Najviši HDZ-ovi dužnosnici i dalje ritualno javno veličaju Franju Tuđmana. Tako će stranačko izaslanstvo predvođeno Tomom Medvedom danas na Mirogoju položiti vijenac na grob utemeljitelja HDZ-a, u povodu 26. godišnjice njegove smrti. Ali, današnji HDZ se zapravo sve više udaljuje od Tuđmana i njegove politike.

HDZ, primjerice, vrlo aktivno sudjeluje u afirmaciji HOS-a kao gotovo najvažnije postrojbe Domovinskog rata, iako je tu paravojnu formaciju HSP-a Tuđman ukinuo zbog njezinog naslanjanja na ustaški pokret i protuzakonitog karaktera.

Glasovita Predstavka

Ovih dana je HDZ, upravo spomenuti Medved, doznajemo, povukao potez koji je također u velikom raskoraku s onim što je Tuđman radio kao predsjednik Republike. Naime, u Ured predsjednika Republike stigle su dvije inicijative, jedna je potekla od ministra hrvatskih branitelja, koje predstavljaju pokušaj rehabilitacije umirovljenih djelatnika Sigurnosno-informativne službe Ivice Drviša, Nikole Krište i Antonija Lekića, čiju je vojnu karijeru okončao baš Tuđman.

Umirovljeni general Ivan Kapular predlaže predsjedniku Zoranu Milanoviću da autorima glasovite Predstavke, dokumenta koji je silno uzdrmao hrvatsku političku scenu sredinom devedesetih, dodijeli čin brigadnog generala, a Medved, pak, traži za njih niz odlikovanja, budući da su ostali samo na Spomenici Domovinskog rata. Doznajemo da na Pantovčaku nije još donesena odluka, ali da trenutačno raspoloženje ne ide u prilog faktične rehabilitacije Drviša, Krište i Lekića.

Trojica nekadašnjih visokorangiranih SIS-ovaca, koji su u politiku ušli kao članovi Hrvatskog državotvornog pokreta, napisali su 1994. Predstavku, čiji sadržaj nikad u cijelosti nije objavljen, u kojoj su tvrdili da je bivši šef hrvatske Službe državne sigurnosti Josip Perković, u to vrijeme blizak suradnik ministra obrane Gojka Šuška, odgovoran za ubojstva političkih emigranata, posebno Stjepana Đurekovića, kao i da je uključen u organizirani kriminal. Predstavku su predali saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost koji ju je proglasio tajnom, a Lekić je i u Vojnom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu protiv Perkovića.

Predsjednik Tuđman bio je konsterniran i formirao je komisiju kojoj je zadaća bila istražiti tvrdnje iz Predstavke i pozadinu njezinog nastanka.

Na čelo tog tijela postavio je predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost Krunislava Olujića, a članovi su bili još Miroslav Tuđman, ravnatelj HIS-a, Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku te Mate Laušić, načelnik uprave Vojne policije.

Prije devet godina nam je Olujić za naš list ispričao neke važne detalje u kontekstu te komisije.

Udar na državu

– Tuđman nam je dao nalog da brzo završimo taj posao jer je predsjednik sve to smatrao pogubnim za obavještajni sustav, ali i šire za državu. I mi smo u roku par dana bili gotovi. U sklopu rada komisije nekoliko sam se puta sastao s predsjednikom Republike i bili su to dugački razgovori.

On je uglavnom ponavljao da ta trojica ništa ne razumiju, da im nije jasan ni kontekst ni podtekst i da neće dopustiti da se cijeli sustav uruši. Jako je emotivno reagirao na tu Predstavku.

U jednom je trenutku, dobro se toga sjećam, Tuđman lupio šakom po stolu i povišenim glasom rekao: »Kruno, oni ništa ne znaju. Udar na Perkovića je udar na mene, da tog čovjeka nije bilo, ja nikad ne bih dobio putovnicu, a bez nje ne bih mogao stvoriti HDZ.«

– Ovo je živa istina, ja nemam nikakvog razloga lagati, rekao nam je Olujić sredinom 2016.

U izvještaju njegove komisije demantirane su sve optužbe protiv Perkovića. Lekić, Drviš i Krišto prvo su kažnjeni suspenzijom i smanjenjem plaće, a 1996. su nečasno otpušteni iz HV-a.

Žalili su se i Ustavnom sudu, koji im je dao za pravo, pa su vraćeni u SIS, ali su odmah prebačeni na druga radna mjesta i ubrzo potom umirovljeni.

Vojno državno odvjetništvo odbacilo je Lekićevu kaznenu prijavu. Javnost je već pomalo zaboravila na njih, a onda se Lekić 2015. pojavio kao svjedok na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu.

Otvoreno je tada kazao da on, Drviš i Krišto nisu imali Tuđmanovu potporu. Odnosno, prisjetio se Lekić, Tuđman ih je primao i podržao, ali »samo formalno«.

Lekiću je naročito ostalo u pamćenju kako se poslije jednog takvog sastanka s Tuđmanom kod predsjednika dulje zadržao pomoćnik ministra obrane Goran Dodig, koji je bio na strani autora Predstavke.

Kada je i Dodig izašao iz Tuđmanova ureda informirao je Drviša, Krištu i Lekića, »da stvari neće biti dobre, a za tri, četiri mjeseca razriješen je i on«.

Nešto se čekalo sve ove godine

Ipak, zamjenik predsjednika HDZ-a Medved predlaže sada Milanoviću da »zbog osobitih zasluga« odlikuje trojicu bivših SIS-ovaca.

Pokušali smo od Kapulara jučer saznati koji su njegovi motivi za inicijativu za promaknuće Drviša, Krište i Lekića, ali on nije htio o tome govoriti.

Ovo je već drugi put da se od predsjednika Milanovića zahtijeva nešto povezano s Perkovićem, koji u zatvoru u Glini služi kaznu u visini 20 godina.

Prije tri godine je Milanović odbio pomilovati Perkovića i Mustača, premda se za to pismom založila i skupina umirovljenih generala, među kojima i Ante Gotovina.

Predsjednikov je stav da u svom mandatu neće nikoga pomilovati, ali mnogima je dodijelio činove i odlikovanja.

Zanimljivo je da se Medved nije s prijedlogom za odikovanje Drviša, Krište i Lekića obratio Kolindi Grabar Kitarović dok je ona, izabrana kao HDZ-ova kandidatkinja, obnašala predsjedničku dužnost.