Mladen Prskalo/Foto A. KRIŽANEC
Hoće li se ozlijeđeni konačno oporaviti i hoće li vodstvo biti financijski sposobno angažirati neko nužno pojačanje, to su samo neka od pitanja koja lebde iznad nemirnog tabora Zamećana
povezane vijesti
RIJEKA Dijametralno suprotne slike u popularnom kafiću Dvorane mladosti u kojem se orilo od veselih glasova nogometaša Opatije dok su slavili pobjedu nad Orijentom u derbiju susjeda SuperSport Prve NL, a u večernjim satima muk nakon što je Dugo Selo deklasiralo rukometaše Zameta. Zamećani su se spustili na piće »kat niže«, nikom od njih nije se bilo u ulozi odvjetnika da među poznanicima i prijateljima brani izgubljenu parnicu. O samoj utakmici ne treba trošiti previše riječi, kaže li se da je već nakon trećine utakmice bilo jasno da će bodovi otići iz Rijeke, rečeno je sve o susretu koji je, što je više odmicao, upečatljivije govorio o nadmetanju neravnopravnih suparnika.
Nemoćno tapkanje
Zamet je podvukao crtu pod sumornu jesen, ide u Ligu za ostanak sa šest bodova, to su činjenice, a ostalo mogu biti priče i pričice, kao što su bile one ljetošnje o »koraku naprijed« i neka spominjanja Lige za prvaka. Gledajući iz ovog puta taj je optimistički izlazak među premijerligaše kao šetnja po ovom južnom vremenu s neadekvatnim cipelama. Naravno da će one promočiti, sada samo svjedočimo kako Zamet tapka nemoćno mokrih nogu.
Za uspjeh treba mnogo toga, uz ostalo i prava momčad, što za zahtjeve modernog rukometa znači i široku lepezu igrača koje trener može stalno rotirati i održavati visok ritam igre. Zamećani pak nemaju na raspolaganju toliki kadar kvalitetnih imena, a onda su im se zaredale ozljede koje su potkopale izglede na dobar plasman tako temeljito da je Liga za ostanak odavno postala jedina ovosezonska perspektiva za momčad trenera Mladena Prskala.
Otpadali su Tin Tomljanović, koji se na koncu oporavio, Luka Mrakovčić kojeg već dugo nema, Dario Černeka, a sada i Damir Vučko. Osim što bez njih igra nema onu razinu koju bi svakako imala, neigranje tih, najboljih, utječe i na ostale, mlađe, kojima nedostaje netko tako kvalitetan i iskusan da u kritičnim trenucima ulije dozu samopouzdanja nekom od momaka s klupe. U ovakvom izdanju Zamet jednostavno nije konkurentan mnogima u skupini, to je dokazala i utakmica s Dugim Selom.
Stresna sezona
Priča, uglavnom nevesela, za Zamećane je završila, preostali susreti s Nexeom, Sesvetama i Porečom nemaju nikakvu važnost jer se te bodove ne prenosi, to nisu klubovi s kojima će se Riječani nadmetati u Ligi za ostanak. Ona je pak postala stvarnost riječkog rukometa, ponavlja se nakon stresne prošle sezone kada je Prskalo preuzeo momčad s kojom je u drugom dijelu sezone nanizao sjajnu seriju i ostvario ostanak među premijerligašima.
Sada Zameta očekuje još jedna takva polusezona, hoće li se ozlijeđeni konačno oporaviti i hoće li vodstvo biti financijski sposobno angažirati neko nužno pojačanje, to su samo neka od pitanja koja lebde iznad nemirnog tabora Zamećana.