ZAGREB – Riječko glazbeno čudo Frano Živković, poznat i kao Frano Livingston, predstavlja treći studijski album »The Graduation« uživo 21. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih, na svom prvom samostalnom zagrebačkom koncertu. Frano Živković već godinama oduševljava publiku svojom virtuoznošću: nakon što je kao dijete osvojio svjetske pozornice i surađivao s renomiranim glazbenicima, sada započinje novo poglavlje svoje karijere. Uoči ovog važnog trenutka, razgovarali smo s Franom o inspiraciji iza novog albuma i svemu što ga čeka u nastavku glazbenog puta.

Najzrelije izdanje

U Zagrebu ćete 21. listopada u ZKM-u održati svoj prvi samostalni koncert i predstaviti novi album »The Graduation«. Što publika može očekivati od tog nastupa i kako se pripremate za taj važan trenutak?

– Tako je, u utorak 21. listopada imam prvi samostalni koncert u Zagrebu i jako se veselim. Pripremam koncertni šou u kojem će posjetitelji biti zaista privilegirani. Imat će priliku uživo čuti novu glazbu s albuma, za koju je Tommy Emmanuel rekao da sadrži spektakularnu glazbu, skladbe briljantne i šarene, s mnogo iznenađenja i vijugavih puteva.

A ako Tommy to kaže, onda ja tu nemam što dodati, osim što ću izvesti i neke dobro poznate stvari u novom ruhu. Način na koji će se glazba izvesti je isto nešto što ljudi ne mogu doživjeti svaki dan.

Frano Živković i Tommy Emmanuel

Fingerpicking gitarista na ovim prostorima je malo ili ih nema. Također, ponosno mogu najaviti i genijalne goste. Dino Jelusick s kojim ću prvi put ostvariti suradnju i to mi je velika čast, a na pozornici će mi se pridružiti i moja sugrađanka Mia Negovetić.

Nas troje smo zapravo svi imali sličnu etiketu u djetinjstvu od koje smo se trebali odmaknuti pa su mi stoga naši susreti i suradnje jako dragi. I gypsy jazz majstor Mate Matišić, jedan od rijetkih s kojim imam priliku zaprašiti gypsy jazz standarde.

Album »The Graduation«, kao što sam naziv sugerira, objavljen je uoči vašeg diplomiranja. Kako ste pristupili njegovoj koncepciji i što ste željeli prenijeti kroz te kompozicije?

– Ovo je moj treći autorski album i logično najzreliji. Skladbe su nastajale uglavnom kroz razdoblje mog studiranja. Svaka nosi svoju priču i iskustva koji mnogi prolaze pa je lako u njima se prepoznati. Moja glazba je tu za ljude i veseli me kad je ljudi poslušaju i prenesu kako ih se dojmilo i kako je na njih utjecalo, to je zapravo i poanta.

Skladbe su nadahnute i susretima uživo s publikom, obiteljskim vrijednostima, komunikacijskim izazovima mladih, našim korijenima, osobnim odlukama i osjećajima koji nas vode kroz život. Volio bih istaknuti kako su mnogi ljudi mislili da su Chet Atkins i Tommy Emmanuel koristili trikove pri snimanju, da je nemoguće izvoditi dionice basa, harmonije i melodije u isto vrijeme. Međutim, kao i kod njih, moja glazba je snimljena onako kako zvuči izvorno, sve je odsvirano odjednom i na isti se način može doživjeti i na albumu i uživo.

Radim najbolje što znam

Treći studijski album u vašim godinama nije mala stvar. Što smatrate najvećom promjenom u svom glazbenom izrazu od prvog albuma do danas?

– Prvi album »It’s a Secret« je svojevrsna arhiva skladbi koje sam napisao do svoje desete godine. To je moja poruka svijetu, evo tu sam. Sad gledam na to kao u neki portal u prošlost. Iako sadrži rane radove, na tom albumu se nalaze biseri koje sviram i danas. Između prvog i drugog albuma »Reason to Smile« već sam puno napredovao i u tehnici i u stvaralaštvu.

Često mi ljudi govore da im je teško povjerovati kako je te skladbe napisao i odsvirao netko tko ima četrnaest godina i manje. Kroz slušanje prvog pa drugog pa trećeg albuma može se osjetiti kako sam doživljavao svijet u sva ta tri razdoblja svog života. To je ono što radim dok skladam, prenosim svoja iskustva u glazbu.

Trudim se napraviti najbolju skladbu što mogu, a kako vrijeme prolazi i skupljam različite inspiracije, stječem više znanja, skladbe bi logično trebale biti sve bolje i bolje.

Moj stil se nije puno promijenio, samo je evoluirao, a neke od poruka koje prenosim su ozbiljnije. Dobio sam puno povratnih informacija da neovisno o kojem se albumu radi, ljudi vole slušati moju glazbu na putovanjima i u raznim trenucima svakodnevice, a posebno me veseli kad čujem da netko svira moje skladbe, što je prilično izazovno, jer sviračka tehnika mora biti na visokoj razini.

U vrlo ste ranoj dobi postali sinonim za wunderkinda: vaša životna priča toliko je inspirativna da je poslužila kao nadahnuće za lik Miguela u Pixarovom filmu »Coco«. Kako danas, s više iskustva i zrelosti, gledate na to razdoblje svog života i percepciju javnosti koja vas prati još od djetinjstva?

– Istina je da me ta etiketa wunderkinda prati, no uvijek mi se činilo da na neki način zasjenjuje vrijednost rada što sam uložio u sebe jer svi pomisle – ah, on je jako talentiran, blago njemu. Ljudi rijetko gledaju dublje. Mnogi i ne vjeruju da govorim istinu o svom životu. Zato nisam dopustio da me to definira, uvijek mi je bilo draže da me ljudi dožive kao osobu. Kad razmišljam o prošlosti, najviše se prisjećam lijepih trenutaka, važnih lekcija i bitnih događaja i ne gledam na to u smislu što bih promijenio da imam sadašnje znanje. To je razdoblje prošlo, a sad radim najbolje što znam u sadašnjosti i planiram za dalje.

Mnogo planova

Moglo bi se reći da se nalazite u trenutku velike prekretnice – što slijedi nakon albuma »The Graduation«? Imate li već u planu nove projekte ili suradnje?

– U prvom planu tu je naravno promocija albuma, dogovaranje i sviranje koncerata, nalaženje ekipe s kojom mogu raditi dobar posao. Moram se više koncentrirati na društvene mreže jer moja iskustva ukazuju na to da broj followera puno više od kvalitete glazbenika utječe na to hoće li ga netko angažirati. To je malo žalosno, ali što se mora, teško je i još uvijek se mora. U skladateljskom smislu već imam ideje za mnoge nove pjesme na gitari, a uz to i klasične orkestralne skladbe i jazz skladbe za koje bih trebao skupiti bend kako bih ih izveo. Zato mi je koncertna i izvođačka karijera s gitarom trenutačno najveći fokus. Također planiram održati razne radionice i masterclassove, jer i putem takvih događanja želim prenositi sva iskustva i znanja koja sam stekao.