Frankfurtski sajam knjiga, najveći i najutjecajniji sajam knjiga na svijetu, ove godine održava se od 15. do 19. listopada. Sedamdeset i sedmo izdanje je mnogo više od sajma, to je globalna pozornica za dijalog, razmjenu ideja i kulturnu povezanost u vremenima nesigurnosti. Ovogodišnji sajam odlučno poručuje: povezivanje ljudi danas je čin političke hrabrosti. Najavljeno je 4.000 izlagača iz 130 zemalja, uz brojne panele, diskusije o umjetnoj inteligenciji i interaktivne programe za mlade i obitelji. U duhu mota ovogodišnje zemlje gosta – Filipina, pod nazivom »Mašta ispunjava zrak«, istražuju se granice između mašte i stvarnosti. Direktor sajma Juergen Boos istaknuo je: »U svijetu gdje granice ponovo dobivaju moć, sposobnost povezivanja postaje i politički čin. Tu misiju preuzimamo svake godine iznova, ali ove godine s neviđenom hitnošću.«

Karin Schmidt-Friderichs, predsjednica Börsenvereina, Njemačkog udruženja izdavača i knjižara, istaknula je ulogu sajma kao centralnog mjesta razmjene ideja i očuvanja kulturnih vrijednosti. »Frankfurtski sajam knjiga nije samo mjesto susreta knjiga i čitatelja«, kazala je Schmidt-Friderichs. »On je prostor gdje se oblikuju mišljenja, razmjenjuju ideje i njeguje sloboda izražavanja. U vremenu kada tehnologija i algoritmi sve više određuju što vidimo i čitamo, ovdje se vraćamo ljudskoj odgovornosti, dijalogu i raznolikosti mišljenja«, dodala je.

Predsjednica Börsenvereina naglasila je i politički značaj događaja: »Knjige nas uče kako razumjeti svijet i jedni druge. Posjetioci Frankfurtskog sajma biraju raznolikost, kritičko razmišljanje i dijalog. To nije samo kulturni događaj – to je politički čin i proslava ljudskosti u svijetu u kojem je moć koncentrirana u rukama nekoliko tehnoloških oligopolista.«

Sajam ove godine nudi ne samo književne sadržaje, već i razgovore o kulturi, društvu i demokraciji, a njegova je misija povezati ljude, poticati dijalog i štititi temeljne vrijednosti izdavaštva i slobode riječi u doba digitalne transformacije.

Jedna od novina ovogodišnjeg sajma je Centralna scena, novo mjesto za razgovor o suvremenom svijetu, kulturi i društvu. Kroz program Frankfurt Calling – Perspectives on Culture and Politics na sceni se vode otvorene debate o ljudskim pravima, slobodi izražavanja, ratovima u Gazi i Ukrajini, porastu autoritarizma, strategijama demokratskog otpora i o ulozi umjetne inteligencije u budućnosti rada i društva. Stručni segment sajma poziva vodeće ljude svjetskog izdavaštva da razgovaraju o budućnosti industrije – od novih audioformata do UI tehnologija koje već mijenjaju način na koji nastaju i distribuiraju se knjige. Na panelima sudjeluju direktori najvećih svjetskih izdavačkih kuća: Penguin Random House, HarperCollins, Bonnier i Simon & Schuster.

Juergen Boss posebno je istaknuo upravo program Frankfurt Calling kojim se poziva na dijalog. Naveo je da je, prema američkom PEN-u, 375 književnica diljem svijeta u zatvoru samo zato što su pisale i podignule glas. »Ovaj program čini vidljivom prijetnju slobodi i izražavanju, uvodeći nas u teške teme – od književnosti u ratu do posljedica umjetne inteligencije na književnu industriju«, rekao je.

Ova posljednja tema posebno je važna. Umjetna inteligencija, naime, zahvatila je sva područja književnosti – književno prevođenje, generiranje tekstova, njihovu interpretaciju, uređivanje, dizajniranje, a na koncu i samo stvaranje književnih tekstova. U posljednje se vrijeme sama ta činjenica sve snažnije problematizira te se postavlja pitanje kakva nas sudbina književnosti očekuje. Na ovaj problem u siječnju ove godine ukazao je i Upravni odbor Društva hrvatskih književnika, koji je donio Deklaraciju o umjetnoj inteligenciji. Ukazujući na ulogu i važnost književnosti u prošlosti, sadašnjosti ali i u budućnosti, u Deklaraciji se među ostalim navodi:

»Kao što su pojedini predstavnici drugih grana umjetnosti već i primijetili, osim što obogaćuje pojedine sfere ljudskoga djelovanja, umjetna inteligencija za stvaralački duh čovjeka uvelike predstavlja i prijetnju. Od filmske industrije, gdje zamjenjuje autore scenarija, preko slikarstva i ilustratorstva, gdje kreira djela nerazlučiva od onih kakve može stvoriti ruka likovnog majstora, pa sve do književnoga prevođenja gdje zasjenjuje minuciozni prevoditeljski rad, umjetna inteligencija pokreće mehanizam ugroze kreativnih industrija i umjetničkih poziva. Naposljetku, tu je i književnost sama. U svijetu je već zabilježeno više slučajeva korištenja umjetne inteligencije u književnom stvaranju. Ono može biti zanimljivo kao stvaralački eksperiment, no pitanje koje se pritom postavlja glasi: hoće li umjetna inteligencija ugroziti književnu umjetnost? Ako si homo economicus 21. stoljeća i postavlja pitanje u čemu je ovdje problem – jer, umjetna inteligencija od ljudskoga je bića ipak i brža i jeftinija ili, jednom riječju: učinkovitija – odgovora na to pitanje ima više, a svaki je, u svojoj kategoriji, neoboriv. Te kategorije su: 1. autorska prava, 2. socijalna sigurnost i 3. bit književne umjetnosti.«

Deklaracija tako ukazuje da raširena, a neregulirana uporaba umjetne inteligencije za prevođenje i izradu likovnih prikaza u sve većoj mjeri egzistencijalno ugrožava mnoge vrhunske prevoditelje i ilustratore, čiji posvećeni i nadahnuti rad može lako biti zamijenjen produktima umjetne inteligencije, koji sa svakom svojom novom generacijom sve vještije i umješnije »proizvode« prijevode i ilustracije. »Kako sada stvari stoje, samo je pitanje vremena kada će isto biti slučaj i s književnošću. Iako je ovo rješenje naizgled jeftinije, kao društvo ćemo ga, dugoročno, skuplje platiti. Jer, može li društvo preko noći u zapećak baciti čitavu klasu stručnjaka i majstora, ignorirajući prirođene im talente i stečene vještine? Društvo u kojemu prevoditelje, ilustratore i književnike tehnološki napredak tjera na marginu gubi mnogo više od same socijalne sigurnosti prevoditelja, ilustratora i književnika – ono gubi kulturnu elitu koja svakom društvu udiše smisao i smjer; koja svakoj zajednici daruje duh«, upozorava Deklaracija.

U zaključnom dijelu Društvo hrvatskih književnika osuđuje svaku upotrebu umjetne inteligencije koja bi išla na štetu hrvatskim književnicima te osobama koje se bave književnošću i drugim umjetnostima. Sugeriraju zakonodavcu da, uz konzultacije s relevantnim književnim udrugama, u buduće regulacije umjetne inteligencije uvrsti i element odnosa umjetne inteligencije i umjetnosti, kako bi sankcionirao zloupotrebu umjetne inteligencije na štetu književnosti i umjetnosti, a u kojemu bi pravi autor – bilo žrtva plagiranja, bilo onaj tko bi neki angažman dobio da njegov posao ‘besplatno’ nije odradila umjetna inteligencija – bio oštećen. »Književnost je plod ljudskoga duha, ali i jamstvo njegova opstanka zbog čega ga u njezinu stvaranju beživotni automatizam umjetne inteligencije nikada neće moći zamijeniti«, ističe DHK.

Dok se umjetna inteligencija već duže vrijeme koristi za potrebe (neknjiževnog) prevođenja, prevoditeljsku je scenu neugodno iznenadila vijest o nizozemskom izdavaču koji planira koristiti umjetnu inteligenciju kako bi se preveo određeni broj knjiga na engleski jezik. Vijest o tome je osudilo i Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, koje je istaknulo kako takva vijest treba uznemiriti svakoga. Umjetna inteligencija već se koristi i za stvaranje književnih tekstova, pa tako postoji i poduža lista djela koje potpisuje upravo UI. U The Guardianu je objavljen članak o studiji koja dokazuje kako neprofesionalna suvremena čitalačka publika preferira poeziju umjetne inteligencije od one napisane od strane čovjeka, uključujući, primjerice, i klasike kao što su William Shakespeare i Sylvia Plath. Što misli o ovoj temi kazala je i književnica Margaret Atwood: »Umjetna inteligencija zabrinjava mnoge ljude… Ja sam prestara da bih se previše brinula oko tih stvari. Ali da imam 30 godina, bila bih zabrinuta. Da sam grafička dizajnerica, bila bih zabrinuta…«