Ovaj studeni Hrvatsko gastroenterološko društvo uz pokroviteljstvo Ministarstva zdravstva prvi put je posvetilo Mjesecu borbe protiv raka gušterače i Svjetskom danu borbe protiv raka gušterače koji će biti obilježen u četvrtak. Rak gušterače jedan je od najsloženijih i najopasnijih oblika zloćudnih tumora, budući da se često otkriva u kasnoj fazi, što prati brza progresija bolesti. Kao takav još uvijek je jedan od najsmrtonosnijih malignih tumora, s petogodišnjom stopom preživljavanja manjom od deset posto.

– Rak gušterače trenutno je četvrti vodeći uzrok smrti od raka i osma najčešća vrsta zloćudnog tumora kod muškaraca i žena. Predviđa se kako će do 2030. godine postati drugi vodeći uzrok smrti od raka. U Europi se broj smrti od raka gušterače gotovo udvostručio u posljednja tri desetljeća, a samo je 2020. godine od njega preminulo više od 132.000 građana Europske unije. Procjene pokazuju da će se do 2035. godine broj oboljelih i umrlih povećati za oko 40 posto. Rak gušterače ima najnižu stopu preživljenja od svih vrsta raka u Europi, pri čemu oko 92 posto pacijenata umire unutar pet godina od postavljanja dijagnoze. Prilikom postavljanja dijagnoze, 80 posto pacijenata već ima tumor u proširenom stadiju kada je prekasno za izlječenje. Ono što nas osobito brine je pojava raka gušterače u sve mlađoj životnoj dobi, tako da rak gušterače više nije rijedak tumor kod osoba u dobi između 40. i 50. godine, upozorava predstojnica Klinike za tumore Kliničkog bolničkog centra Rijeka i predsjednica Hrvatskog gastroenterološkog društva prof. dr. Ivana Mikolašević.

Nedostatak znanja

Prema njezinim mišljenju, ove činjenice naglašavaju hitnu potrebu za ranijim otkrivanjem bolesti, učinkovitijim metodama liječenja i većim ulaganjem u istraživanja kako bi se poboljšali ishodi za oboljele od raka gušterače. Ne manje bitna je i činjenica da rak gušterače po učestalosti i troškovima zauzima drugo mjesto, odmah iza raka debelog crijeva, među probavnim karcinomima, s ukupnim troškovima koji dosežu oko sedam milijardi eura u Europi.

– Jedan od razloga za ovu nisku stopu preživljavanja je opći nedostatak znanja o gušterači. Znakovi i simptomi često mogu biti nespecifični, što često dovodi do pogrešne dijagnoze i rezultira dijagnozom raka u kasnoj fazi i niskim stopama preživljavanja. Rizični čimbenici za razvoj raka gušterače su nasljedne genetske mutacije, pozitivna obiteljska anamneza, rasa, životna dob, prehrana kao što je brza prehrana, pušenje, konzumacija alkohola, kronični pankreatitis, pretilost i šećerna bolest. Unatoč napretku u onkologiji, još uvijek se često dijagnosticira u uznapredovaloj fazi kada kurativne kirurške opcije više nisu moguće. Razumijevanje zašto se to događa i koje se mjere poduzimaju diljem svijeta za poboljšanje ranog otkrivanja ključno je za poboljšanje ishoda liječenja pacijenata, kaže Mikolašević.

Alati za probir

Inače, jedan od glavnih razloga zbog čega se rak gušterače otkriva kasno je njegov tihi klinički tijek. Gušterača je organ smješten duboko u trbuhu, gdje tumori mogu znatno narasti prije nego što uzrokuju primjetne simptome. Bolest u ranoj fazi rijetko daje specifične znakove, a kada se pojave simptomi poput žutice, bolova u trbuhu, bolova u leđima, tromboze dubokih vena, gubitka težine ili novonastalog dijabetesa, obično su rezultat lokalno uznapredovale ili metastatske bolesti.

– Simptomi su često nespecifični, oponašajući benigne gastrointestinalne ili metaboličke poremećaje. Na primjer, nejasna nelagoda u trbuhu ili gubitak apetita mogu se pripisati gastritisu, žučnim kamencima ili stresu. Čak je i novonastali dijabetes, koji može prethoditi raku gušterače nekoliko mjeseci, uobičajeno stanje u općoj populaciji i stoga nije automatski povezan s malignom bolešću. Kao rezultat toga, i pacijenti i zdravstveni djelatnici mogu odgoditi daljnju dijagnostičku evaluaciju. Još jedna značajna prepreka je nedostatak učinkovitih alata za probir. Za razliku od raka dojke, kolorektalnog raka ili raka vrata maternice, ne postoje utvrđeni programi probira za rak gušterače na razini cijele populacije. To je dijelom zato što bolest ima relativno nisku prevalenciju, a dostupne tehnike snimanja su skupe i invazivne. Osim toga, nedostatak dovoljno osjetljivog i specifičnog biomarkera u krvi otežava identifikaciju ranih promjena prije nego što one postanu simptomatske, objašnjava Mikolašević.

Kirurška resekcija

Slikovne tehnike poput kontrastno pojačane kompjutorizirane tomografije (CT), magnetske rezonancije (MRI) i endoskopskog ultrazvuka (EUS) glavne su metode za otkrivanje i određivanje stadija tumora gušterače. Kako tumači predsjednica Hrvatskog gastroeneterološkog društva, endoskopski ultrazvuk s aspiracijom tankom iglom omogućuje i uzimanje uzoraka tkiva, što je ključno za potvrdu bolesti.

– Biokemijski markeri, posebno CA 19-9, koriste se za potporu dijagnozi i praćenje terapije, ali im nedostaje specifičnosti i nisu pouzdani za rano otkrivanje ili probir. Molekularne i genetske analize sve se više koriste za identifikaciju mutacija, kao što su KRAS, CDKN2A, TP53 i SMAD4, na koje se može primijeniti djelovanje ciljanih ili eksperimentalnih tretmana. Prognoza raka gušterače usko je povezana sa stadijem u trenutku dijagnoze. Kirurška resekcija ostaje jedini potencijalno kurativni tretman, no samo od 15 do 20 posto pacijenata kandidati su za operaciju prilikom pregleda, napominje Mikolašević naglašavajući pritom kako otkrivanje raka gušterače dok je još lokaliziran u žlijezdi, dramatično povećava šanse za preživljavanje, što naglašava hitnu potrebu za pouzdanim strategijama ranog dijagnosticiranja.

– Karcinom gušterače nažalost je i dalje veliki izazov za liječenje. Nada u bolji ishod liječenja leži u modifikaciji rizičnih čimbenika, ranom otkrivanju bolesti, individualiziranom pristupu liječenju i kontinuiranoj podršci bolesnicima, zaključuje Mikolašević.

Velika sredstva u istraživanje

Medicinska zajednica ulaže velika sredstva u istraživanje ranog otkrivanja i probir populacije visokog rizika kroz identifikaciju skupina visokog rizika, zatim napredne tehnike snimanja, razvoj biomarkera te molekularno i multiomsko profiliranje. Ulogu u ranom otkrivanju moglo bi imati i korištenje umjetne inteligencije i »big-data« pri čemu se algoritmi umjetne inteligencije obučavaju velikim skupovima podataka o slikama i kliničkim informacijama kako bi automatski otkrili rane abnormalnosti gušterače koje bi mogle promaknuti ljudskom oku. Također, modeli strojnog učenja koji analiziraju elektroničke zdravstvene kartone također se koriste za prepoznavanje suptilnih kliničkih obrazaca – poput gubitka težine ili promjena u glikemijskoj kontroli – koji bi mogli signalizirati ranu bolest.