Zoran Roje, Josip Buršić, Dorotea Pešić Bukovac, Branko Mijić i Jadranka Rak Červar/M. JURČIĆ
Svečani finale inicijative je u ponedjeljak, a zajednički zaključak da je riječ o skromnoj zahvali velikog sportašu i čovjeku koji je slavu grada i Hrvatske pronio planetom i postao uzor mladima
povezane vijesti
RIJEKA Pod motom »Prijatelj za prijatelja«, a na veliki impuls Josipa Buršića, spiritus movensa cijele akcije, nešto užeg i onog šireg kruga od 60-ak prijatelja i štovatelja Luciana Šušnja te podršku Riječkog sportskog saveza, atletska dvorana na Kantridi od ponedjeljka će ponosno nositi ime najvećeg hrvatskog atletičara. Riječanina s Kantride koji je povijesnom utrkom u Rimu 4. rujna 1974. ispisao povijest, rezultatom od 1:44.7 minuta u nadmetanju na 800 metara postao europski prvak i ušao u vječnost.
Cijelu inicijativu predstavili su, uz Buršića, Dorotea Pešić Bukovac, predsjednica RSS-a, Branko Mijić, Jadranka Rak Červar i Zoran Roje, a zajednički je zaključak da je riječ o skromnoj zahvali velikog sportašu, ali prije svega čovjeku koji je slavu grada i Hrvatske pronio planetom i postao uzor mladim generacijama. Kulminacija će se dogoditi u ponedjeljak u poslijepodnevnim satima kad će dvorana u blizini mjesta gdje je Luciano živio, nadomak stijena i kultne Kantride gdje se sljubljuju more i kopno, dobiti ime po čovjeku koju je za hrvatsku Kraljicu sportova, ali i riječki sport učinio nešto nemjerljivo, za sva vremena.
Ponos i džoker
– Kad sam se oprostio od Luciana, zaključio sam da smo mu ostali dužni. Animacija je započela 5. velječe u RSS-u i cijelu koncepciju smo predstavili obitelji koja nam je dala suglasnost – kaže Josip Buršić. – Sve su podržali HOO i HAS i na svečanosti očekujemo brojne sportaše i prijatelje Sušnja gdje ćemo pod motom »Prijatelji za prijatelja« upriličiti i prigodan videozapis o životnom djelu Luciana. Surađivao sam s njim preko 40 godina, bio je dobitnik najvećih priznanja, a nama u Rijeci kasnije svojevrsni džoker, kad je nastao problem uvijek smo njega zvali za savjet. To je bila i ta druga, ljudska dimenzija velikog čovjeka. Sama inicijativa je dugo trajala, ali finale će biti onako kako je Luciano zaslužio.

Luciano Sušanj/Foto PIXSELL
Bukovac je pak istakla ponos što je dio ove priče, zahvalivši i Gradu Rijeci i Rijeka Sportu na pomoći, istaknuvši kako je sve zapravo treći i najveći čin posthumne priče oko Sušnja, nakon što je jedna utrka priredbe Homo si teć dobila nazvana po njemu te ustanovljena nagrada s njegovim imenom za mlade atletičare.
Brand i čudo
Novinar Branko Mijić, uz Orlanda Rivettija, bio je jedan od najvećih prijatelja Sušnja. Čovjek koji je iz svog pera najplastičnije javnosti znao predstaviti sve ono što je Luciano bio i ostao. U svjetskim okvirima, ali i lokalnim, posebno po prepoznatljivoj pristupačnosti običanim ljudima.
– Ova inicijativa je prvi korak da se Lucianu odužimo kako zaslužuje. On je upisao Rijeku kao sportski brand na svjetsku mapu, ostvario rezultat za sva vremena, da bi tek nakon 51 godine Marino Bloudek istrčao brži rezultat – ističe Mijić. – Da je živ, Luciano bi prvi čestitao Marinu. U to vrijeme taj rezultat bio je nešto fantastično, rekao bih malo svjetsko čudo. Sušanj je dao svom gradu puno da bi bio zaboravljen, a i mlađe generacije imaju se na koga ugledati. Na ovaj način Lucianu vraćamo ime i prezime na Kantridu koju je toliko volio.
O poznanstvu i djetinjstvu sa Sušnjem govorila je Jadranka Rak Červar.
– Trčao je kao gazela, to je bila ljepota trčanja, uživali smo ga gledati. Posebno su ga krasili nesebičnost i osjećaj za druge – prisjetila se Rak Červar.