Kultura tvrtke predstavlja skup vrijednosti, normi i ponašanja zaposlenika koji utječu na način na koji tvrtka funkcionira, a postoji kako bi radnici svaki dan s lakoćom i zadovoljstvom odlazili na posao, umjesto da se groze rada u njoj.

Nije moglo bolje. Nije moglo ljepše, ugodnije, temperamentnije. Trenutak u kojem srsi prolaze tijelom, kad se koža ježi, a oči… ma da, orose se i ulaze u dvoboj sa “srcem i dušom” na putu do glasnog plača. Onog koji sreća izaziva. Baš je takva osjećaj obuzeo nešto manje od pet tisuća navijača, sve igrače i vodstvo kluba kad su u nedjeljnoj večeri 21. prosinca Šajeta i Tratinčice krenuli glasno i nadasve iskreno, ma baš veselo pjevati: Božić je judi! Svi: igrači na terenu i cijele tribine pretvorili su se u kompaktni zbor i tako, potpuno spontano, pokazali najvrijednije postignuće 2025. godine: bezgraničnu sreću zajedništva.

Godina je to u kojoj je potpuno ispreplitanje kluba i tribina postalo toliko kompaktno da su se bez ikakvih problema počele savladavati raciju nesavladive prepreke. Jer, budimo iskreni, titula se 2017. gradila sustavno. Godinama. Fantastični strateg Kek, rast kvalitete treninga koji je kulminirao izgradnjom kampa na Rujevici, slaganje mozaika igrača, strpljivost, pedantnost. A ulagalo se i poprilično “materijalnih sredstava”. Titula je došla zahvaljujući radu i sustavu koji je uspostavio kvalitetu tako da je konkurencija bila nemoćna. No, s obzirom da princip samoodrživosti ne dozvoljava potrošnju veću od prihoda, godine koje su slijedile nisu naglašavale ambiciju ponavljanja šampionske 2017.

S druge strane, nastavilo se graditi – kulturu tvrtke. U uredu predsjednika, sportskih direktora, na travnjaku, bilo na treninzima ili utakmicama, kao i na – tribinama. Koje su naglašavanje razumske komponente prije znale doživljavati kao izostanak ambicija, kao poraz i izdaju. Pa bijes u trenutku drastične promjene cijena ulaznica. Svaka prodaja igrača, posebno u konkurentski klub, bila je pravi mali smak svijeta. Ali unatoč svemu, što u nekim periodima tako baš i nije djelovalo, posjeta se stabilizirala.

Da, nije pet tisuća stalnih posjetitelja velika brojka, no realna je zbog mnogih razloga. Dijelom je razlog opća skupoća života koja smanjuje standard namijenjen “ostalim djelatnostima” u što idu i izdvajanja za ulaznice. Dijelom činjenica da je Rijeka zbog permanentnog pada zaposlenosti došla do statusa jednog od hrvatskih gradova s najnižim društvenim standardom. K tome, u četvrt stoljeća izgubila je 40 tisuća stanovnika, silno ostarila i svela malodobnu populaciju na razinu od desetak posto tako da je “biološki potencijal” dramatično smanjen. Ma more je razloga.

A onda je, početkom 2025. godine, na scenu stupio Radomir Đalović. I u veljači pokrenuo pravu emocionalnu revoluciju. Klub koji je na početku sezone bio “osuđen” na treće mjesto i ispadanje iz kupa kad se potroše niželigaški klubovi, uzeo je dvostruku krunu. Pa izborio grupnu fazu Konferencijske lige i stigao na njezin Top16 što je značilo: Europo, vidimo se i na proljeće!

Božić je judi. Održalo se gol prednosti, silni ushit, golemo zadovoljstvo iako nam HNL pokazuje kako je Rijeka – peta. Sve skepse, sva nezadovoljstva, pa i određeni izostanak samopouzdanja, dakako izuzmemo li uvijek glasni i sigurni sjever s Armadom, koji je znao karakterizirati tribine i navijače Rijeke, ove je godine nestao. I svi sada znaju da se opet može na vrh, kao i još poneki korak u Europi.

Godina na izmaku donijela je potpunu realizaciju kluba u svim njegovim segmentima što je rezultiralo činjenicom da je, za sada, ubilježena kao najbolja u povijesti. Da, naravno da u svemu tome ima i jako, jako puno Deana Šćulca koji unatoč bolnoj spoznaji fizičkog odlaska – nikad neće otići.

Kultura tribina na kojima se nalaze navijači Rijeke predstavlja skup vrijednosti i emocija što utječu na način na koji klub funkcionira, a postoji kako bi njezini poklonici na svaku utakmicu odlazili s zadovoljstvom i užitkom za sva čula.

Stretan Božić i uspješnu novu godinu svima nama, vidimo se u Puli 20. siječnja. Novi put na vrh Hrvatske i Europe kreće preko Lovrana, Brseča, Labina,…