Zvončice i njihov kotlić / Foto: Marko GRACIN
Kuda god reš po klanjskoj bukovoj šumi, nećeš fulat, maš ih sih sorti - dedeki, kraljevski vrganj, borovi vrganj, ovo je podneblje za njih. Tu su i crvene muharke, a nać ćeš i zelene pupavke, one ke su samo jedanput jestive, kažu klanjski stručnjaci za gubiće
povezane vijesti
Vrganji, bukovače, dedeki i druge vrste bili su u fokusu još jedne klanjske Gljivijade čije je 17. izdanje ovog listopada u najsjeverniju općinu riječkog prstena privuklo brojne ljubitelje gljiva i njihovih specijaliteta. Izvrsna sezona za gubiće, kako Klanjice i Klanjci zovu ovu sezonsku namirnicu, značila je će se po okolici Klane i klanjskoj šumi ponovo moći naći desetke berača u potrazi za primjercima koji će ručak dočekati u loncima, a poznata klanjska manifestacija čiji je fokus i ove godine stavljen na širenje informacija o gljivama, njihovim vrstama i pravilnim načinima pripreme okupila je znalce i stručnjake koji su svoja znanja upotrijebili na najkonkretniji mogući način.
I branitelji iz Kastva su kuhali / Foto: Marko GRACIN
Edukativno i zabavno
Među edukativnim i zabavnim sadržajima koji su stali u dvodnevni program Gljivijade najpopularniji je bio onaj gastronomski koji se zbio na području nekadašnje vojarne. Ondje se 12 kuharskih ekipa, svaka sa svojim idejama, sastojcima i kuharskim tajnama, okušalo u kuhanju prigodnog kotlića, a da bi se na susretu prijateljsko-natjecateljskog karaktera ponajprije istaknuli dobar recept i kulinarske vještine, pobrinula se općina Klana koja je za sve kuhare osigurala vrganje, kotlić i drva za vatru.
– Gljivijada u Klani već je duže vrijeme naša prepoznata manifestacija, a Općina kao pokrovitelj za nju je prvi put otvorila prostor bivše vojarne gdje ćemo, nadam se, i dalje održavati ovu tradiciju. Počastili su nas prekrasni dani i toplo jesenje vrijeme, kuhaju se gubići, za djecu smo pripremili lunapark, dječje radionice i igraonice, kazala je Sanja Sušnik, načelnica općine Klana pod čijom se organizacijom održala još jedna Gljivijada.
Sega i za pojist i za popit / Foto: Marko GRACIN
Rana sezona
Da bi se 12 različitih gulaša od vrganja imalo po čemu proliti, pobrinule su se članice Društva za povjesnicu Klana koje su pripremile palentu kompiricu po klanjski, a tko je pripremio najbolji gulaš, procijenio je žiri. Najvažnije od svega, kaže jedan od organizatora Gljivijade Marijan Zubalj, da se u gulaš ima što staviti jer su ove godine gljive, posebno vrganji, obilato niknuli. Njihovu su slast tako iskusili mnogi koji su iz šire okolice pristigli u Klanu da bi si nabrali pokoji obrok, no raznovrsnost gljiva u klanjskoj šumi uvijek poziva na oprez i stručnost pri odabiru ovih šumskih plodova.
Kako objašnjava Igor Gržinčić zvan Čuf, svaki izlet u tamošnju bukovu šumu garantira da će se pronaći i vrganj i nešto nejestivo.
– Kuda god reš po bukovoj šumi, nećeš fulat, maš ih sih sorti – dedeki, kraljevski vrganj, borovi vrganj, ovo je podneblje za njih. Nać ćeš i zelene pupavke, one ke su samo jedanput jestive, a tu su i crvene muharke. Njih Talijani isto jidu, samo ih moraju va tri vode fermentirat. Od toliko jestivih gljiv, oni moraju i muharke probat, kaže Čuf, stručnjak za gljive koji ih prema vlastitom priznanju voli brati, ali ne i jesti. Neka, treba i takvih, kad već postoje oni koji gljive žele jesti, ali ne i ići ih nabrati u šumi.
Miješati, miješati, miješati i onda nema frke / Foto: Marko GRACIN
Učiti o gljivama
Problem je taj što klimatske promjene utječu na prirodni svijet, pa samo pravi znalci koji se gljivama bave duži niz godina mogu interpretirati novonastale vremenske uvjete i procijeniti kada je i što najbolje brati. Dosad i nije bio slučaj, kažu domaćini, da rujan u »ljetnoj« sezoni donese tvrđe, tamnije gljive koje su karakterističnije za zimu. Kako je kraj ljeta ove godine bio hladniji nego inače, i sezona gljiva počela je ranije, a ranije će i završiti jer im hladna jutra i jutarnji mrazovi itekako štete.
Osim kuhanja i zabavnih aktivnosti na prostoru vojarne, program ovogodišnje Gljivijade uključio je i edukativnu šetnju te branje gljiva u klanjskoj šumi zajedno s mentorima i vodičima iz udruge gljivara Ožujka koji je okupio nekoliko desetaka ljudi iz Klane i riječkog prstena. Raznovrsni primjerci koje je ekspedicija Gljivijade prikupila izloženi su u prostoru klanjske kinosale, a zainteresirani su prisustvovali i predavanju stručnjaka za gljive Ervina Raguzina te saznali kako raspoznati i razlikovati jestive gljive od nejestivih i onih koje se kušati mogu samo jednom.
Foto: Marko GRACIN
Ono ča ne ji puž, to ni ni za ljudeA kako se po klanjskoj općini najčešće kuhaju gubići? Favorit može biti samo jedan, složni su Klanjci i Studenci. – Poli nas se najviše kuha gulaš s palentun kompiricun. Va Studeni su se po starinski vajk kuhale gube na gulaš, a fritaje su više moderno jelo ko se ji za marendu. Moj nono je rekav da je kod guba bitno zapamtit – ono ča ne ji puž, to ni ni za ljude. Ako je gubić pojit od puža, taj je dobar, kaže Tatjana Todeskini. Tajne svojih recepata podijelili su i sudionici natjecanja u kuhanju kotlića, točnije tročlana ekipa formirana od klanjskih boćara Franka Karlovića, Borislava Grgića i Hermana Sušnika. – Krenemo s kapulun ka mora bit drobno narižena. Dobro ju je zdinstat na maslu ili putru, pa ona gubićima da jedan dodatni štih. Kada se kapula zdinsta, more se hitit pest pancete. Onda se pomalo već pest po pest moru stavit gubići, dinstaš ih i polivaš. Kada su vrganji friški, onda se to dinsta jačih pol ure do tri kvarti, triba se znat vizualno ocijenit, se dok ne molaju, objašnjava trojac. |
