RIJEKA U subotu od 18 sati na Rujevici se igra Jadranski derbi. Kvarner je u svibnju slavio osvajanje dvostruke krune, Dalmacija rezignirano podvlačila crtu pod još jednu promašenu sezonu. Pola godine kasnije, na riječku žalost, HNL situacija posve je drugačija. Splićani s 29 bodova sjede na prvom mjestu, iz tjedna u tjedan izgledaju sve bolje i uigranije, a Riječani su tek osmi s ogromnih 15 bodova manje i jednako takvim oscilacijama što se i domaćih i europskih rezultata tiče.

Dakle, »na papiru« je sve jasno. Hajduk koji je odavno ispao iz Europe pa uz sve još ima i daleko više vremena za odmor, izraziti je favorit na sjeveru Jadrana? Ne. Ni u kojem slučaju. Niti tradicijom međusobnih obračuna na Rujevici, niti specifičnošću bilo kojeg derbija na svijetu pa i ovog riječko-splitskog koji nikad ne ovise o trenutačnom poretku na ljestvici.

Još se ne zna tko će biti glavni sudac, a tko sjediti u VAR sobi, ali zna se da se u blistavoj jadranskoj nogometnoj tradiciji čeka 181. Jadranski derbi. Gledajući samo HNL ovo je 107. obračun Bijelih i Bilih, uz totalnu izjednačenost 39-28-39. Ako se tome doda i sučeljavanje u Kupu Hrvatske i Superkupu, vaga preteže na stranu Rijeke: 43-31-41.Uz sve uobičajene gušte i one pozitivne nogometne tenzije koje donosi nogometni rivalitet Kvarnera i Dalmacije ove subote na rasporedu je još jedan, dosad nezabilježeni »začin« Jadranskome derbiju. Od 18 sati počet će utakmica Rijeke i Hajduka koja će po prvi put biti trenerski dvoboj dvojice španjolskih stručnjaka.

Nekad su Europom vladali talijanski treneri. Već duže vrijeme cijeli je Stari kontinent teren na kojem se daleko najviše cijene i na najpoželjnijim klupama sjede Španjolci. U Premiershipu najatraktivniji je dvoboj Manchester Cityja i Arsenala tj. Guardiole i Artete. Na planetarnoj razini u ovom trenutku vjerojatno nema većeg dvoboja od onog između PSG-a i madridskog Reala tj. Luisa Enriquea i Xabija Alonsa. A HNL ima derbi Rijeka – Hajduk te sudar španjolskih stručnjaka, Victora Sancheza i Gonzala Garcije.

Pitanje trenutka

Trener splitske momčadi u povoljnijim je okolnostima došao do klupe jednog najvećih hrvatskih klubova. Iz Istre 1961 u Hajduk je preselio tijekom ljetne pauze, sudjelovao u selekciji momčadi koju je onda uigravao od prvog dana priprema. I zasad radi odličan posao. Pod Garcijinim je vodstvom u duboko more bačena i višegodišnja teorija kako splitska nogometna sudbina 99 posto ovisi o formi, raspoloženju i inspiriranosti majstora Marka Livaje. Garcijin Hajduk dobro igra i pobjeđuje i kad mu kapetan te najbolji igrač nije u sastavu.

Victor Sanchez Del Amo nije sudjelovao u dovođenju niti jednog igrača, niti je svoju momčad uigravao te po svojim idejama na ljetnim pripremama uigravao ni jednu jedinu minutu. Na Kvarner je doveden početkom rujna kad je klupsko vodstvo procijenilo da je trofejni trener Đalović što se Rijeke tiče iscijedio maksimum i iz sebe i iz ekipe. Pa su razumljivija i brojnija Sanchezova posrtanja od preseljenja na Kvarner. On je stvari morao rješavati u hodu i takva mu je sudbina do kraja godine tj. polusezone. Od zimskih priprema nadalje to će biti njegova Rijeka. Sad obrok sprema od sastojaka koji su birali i već počeli pripremati drugi.

Opći je dojam kako je na planu igre Sanchez napravio jasno vidljiv pozitivni pomak. Na riječku žalost, u rezultatskom smislu benefiti tog poboljšanja nisu gotovo ni za milimetar bolji od onoga što je činio njegov prethodnik. A cijeli se Kvarner nada kako je i to, Rijekino pobjeđivanje u serijama, tek pitanje trenutka. Počevši od subote i priželjkivanog, a Primorcima uvijek toliko slatkog trijumfa nad zahuktalim Hajdukom.

Garcijine momčadi uvijek imaju jasan identitet u težnji ka posjedu lopte, 4-3-3 sustavu koji se ponekad eventualno blago korigira u 4-2-3-1. Još je s Istrom znao Rijeci raditi velike probleme.

Sanchez je, nakon inicijalnih pokušaja da (nominalno) zadrži Đalovićevih 4-2-3-1, Rijeku ispremiješao u 3-4-2-1. Ili svojevrsnih 3-1-4-2. Fruk je na »desetki«, igra se s tri stopera, uz dva »wing-backa« tu je uvijek još jedan naglašenije ofenzivni bočni igrač. Rotacije su (pre)česte, prvaci Hrvatske i osvajači Kupa još nisu vratili onu šampionsku komponentu. Defenzivno Rijeka nije jaka kao što je bila, napadački to sve izgleda daleko bolje i tečnije, ali efikasnost nije na adekvatnoj razini, a uzročno-posljedičnom padu u odnosu na prošlu povijesnu sezonu palo je i kolektivno samopouzdanje svlačionice pune novih imena.

Nije lako »dešifrirati« Sanchezov sustav, a što se početnog sastava tiče veće su šanse »ubosti« Jackpot nego pogoditi svih jedanaest s kojima će Rijeka početi utakmicu.

Negativni obrisi

Prije dva dana šef struke je u razgovoru za naš list to pojasnio činjenicom da igrači u čijem dovođenju nije sudjelovao zbog igranja skupine Konferencijske lige sad imaju čak i do 80 posto veće opterećenje nego u isto doba prošle sezone. Pa ih čuva od ozljeda, a posebno pazi na one koji će danas-sutra ostvariti lukrativne izlazne transfere. Klub od tih transfera živi i Sanchez ne krije kako razmišlja na duge staze te još dugo želi ostati u klubu koji ga je oduševio i kraju koji ga, kako sam kaže, intenzivno podsjeća na njegovu Španjolsku, u kojem je fenomenalno primljen i u kojem se od prvog dana osjeća kao doma. Sanchez se osjeća kao dio riječke nogometne obitelji. Pa pazi na »obiteljsku srebrninu« jer zna da se već ove zime prodajom nekih igrača mora puniti budžet.

Iz navijačkog kuta gledanja sve je to divno i krasno, ali ako nema rezultata na razini riječkih očekivanja (a osmo mjesto u HNL-u, poraz u Armeniji i remi na Gibraltaru to sigurno nisu) onda cijela priča dobiva negativne obrise.

Navijači, s punim pravom, hoće pobjede. Jer ova je momčad Rijeke, uz sve eventualne nedostatke, sigurno materijal za minimalno treće mjesto u Hrvatskoj. I zato je Hajduk doslovno idealan protivnik za početak tog niza. Igra se kod kuće, protivnik je vodeća momčad lige, na rasporedu je derbi u kojem su Rijekine pobjede možda i najslađi zalogaj svakom riječkom navijaču. Reprezentativci se nisu pretjerano istrošili, oni koji su ostali raditi sa Sanchezom na Rujevici imali su dovoljno vremena i za odmor i za uigravanje.

Subota, Jadranski derbi na Rujevici. Savršeni protivnik i savršeni ambijent za početak riječkog uzleta u finišu polusezone. Trijumf nad vodećim Hajdukom bio bi čista perfekcija. Za jačanje samopouzdanja, za pozitivni pomak na ljestvici, za podizanje atmosfere u klubu i oko kluba pred sve izazove koji do 21. prosinca stoje pred Bijelima nakon subotnjeg derbija.

Splićani možda dolaze kao favoriti »na papiru«, ali im Rijeka na travnjaku sigurno može dokazati da je trenutačno stanje u HNL poretku teška iluzija, da je Rijeka unatoč 15 bodova razlike u najmanju ruku jednako dobra ako ne i bolja momčad od Hajduka.