Foto Ana Križanec
U 53. minuti Dantas je vidio samog Jurića, glavom poslao fenomenalnu asistenciju, a napadač je vrhunski loptu umirio koljenom pa iz voleja s desetak metara loptu zakucao u bliži gornji kut za vrijedna tri boda
povezane vijesti
RIJEKA Odnekud su izvukli one zadnje kapi goriva u spremniku, od prve sekunde krenuli su po pobjedu, znali se kao momčad braniti u rijetkim trenucima kad je Gorica uzela loptu, pokazali su klasu kod jedinog pogotka i po tko zna koji put demonstrirali da u njima teče krv pobjednika. Rijeka – Gorica 1:0.
Ako se u onoj utakmici koja se tek treba odigrati na Drosini pobijedi Istru… Evo Bijelih na trećem mjestu. Bravo, Rijeko!
Sjajni ideolog Sanchez, fenomenalni dirigent/asistent Tiago Dantas i strijelac Jurić slomili su dosta žilavi turopoljski otpor. Rijeka s velikim optimizmom može očekivati proljeće.
Ne znamo tko će otići, a tko doći, ali Victor Sanchez del Amo će ostati. Što znači da će i Rijeka ostati: napadačka momčad u kojoj svatko u svakom trenutku zna što radi. I u visokom presingu i kad treba spustiti težište i zajednički se braniti.
Rijeka je u utakmicu krenula s Petrovičem, Jurićem i Jankovićem (na lijevom krilu, Vignato desno) u startnoj postavi i krenula onako kako se očekivalo. Obrana na centru, visoki presing, dominacija.
U skladu s formom, tradicijom i samopouzdanjem koje je Victor Sanchez svojim trenerskim radom vratio u bijelu svlačionicu. Goricu se dočekalo s niskom od osam utakmica bez poraza. Šampionski mentalitet, povijesni plasman u europsko proljeće… Mali milijun razloga za sedamdesetak posto riječkog posjeda.
Škarice
Šteta je zbog Rijeke, a i nogometa uopće da već u sedmoj minuti nisu ušle škarice Tonija Fruka, potez koji većini nogometaša ne pada ni na pamet, a Toni je razvio naviku oprobati ih otprilike jednom po utakmici.
Tri minute kasnije ide jedna od onih dugometnih teledirigiranih lopti Stjepana Radeljića iz zadnje linije, ali ni Vignato, ni Fruk nisu uspjeli uputiti udarac iz izglednih situacija.
Dirigent Tiago Dantas vodio je Sanchezov orkestar u pritisak, Gorica se morala zbiti u vlastiti šesnaesterac, a jedini koji je dizao živac publici bio je Dario Bel propustivši u prvih dvadeset minuta dosuditi barem tri prekršaja za Rijeku u izglednim situacijama da se iz prekida priprijeti Matijašu.
Bijeli su išli na prednji pogon, nije se gradilo s trojicom iz obrane, nego su oba beka i Oreč i Devetak stalno boravili na protivničkoj polovici terena. No sve je to bilo bez onih pravih, istinskih prigoda.
Kao primjerice u 14. minuti kad je Fruk lijepom loptom pronašao Jurića u kaznenom prostoru Gorice, ali obrana gostiju otklonila je opasnost kada se spremao na udarac.
I to je bila ilustracija utakmice – Rijeka napada, nakon 25 minuta ima gotovo 80 posto posjeda, ali… Gorica se brani naoko grčevito no zapravo vrlo smireno. Jer nije bilo prave riječke završnice i kanonade prema turopoljskom golu.
Ukratko, ono što se najčešće naziva “jalovim posjedom”. Pet udaraca, pet pokušaja – niti jedan u okvir gola.
Pa su, nakon pola sata, igrati počeli i gosti. No i oni, jednako kao Rijeka, u onom malo dominacije nisu složili nijednu izglednu prigodu. Pa se na odmor otišlo bez golova, a pogledi bježali prema imenima na klupi. Adu-Adjeiju, Čopu, Menalu…
Onima koji su već znali ulaskom s klupe donijeti i impuls više i konkretni realizatorski učinak. Riječkim dečkima se u prvih 45 minuta nije moglo zamjeriti na pristupu, želji, trci…
No prvo je poluvrijeme bilo obostrano sterilno pa samim time i ne posebno zanimljivo. Zlomislić gotovo posve bez posla, Matijaš malo zagrijaniji, ali i on je prvu dionicu preživio bez nekih velikih šokova.
Poluvrijeme 0:0, posjed 66:34 posto za Rijeku, “grač utakmice” – (uvijek) fenomenalna Armada i riječka publika.
U nastavku je… Nastavljen velikogorički pritisak. I u 49. minuti – velika prigoda za goste. Čabraja je oštro izveo korner na prvu vratnicu, Čuić skrenuo loptu glavom, ali na riječku sreću taj je šut otišao koji centimetar pored vratnice. Sreća za Bijele i upozorenje da treba mijenjati.
Umor ili zasićenje, kako god bilo, Rijeka je trebala svježu krv s klupe za pričuve. Koja je, uz sav dužni respekt, ipak znatno potentnija od gostujuće. Bar po imenima.
Trenutak odluke
Uzvratio je sjajni Tiago Dantas, potegao s gotovo 30 metara iskosa s lijeve strane, a Matijaš iščupao loptu ispod grede. No ništa nije mogao kad su iz kornera u 53′ majstor Dantas i matador Jurić složili fenomenalnu akciju.
Ubačaj, Tiago Dantas vidi samog Antu Mateja Jurića i glavom mu šalje fenomenalnu asistenciju, napadač još ljepše loptu umiruje koljenom pa onda odmah iz voleja s desetak metara, malo slijeva, zakucava u bliži gornji kut. Rijeka – Gorica 1:0.
Bravo, majstori! I bravo Čulina i Raić Sudar. S vremenom se velika većina njihovih akvizicija pokaže ili kao pojačanje ili kao jako koristan rotacijski igrač.
Realizacija Jurića bila je vrhunska, ali ljudi… Tiago Dantas… Kakav igrač! Sve vidi, određuje ritam utakmice, promijeni stranu, fintom tijelom si stvara prostor u sredini terena s dva igrača na leđima. Plemeniti, jako plemeniti veznjak. Svi plešu po Dantasovim notama! Dirigent. I arhitekt riječke igre. Baš majstor!
U 59′ Sanchez je ne posebno primjetnog Jankovića zamijenio Menalom, a Bel gostima oprostio žuti karton nakon jednog dosta “krvničkog” starta nad maestrom Tonijem Frukom. Umjesto toga žuti je dao Sanchezu zbog protesta (?!).
Deset minuta kasnije strijelca Jurića zamijenio je rutiner Duje Čop, a kod gostiju su umjesto Bakića i Pavičića u igru ušli Vrzić i Fiolić (od 46′ Pelka je zamijenio Čuić).
Gorica je do kraja pokušala podići zadnju liniju, pritisnuti prvake, barem ‘na mišiće’ doći do barem boda, ali… Ovo je Rijeka! Ne samo da su se obranili nego i prijetili, znali stati na loptu i pobjednički privesti utakmicu kraju.
Mastermind Sanchez, play-maker Dantas, matador Jurić… S tribina se orilo ‘Vo-lim te, Ri-jeee-koooo’… Osam utakmica bez poraza… Još jedan clean sheet… Još jedan trijumf… Navijači, sretan vam Božić i Nova godina!
