U današnjem svijetu, gdje se od nas stalno očekuje da budemo empatični, suosjećajni i razumni, sve češće se govori o novom fenomenu – toksičnoj empatiji. 

Na prvi pogled, čini se nemoguće da suosjećanje može imati negativnu stranu. Ipak, kada se empatija pretvori u preuzimanje tuđih emocija, briga za druge lako se može pretvoriti u gubitak sebe.

FOTO: iStock

Što je toksična empatija

Toksična empatija nastaje kada suosjećanje postane pretjerano – kad ne samo da razumijemo tuđe osjećaje, već ih i preuzimamo kao vlastite. To može biti iscrpljujuće i dugoročno štetno, jer brišu se granice između „mene“ i „drugoga“.

Najčešći znakovi toksične empatije su:

• Zanemarivanje vlastitih potreba: konstantno stavljanje tuđih emocija ispred vlastitih.
• Uloga spasitelja: stalna potreba da „popravimo“ tuđe probleme, čak i kad nas nitko to ne traži.
• Preuzimanje emocija: osjećaj tuge, ljutnje ili stresa koji zapravo ne pripada nama.
• Oduzimanje prostora drugima: iz pretjerane brige drugima onemogućavamo da sami preuzmu odgovornost.
• Podložnost manipulaciji: osobe s izraženom empatijom lakše postaju mete onih koji njihovu dobrotu iskorištavaju.

Za razliku od zdrave empatije, u kojoj prepoznajemo i razumijemo osjećaje drugih, ali ne gubimo vlastitu ravnotežu, toksična empatija briše granice i stvara emocionalnu neravnotežu koja šteti objema stranama.

Kako toksična empatija utječe na odnose

U vezama toksična empatija često dovodi do emocionalne iscrpljenosti i osjećaja neravnoteže. Jedna osoba preuzima emocionalni teret druge, pokušava stalno „spasiti“ partnera, dok pritom zaboravlja na sebe. Takva dinamika, iako često proizašla iz dobrih namjera, s vremenom narušava bliskost i stvara napetost.

FOTO: iStock

Kako prepoznati i prevladati toksičnu empatiju

Prvi korak prema zdravijem odnosu je prepoznavanje vlastitih granica. Ako primjećujete da često osjećate tuđe emocije kao svoje, da vas tuđa patnja previše pogađa ili da osjećate krivnju kad se pokušate distancirati, moguće je da ste skloni toksičnoj empatiji.

Evo nekoliko koraka koji pomažu u vraćanju ravnoteže:

• Učite razlikovati svoje i tuđe emocije: redovito zastanite i zapitajte se – „Je li ovo što osjećam zaista moje?“
• Recite „ne“ bez osjećaja krivnje: briga za druge ne znači žrtvovati sebe.
• Vježbajte emocionalne granice: uzmite vrijeme za sebe, posvetite se hobijima i stvarima koje vas pune energijom.
• Njegujte samosvijest i samosuosjećanje: to su temelji zdrave empatije.
• Potražite podršku: razgovor s terapeutom može pomoći u prepoznavanju obrazaca koji vode do emocionalne preopterećenosti.

Empatija je prekrasna ljudska osobina, ali samo dok nas ne iscrpljuje. Kad suosjećanje prema drugima postane zamjena za brigu o sebi, vrijeme je za povlačenje granice i povratak ravnoteže.