Koncertom »Rijeka se budi« koji će biti održan u nedjelju 9. studenog u Dvorani mladosti s početkom u 20 sati prigodno će se obilježiti 100. obljetnica Riječke biskupije i 50 godina života najnagrađivanijeg riječkog glazbenika suvremene kršćanske glazbe Andreja Grozdanova.

Uz njega će nastupiti vodeća imena moderne kršćanske glazbe u Hrvatskoj: Alan Hržica, Amorose, Vanessa Mioč, sestre Halužan, fra Marin Karačić, Albina, Veritas Aeterna i Mihaela Gradečak.

Bio je to povod za razgovor s Andrejem Grozdanovim, diplomiranim teologom i filozofom, koji je gitaru diplomirao na prestižnom Guitar Institute of Technology u Londonu.

Dosad je snimio sedam albuma i trostruki je dobitnik najprestižnije glazbene nagrade Porin za albume »Gospel on Guitar« i »Gitara i glas« u kategoriji Najbolji album popularne duhovne glazbe. Surađivao je s dobitnicima Grammyja Michaelom W. Smithom, Mattom Redmanom, Martinom Smithom, Hillsongom i mnogim drugima.

“Rijeka se budi” na koncertu suvremene kršćanske glazbe

Aktivni i poznati glazbenici

Kako je došlo do zamisli za ovaj značajan koncert?

– Vrlo me iznenadio poziv da kao glazbenik sudjelujem na Svečanoj akademiji u povodu 100. godišnjice osnutka Riječke biskupije koja je održana u HNK-u Ivana pl. Zajca.

Nakon toga smo zajedno sjeli nadbiskup Mate Uzinić, njegov tim i ja i odlučili da zajedno obilježimo dvije obljetnice, 100. godinu od osnutka biskupije i moj 50. rođendan.

Činilo mi se da je to prilika da pozovem glazbenike s kojima radim, a bave se suvremenom kršćanskom glazbom, te da koncertom proslavimo 100 godina biskupije.

Tako je nastao koncert »Rijeka se budi«, 50 za 100.

Kako su tekle pripreme za koncert sa obzirom na velik broj izvođača koji će nastupiti kao gosti? Organizacijski je to vrlo zahtjevno.

– Glazbenici koji će doći u Rijeku glazbeno su vrlo aktivni i uistinu mi je velika čast što su pristali doći. Sa svakim od njih sam ostvario vrlo zapažene suradnje, svirajući im u bendu ili pak snimajući im pjesme, koje su kasnije došle do višemilijunskih pregleda.

Radio sam s puno više umjetnika, no nisam ih mogao sve pozvati, tako da smo stali na brojci 8 koji čine sam vrh scene kršćanske glazbe u Hrvatskoj. Potom je odabrana Dvorana mladosti te je sve aktivnosti oko organizacije ovako zahtjevnog koncerta trebalo posložiti.

Glazbenici dolaze iz Splita, Širokog Brijega, Zagreba, Zagorja, a tehnika iz Budimpešte, Engleske, i iz svih krajeva Hrvatske. Zaista velik posao.

Ovim koncertom proslavit ćete i 50 rođendan. Je li rođendan na taj dan?

– Moj rođendan je 8. studenog. Taj dan, dakle dan prije koncerta u Rijeci, sviram s Alanom Hržicom u dvorani Višnjik u Zadru gdje se već sada očekuje oko 7.500 ljudi.

I onda sljedeći dan ujutro dolazimo u Rijeku i nalazimo se s ostalim kolegama, te vjerujem da ćemo stvarno uživati u pjesmama koje privlače toliki broj slušatelja.

Crkva je vrlo ohrabrujuće mjesto

Kad smo već spomenuli godine, u kojem životnom razdoblju ste se počeli zanimati za vjeru, a kad za glazbu?

– U crkvi sam odmalena i to u crkvi koja je vrlo njegovala suvremeni glazbeni izričaj. Tu sam napravio i prve glazbene korake, prvo kao učenik klavira, a kasnije s petnaest godina sam počeo svirati gitaru. Crkva je baš dobro mjesto za razvijanje talenta.

Znate, svi bi htjeli gotov proizvod, a malo tko bi izdržao put do gotovog proizvoda.

Crkva je vrlo ohrabrujuće mjesto i nije bez razloga da su mnogi, sad već i legendarni glazbenici, svoje prve korake napravili upravo u crkvi i duhovnoj glazbi. Kasnije sam krenuo na dug put »tesanja« glazbe i vjere.

Prvo sam upisao prestižni Guitar Institute of Technology koji je dio Musicians Instituta, tada smještenog u Londonu, a sada u Los Angelesu, a potom i petogodišnji studij teologije i filozofije na KBF-u u Rijeci koji je spadao pod zagrebačko sveučilište.

Čak sam produžio studij s 5 na 6 godina, kako bih što bolje istražio tematiku diplomskog rada – glazbu i upotrebu glazbala u tekstovima Biblije.

Diplomirali ste teologiju i filozofiju. U kojoj mjeri se tijekom godina promijenio vaš odnos spram vjere i na koji način?

– Odrastajući u vrlo malenoj zajednici koja je i u komunizmu bila dosta držana postrani, smatrao sam da je vjera osobna stvar jer, eto, tako je bilo najbolje i za sustav i za nas. Vjera jest osobna stvar i s njom se najviše treba suočavati pojedinac u borbi sa samim sobom i u preobrazbi svojega uma i srca.

No, što sam bivao stariji, to sam sve više uviđao da ta predivna, osobna stvar ima svoju primjenu u životima ljudi koji nas okružuju. Shvatio sam da nam je Bog na ovoj zemlji dao uistinu mnogo stvari oko kojih trebamo donijeti odluku kako usmjeriti svoj život. Dao nam je i alate za to.

Drugim riječima, s godinama je dolazila svijest o onome »budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji«.

Postao sam angažiraniji u svom pozivu. Kad sam se zatekao na nekom, za mene lijepom mjestu, naprimjer na vrhunskom koncertu mojih kolega glazbenika u O2 Areni u Londonu, ili na susretu vrhunskih kršćanskih glazbenika u Seattleu u SAD-u, nisam želio zadržati te trenutke za sebe, već sam odmah prionuo poslu kako bi ih i ostali moji sunarodnjaci vidjeli.

I tako sam u Hrvatsku doveo puno poznatih glazbenika, čime se poboljšala naša scena i time došla na mjesta koja prije nismo ni sanjali. Ta scena je i izazvala interes kod dijela estrade te često vidimo suradnje.

Vjera je nešto predivno, smisleno i teško.

Onaj teži dio vjere rješavam u svoja četiri zida, hrvanjem s Bogom, a ljepotu vjere želim podijeliti s drugima. Najveća knjiga u Bibliji je knjiga psalama. To su pjesme čije riječi su nam ostale sačuvane, a melodija nije.

Osamdeset posto psalama su tužaljke, gdje autor vapi za pomoć iz teške situacije u kojoj se našao. No uvijek ti psalmi rezoniraju nadom na kraju i iznova podsjećaju na velika djela izbavljenja u prošlosti.

Vanessa Mioč i Andrej Grozdanov u Splitu, Foto: Privatna arhiva

Prijatelji su prijatelji zauvijek

Kad je riječ o filozofiji, dajte nam uvid u vašu životnu filozofiju i ono što čini njenu okosnicu. Ako imate neki citat ili misao koja vam je važna u tom pogledu, slobodno navedite.

– Jednu od najvećih životnih filozofija nalazimo u ultimativnoj vjerskoj knjizi Bibliji: »Čini drugima što bi htio da drugi čine tebi«.

Filozofija pokušava naći poveznicu u naizgled nepovezivim stvarima i to je konstantni duhovni i umni napor da se pronađe smisao u stvarima i pojavama koje nam nisu jasne, ili pak izgledaju vrlo jasne kad ne uzmemo više faktora u obzir. Filozofija je uzimanje više vektora u obzir kod donošenja zaključaka.

Genijalna je maksima filozofa Descartesa kad pokušava otkriti što je to istina. On kaže da je istina »idea clara et distincta«, jasna i razgovjetna ideja.

Do te jasnoće i razgovjetnosti dalek je put, put nejasnoća i mutne slike o tome što je što i tko je tko.

Zanimljivu rečenicu mi je rekao jedan stariji utjecajan čovjek: »Postoji samo jedna molitva koju Bog ne može uslišati odmah: Bože daj mi iskustva«. Iskustvo je nešto što trebamo sami steći, bez obzira koji pedigre imamo i iz koje točke krenuli.

U tom iskustvu filozofija nam može biti prijatelj jer ona je ljubav prema mudrosti, a mudrost nije IQ, niti obrazovanje, mudrost je stanje duha, mudrost je pozicioniranje svog duha na dobro, na savjet, na čekanje svog trenutka, na osluškivanje vremena i raznih doba života, a ne srljanje.

Na kraju možemo doći i do otkrivanja smisla vlastitog postojanja.

Glazbeno ste surađivali s gostima na koncertu. Kako biste opisali vaša glazbena druženja, ali i prijateljstvo, i što u tom pogledu za vas ima posebnu vrijednost?

– Producenti koji me zovu da u studijima sviram za druge, već znaju da me ne zovu za neke pjesme ili projekte u kojima se ne mogu svjetonazorski naći, iako bi mi to donijelo i financijsku, ali i statusnu poziciju. No, kod mene je nerazdvojna vjera u to što radim, iza čega stojim i ljudi s kojima radim.

Mora mi se poklopiti i jedno i drugo i treće. Uz puno suradnja koje sam ostvario, u puno njih nisam htio ući jer je neki segment nedostajao.

Nije možda najbolje tako razmišljati, ali život je ionako kompliciran, pa bih ga htio pojednostaviti lijepim trenucima u studiju ili pozornici. Prijateljstva su dosta labava, pogotovo u današnje vrijeme. Ljudi se dijele zbog stvari koje ni sami ne razumiju, niti su ih ikad proučili – jesi li cijepljen ili nisi, jesi li za Židove ili Arape – što nije normalno.

Ulaze u pitanja mikrobiologije i geostrategije, a pred nosom im je čovjek kojeg znaju cijeli život. Prijateljstvo je danas labava kategorija. I tu vjera pomaže jer smatram da upravo ta, dodatna vezivna tvar, često spriječi pucanje.

Prijatelji su prijatelji zauvijek, ako je »Gospodin Isus njihov Gospodin«, da citiram megahit moga poznanika Michaela W. Smitha, legendu kršćanske glazbe u svijetu. Ljudi s kojima radim imaju i tu dimenziju u svom životu.

S Alanom Hržicom sam od njegovog prvog koncerta kršćanske glazbe prije deset godina, i naš odnos je prošao mnoge faze, ali vjerujem da je upravo taj moment vjere u zajedničkog Gospodina održao naš odnos. U današnje vrijeme druženja i poznanstva predstavljaju napor, zahtjevno je ostati na duge staze.

Andrej Grozdanov je najnagrađivaniji riječki glazbenik suvremene kršćanske glazbe, Foto: Saša Ćetković

The best of za riječku publiku

Otkrijte nam dio glazbenog repertoara koji ćete izvesti na koncertu?

– Svaki od osam glazbenika izvest će po dvije pjesme, koje su tematski i stilski smisleno povezane kako bi poveli na jedan put, vjerujem, sve one koji dođu. Svi ti glazbenici zajedno imaju više od 70 milijuna pogleda svojih pjesama samo na Youtubeu.

Vjerujte mi kad kažem da smo odabrali the best of za riječku publiku. Te pjesme sam sa svima njima izveo po doslovno svim dvoranama u Hrvatskoj.

I drago mi je da sve to dovodimo doma, kod nas. Poseban trenutak večeri biti će dolazak troje snažnih govornika, svećenika Dražena Radigovića, osnivača zajednice »Dobri pastir« s kojim me veže uistinu dugogodišnje prijateljstvo, čovjek koji je u svojim skupovima snažno podržavao suvremenu glazbu.

Potom pater Sebastian Šujević koji je postao najmlađi provincijal Isusovaca u Hrvatskoj, dakle njihova vodeća ličnost, a naš Riječanin. I na kraju svi željno iščekujemo poruku nadbiskupa Mate Uzinića kojeg svi znamo po nadahnutim propovjedima za oltarom i vrlo inspirativnim medijskim intervjuima, a sada u sasvim novom ambijentu koncerta moderne glazbe.

Za kraj nam otkrijte na čemu trenutačno radite s obzirom na to da vi nikada ne mirujete u kreativnom smislu?

– Nakon 7 svojih albuma koje sam izdao u samo 8 godina, u zadnje vrijeme sve više odgovaram na pozive bendova da im se priključim kao član. Sada sam više na terenu i na putovanjima.

Nedavno je izašla pjesma snimljena s Bernardom Brunović koju ja zovem »The Voice« i koju je zabilježio Robert Funčić u svome studiju.

Baš volim raditi s Bernardom, a za koji dan izlazi i jedna instrumentalna skladba meni posebno značajna, jer sam je čuo kao podlogu jedne dokumentarne emisije o Građanskom ratu u Americi. To je možda podsvjesna želja da se nešto slično više ne dogodi.

Zabilježio ju je Damjan Brnić u svome studiju, još jedan riječki gitarist. Želja mi je snimiti još jedan album instrumentalne glazbe. Vjerujem da ću dočekati priliku.