnje iskustvo i autentičnost.

To, da smo stvarno drugačiji, ljudi sve više prepoznaju kao našu prednost. Razgovarala sam s kolegicom iz nadležnog Ministarstva, koja mi je upravo istaknula tu našu različitost, ali kao nešto što činimo na jednostavan način i, što je najvažnije, donosimo rezultate.

To, da smo svoji, i da to čujemo od strane onih koji su dugo godina u sustavu, najveći nam je kompliment. Uz to, skromni smo u svojim zahtjevima, vele nam, ali unatoč tome, povećavaju nam se sredstva za projekte, što govori o tome da smo prepoznati i na pravom putu, opisuje Babić.

Brojkom 14 ljudskih sudbina koji »pod kapom« Udruge AjA uživa njihovu konkretnu podršku u stanovanju, nisu zanemariva statistika.

– Prije negoli sam otišla na snimanje emisije, naši su korisnici ovdje pjevali kao klapa AjA i jako me iznenadili. Pritom mi je jedan od njih, koji je možda i najtiši, opisao da se u Prihvatilištu osjećao doslovno kao beskućnik.

Dok sad kad živi s trojicom cimera, više nema taj osjećaj. Ni po čemu. Sami si održavaju, kuhaju, ali ponajviše gaje osjećaj da imaju svoj krov nad glavom, slobodu da organiziraju svoj život u prostoru i svoje »ja«. Ovdje nisu samo broj, nego su jedinke u kućanstvu koje ima svoj mir i sigurnost, bez ikakvog straha gdje će biti sutra. To mi puno znači, naglašava ona.

Nova kampanja

Od Udruge AjA i u budućnosti se očekuje žestoki tempo, jer im motivacije ne nedostaje.

– U ovom mjesecu krećemo s intenzivnom kampanjom, koja će biti fokusirana više na nacionalnoj, ali time i na lokalnoj razini. Riječ je o kampanji »Ne biram beskućništvo«, a u planu nam je, premda ne možemo precizirati točno vremenski, organizirati okrugli stol u Saboru u organizaciji jedne saborske zastupnice iz Splita i s kolegama iz Udruge Most.

Okrugli stol će biti isključivo na ovu temu, što je za nas poprilično velika stvar. Ono što nas također jako veseli, podržava nas Pučka pravobraniteljica i jako joj se svidjelo što potičemo promjenu izraza »beskućnik« u izraz »osoba u beskućništvu«, što je uzela kao nešto što bi i sama ubuduće koristila u svojim izvješćima, najavljuje Babić.

Nekada nismo ni svjesni koliko simbolički izrazi mogu snažno obilježiti čovjeka, a jezik kojim se služimo vitalno je važan već na razini osnovne komunikacije. Budući da i mediji svemu pridonose, kako pozitivno, tako i negativno, važno je da svi preuzmemo odgovornost za izrečeno.

– Pripremamo radionicu za medije, upravo zbog komunikacije na ovu temu. Također, posvetit ćemo se volonterima, kako bi napravili edukaciju i time napravili jednu manju bazu ljudi koji bi se s manjim aktivnostima uključili u naš rad.

Sve više ljudi nam se javlja, ali tomu ćemo svakako pristupiti strukturirano, kako bi ljudima bilo čim lakše. Housing First će tijekom 2026. godine ostati na ovim kapacitetima, jer nam financije to diktiraju. Priključenje Grada Rovinja nam je jako značajno i vjerujemo da će to potaknuti i druge gradove da nam se jave. Mi ne možemo rasti ako nemamo veća sredstva, koliko god to željeli, poručila je Babić oko budućih aktivnosti.

Cjeloživotni pristup

Količina dobrote koja se prelijeva na potrebite, samoobnavljujuća je, čini se kad slušamo našu sugovornicu. Može li se ipak »istrošiti«, pitamo je.

– Može se čovjek umoriti, ali u tom slučaju pronađe drugi kanal kojim ta dobrota teče dalje. Promjena pristupa je svakako dobar način, ako se to dogodi, ali je to i sasvim u redu za razumijeti. Mi smo samo ljudi. S druge strane robovi smo navika, a ne bi trebali biti.

Nama je upravo ova promjena dala neku novu energiju, a vjerojatno nas zato ima posvuda. Ljudi nam vraćaju emociju i time potiču našu energiju i motivaciju. Treba stvari mijenjati, jer ako se to ne čini i stojiš na mjestu, možeš početi i padati, smatra ona.

Za deset godina, kako to vidi Helena Babić, najvažnije joj je da struktura ljudi ove udruge bude kakva je danas; koliko je god to moguće.

– Jako nam je važno da svi ostanemo na okupu, da nitko ne »izgori« i ne ode. Naravno, ako netko nađe bolji posao, to se podrazumijeva, ali najvažnije je da zadržimo ekipu.

Nemamo želju biti udruga koja će imati stanove po cijeloj Hrvatskoj, već želimo možda i ostati u našoj bazi, uz još pokoji stan, edukaciju, te više biti podrška drugima i u zagovaračkom djelu.

Osjećamo da je to naš trenutni najveći poriv. Želimo potaći ljude da unutar svojih gradova i županija implempentiraju program Housing Firsta.

Naravno, u svemu tome uvijek imamo isti cilj; a to je bolji život za čovjeka. Važno mi je u svemu tome da se nastavimo smijati i zabavljati, jer je to naš zaštitni znak, zaključuje Babić koja svojim primjerom, ali i primjerom Udruge AjA, pokazuje da dobrota i davanje nije stvar prigodničarstva, već cjeloživotni pristup najranjivijima.