RIJEKA U sljedeća tri tjedna Rijeku čeka sedam izazova. Svaka tri dana utakmica. Daleko je naredna reprezentativna pauza, opet kreće ritam koji traži fizički i mentalno vrhunski spremne igrače. Ritam koji zahtijeva da širina rostera ne bude jaka samo na papiru, nego da trener zaista može računati na svakog igrača. U SuperSport HNL-u, Konferencijskoj ligi i u Hrvatskom kupu za koji konkretni termin još nije određen.

Navijače utoliko više zanima što su pokazali individualni testovi među Bijelima. Konkretni podaci, naravno, nisu “javno dobro”, ali moguće je da trener Victor Sanchez na konferenciji za medije uoči gostovanja u Koprivnici objasni bar širu sliku, koliko je igrača na potrebnoj razini, koliko njih blizu stanja koje stožer od njih traži, a koliko ima još posla prije nego se dovedu u red toliko da se na njih zaista može računati.

Šansa koju je Španjolac u jednoj strahovito delikatnoj situaciji, gostovanju kod Gorice, dao tinejdžerima Dominiku Thaqiju (od prve minute) i Lovri Kitinu (u finišu utakmice kad se branilo i obranilo vodstvo) bilo je djelatna najava, a šef struke onda je i u velikom razgovoru za naš list jasno i glasno rekao kako se uopće neće libiti u žestoke europske i domaće okršaje poslati i juniore. Ako trening pokaže da dečko od 18 godina može odgovoriti trkačkim zahtjevima i ideji nogometa Victora Sancheza, dobit će minutažu prije iskusnijih i sto puta bolje plaćenih rutinera, domaćih ili stranaca.

Na tu je temu iznimno interesantna saznanja, zaključke i ideje iznio šef juniorske momčadi Goran Gajzler. O juniorima je s njihovim trenerom razgovarao jedan klasični veteran, Robert Ferlin. Radijski i nogometni znalac, ugodna ćakula u studiju Radio Rijeke.

Thaqi i Kitin

Prva tema bila je jako dobar debi 18-godišnjeg Thaqija u prvoj momčadi.

– Dominika smo već kad je bio kadet digli u juniorsku momčad jer je pokazao očigledan, zavidan talent. I nije jedini, ali on je uz nadarenost i iznimno predan napornom radu. Nakon što je kod Gorice debitirao za seniorsku momčad, istu večer me nazvao i pitao smije li drugi dan doći na trening s juniorima.

Sjajan dečko. Vrlo skroman, a nogomet živi 24 sata na dan. I nije jedini. Lovro Kitin je ista generacija, stoper koji je čak i nešto duže priključen prvoj momčadi. Što se Thaqija tiče, ja već dugo u kadru nisam imao tako nadarenog igrača kojem je svejedno igra li desnom ili lijevom nogom, svejedno mu je igra li seniorsku HNL ili protiv posljednjeplasirane momčadi juniorske lige. Uvijek je kod njega jednaka, maksimalna energija, uvijek jednaka sreća što trenira, igra za Rijeku.

Ja ga još nisam vidio bez osmijeha – kaže Gajzler pod kojim riječka mladost i ima odlične rezultate i proizvodi vrhunski “materijal” za seniorsku momčad.

Na onima koji o toj seniorskoj momčadi brinu je da, prije nego što pred Miškovića dođu sa zahtjevima za pojačanjima, prepoznaju koliku vrijednost već imaju u vlastitom dvorištu. Što je, uostalom i modus operandi o kojem uprava priča već godinama. Pa je klub dobio Frigana, Hodžu, Smolčiće, Slugu, Pandura, Galešića… Odigrali su velike partije, osvajali trofeje, donijeli veliku zaradu Rijeci.

Ostaje pitanje imamo li i koliki je HNL-apsurd da se u najjačim ligama svijeta mladima prije daje šansa nego u Hrvatskoj.

– Prije neke četiri godine na Rujevici smo igrali s U-23 momčadi Manchester Cityja, vodio ih je Patrick Vieira, dobili smo ih 3:1. Njihovo desno krilo je tad prema Transfermarktu vrijedilo 15 milijuna, a desno krilo 10 milijuna eura. Stalno pričamo o talentima, ali da bi talent postao igrač, moramo mu dati platformu za razvoj.

Pa onda ovisi o tisuću okolnosti hoće li postati igrač, ali šansu mora dobiti. Naša Akademija radi jako dobro, a previše igrača, na žalost, prolazi ispod radara. Često pričamo o Dinamovoj Školi nogometa koja je jedna od najboljih u Europi, ali ne idemo za tim koliko puno ovisi i o treneru prve momčadi. Za ovo što je Victor Sanchez prošle nedjelje napravio s Thaqijem, ja mu skidam kapu. Već dugo netko u jednom tako teškom trenutku nije dao povjerenje igraču iz vlastite Akademije.

On i ja smo odmah, drugi dan kad je došao, sjeli na kavu. Dugo smo razgovarali, čovjek mi je objasnio kako razmišlja i što želi. Ta relacija ovisi o onima koji vode prvu momčad. S nekima imaš redovitu i dobru komunikaciju, a s nekima je to rjeđe. Ovo što Victor radi je proces koji će zahtijevati neko vrijeme. No ja sam siguran kako je pobjeda u Gorici samo početak i da će Rijeka iz utakmice u utakmicu izgledati sve bolje.

Tri boda su bila strahovito važna, a on je zadnjih deset minuta na teren poslao stopera-tinejdžera. I krilo-tinejdžer mu bude u startnih jedanaest. Trener koji povuče takve poteze i pobijedi, taj sigurno ima i znanje i hrabrost – dodaje Gajzler.

Suprotan stav

Gajzler je pojasnio i mogućnost da se u Rijeci uspostavi praksa brojnih velikih klubova po kojoj se od mlađih kategorija do seniora igra isti sustav pa time olakšava prilagodba juniorima kad dobiju šansu u prvoj momčadi.

– Suprotnog sam stava. Ono što ja radim s mladim igračima je “all round”. Sutra u prvu momčad može doći trener koji će tražiti potpuno drukčiju formaciju. A moja je dužnost da ih naučim da sve prepoznaju, sve znaju i sve mogu. Uključujući i to koja im je uloga na određenoj poziciji u određenom sustavu.

Uostalom i Victor je počeo s četiri, a sad prešao na tri igrača u zadnjoj liniji. Što bi moj Lovro Kitin napravio da ga nisam naučio igri u oba sustava? Na kraju krajeva, mi sad imamo četiri reprezentativca u mlađim selekcijama, a u svakoj od njih izbornici imaju drukčije zahtjeve. Moji igrači moraju imati stav i gard da nose dres prvaka Hrvatske i jedina im želja mora biti da s juniorskog završe na glavnom terenu. I to im stalno ponavljam.

A onda, hoće li se razvijati kroz šansu u našoj prvoj momčadi ili preko Opatije, Orijenta, Grobničana… To nije pod mojom ingerencijom – rekao je Goran Gajzler.