OVISNOST NOVOG DOBA

U Hrvatskoj je najmanje 40 tisuća patoloških kockara. Psihijatrica: 'Mnogi su vrlo vješti u skrivanju ovisnosti'

Barbara Čalušić

Reklamiranje kockanja nimalo ne pomaže patološkim kockarima i onima koji će to tek postati / Foto SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

Reklamiranje kockanja nimalo ne pomaže patološkim kockarima i onima koji će to tek postati / Foto SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

Ovisnici o kockanju su vrlo vješti u skrivanju svojeg poroka i u njihovom liječenju važna je podrška obitelji, ističe psihijatrica dr. Gordana Šikić koja već dvadesetak godina provodi grupne terapije za ovisnike o kockanju



RIJEKA – Ovisnost o kockanju jedna je od rastućih ovisnosti, a prema procjenama, u Hrvatskoj je oko 40 tisuća patoloških kockara. Povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti koji se obilježava od 15. studenog do 15. prosinca, psihijatrica dr. Gordana Šikić upozorava kako su ovisnici o kockanju vrlo vješti u skrivanju svojeg poroka i koliko je u njihovom liječenju važna podrška obitelji i grupne terapije.


– Mnoge obitelji nemalo su iznenađene materijalnim gubitkom i dugovima kad kockar dođe do svojeg dna i priznaje o čemu se radi. Obitelj prethodno razmišlja da su ti listići iz kladionice, odlazak u kazina ili online kockanje sporadični i da nitko nije ugrožen. U principu, onaj tko prekomjerno kocka dosta boravi izvan kuće ili je stalno na mobitelu. Nedovoljno je prisutan u kućnim aktivnostima jer je cjelodnevno jedan dio njegove pažnje otklonjen, usmjeren razmišljanju o dobicima i gubicima, kako ponovnim dobitkom vratiti dugove i barem doći na pozitivnu nulu. U kockanju dugoročno zarađuje samo priređivač, povremeni veliki dobici stvaraju lažan osjećaj da im kockanje ide, da imaju sreće te stvarno nije teško mlade osobe koje su radoznale i kojima ovaj pretežno materijalistički svijet svašta nudi, privući u igru koja je vrtlog s vrlo kompliciranim završecima kao što su materijalni gubici, raspad obitelji i problemi na radnom mjestu. Ako 18-godišnjaku pošalješ »poklon-bon« s vrlo obećavajućim sadržajem, što rade određene kladioničarske kuće, može mu se to svidjeti i počet će se opetovano time baviti, upozorava Šikić.


Obiteljska geneza


Patološka ovisnost razvija se postupno, a većina kockara, kako ističe Šikić, ima neke predispozicije kao što su nezrelost ličnosti, potisnuti i neriješeni konflikti iz djetinjstva ili pak genetska predispozicija.




– Kockanje je poremećaj kontrole nagonskih poriva, dakle u pozadini su frustracije koje osoba liječi. Oni čija je osobnost zrelija i stabilnija, neće tek tako prijeći crtu između zdravog i bolesnog. Obitelji većinom ne znaju koliko problem napreduje i moji pacijenti obično iznenade svoju obitelj količinom izgubljenog novca i količinom zaduženja. Kad netko od prijatelja i rodbine posuđuje novac za pokrivanje kockarskog duga zapravo kockaru ne čini uslugu, već potiče daljnje propadanje. Pokriti dugove svog člana je u redu, no to treba uvjetovati liječenjem u okviru kojega on mora vraćati dug. Ako kockar obeća da mu je to zadnji put, a ne uključi se u liječenje, tu nema nikakve garancije, naglašava Šikić koja već dvadesetak godina provodi grupne terapije za ovisnike o kockanju.


Dr. Gordana Šikić /Foto A.KUĆEL-ILIĆ


U takvoj terapiji nakon razgovora s pacijentom kreće grupna terapija uz individualnu podršku. Pritom Šikić upozorava da se kockar vrlo teško može sam izliječiti od svoje ovisnosti te se procjenjuje da samo dva do tri posto ovisnika o kocki to uspije vlastitim naporima. Osobe koje joj se javljaju u grupu najčešće su u dobi od 20 do 40 godina, a često je riječ o djeci uspješnih roditelja ili pak osobama koje su tijekom odrastanja čeznule za roditeljskom prisutnošću.


Najteže je početi


– Razumijevanje sebi sličnih, podrška starijih apstinenata, emocionalno prihvaćanje članova grupe i terapeuta te jačanje pozitivnih emocija, promjena stavova, prorada negativnih iskustava doživljenih tijekom odrastanja omogućava da upoznaju sebe i počinju se mijenjati. U Hrvatskoj imamo kvalitetne klinike koje primaju i na stacionarno liječenje one koji se ne mogu liječiti uz rad, a nakon dnevne bolnice, rad s ovisnicima nastavlja se u grupama i klubovima. Najteže je početi i obično kažem da su hrabri oni koji uhvate kvaku moje ordinacije jer dolaskom sramota koju osjećaju kockar i obitelj postaje na neki način javna. Rezultati liječenja onih koji se zadrže dovoljno dugo na grupi su u visokom postotku jako zadovoljavajući. No, ako bolest napreduje i pacijent se javi u kasnijoj dobi, dolazi do psihopatizacije ličnosti i tada je gotovo nemoguće uspostaviti apstinenciju, odnosno promijeniti osobnost. Moram napomenuti kako naša država u ovoj fazi odmaže patološkim kockarima i onima koji će to tek postati silnim reklamama i dvostrukim porukama. »Kockaj odgovorno« poruka je koja nema svrhe, zaključuje Šikić.