Često se dogodi da teški bolesnici ne dočekaju svoje rješenje na inkluzivni dodatak / Foto MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL
Ministarstvo socijalne politike, naime, ne priznaje pravo obitelji na nasljeđivanje prava na zaostale isplate inkluzivnog dodatka koje njihovi preminuli članovi nisu dobili zbog sporosti sustava
povezane vijesti
Više od 100.000 ljudi u Hrvatskoj i dalje čeka na rješenje o inkluzivnom dodatku, kojim su od 1. siječnja 2024. godine objedinjena četiri prava za osobe s invaliditetom: osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, uvećani doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja te novčana pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom. Činjenica da će se nakon pozitivnog rješenja korisnicima inkluzivnog dodatka isplatiti svi zaostaci nije velika utjeha onima koji ga čekaju i dulje od godine dana, a sporošću birokracije posebno su pogođene obitelji čiji je član preminuo ne dočekavši inkluzivni dodatak. Takvih je u Hrvatskoj, procjenjuje se, više od 15.000.
Ministarstvo socijalne politike, naime, ne priznaje pravo obitelji na nasljeđivanje prava na zaostale isplate inkluzivnog dodatka koje njihovi preminuli članovi nisu dobili zbog sporosti sustava, iako postoje i suprotna pravna tumačenja, a mnogi su zbog toga već pokrenuli sudske sporove za naplatu tog prava.
Preplavljeni predmetima
Kako tumače pravnici, ako je osoba preminula nakon što je rješenje o inkluzivnom dodatku doneseno, nasljednik ima pravo na pripadajući zaostali iznos isplata.
Iz resornog ministarstva poručuju, s druge strane, da su »prava u sustavu socijalne skrbi, pa tako i pravo na inkluzivni dodatak, osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati«.
Darijo Jurišić / Arhiva NL
– Ako osoba premine prije nego što je primila rješenje, ono postaje ništavno jer pravo na naknadu vrijedi tek od trenutka kada korisnik osobno primi rješenje. Kada je riječ o obustavljenim postupcima, napominjemo kako nisu svi obustavljeni isključivo zbog smrti podnositelja zahtjeva, već i zbog ostalih razloga, kao što su slučajevi u kojima stranka, nakon podnošenja zahtjeva, od njega na kraju odustane ili kada zbog ponovnog pokretanja postupka nije utvrđena viša razina inkluzivnog dodatka, kažu nam u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Najavljuju da će Ministarstvo provesti evaluaciju učinka Zakona o inkluzivnom dodatku kako bi se utvrdilo ostvaruje li se cilj pravednije i učinkovitije podrške osobama s invaliditetom te kako bi se prepoznala područja koja treba unaprijediti.
No, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić ne slaže se s ovakvim stajalištem. Građani nisu krivi za dugotrajnost postupaka, niti za probijanje zakonskih rokova te bi nasljednici preminulih korisnika, ističe, morali ostvariti pravo na zaostale isplate.
– Građani nam se svakodnevno obraćaju zbog dugotrajnosti postupaka. Područni uredi Zavoda za socijalni rad i Zavoda za vještačenje trenutno su preplavljeni predmetima. Sad su to većinom zahtjevi građana koji dosad nisu ostvarivali neko pravo temeljem invaliditeta, pa je kod njih potrebno vještačenje, prikupljanje dokumentacije, a to značajno produžuje postupak, veli Jurišić. U pravobraniteljstvu su imali i nekoliko predmeta vezanih uz prava osoba koje su podnijele zahtjev, a nisu dočekale rješenje.
Građani bez informacija o postupku
Na pitanje o dodatnom trošku sudskih postupaka za državu, odgovara kako »svaka dodatna administracija znači određeni trošak za državu«. Zabrinjavajuće je, konstatira Jurišić, da građani ne mogu dobiti informaciju u kojoj fazi im je postupak, iako se obraćaju na puno adresa. Nadležna su tijela učinila dodatne iskorake da se sve ubrza, ali se radi o izuzetno velikom broju zahtjeva, zaključuje. |
– Ujesen prošle godine uputili smo Ministarstvu preporuku da bi u predmetima gdje je utvrđeno sve što je potrebno, gdje postoji vještačenje i potrebna dokumentacija, u slučaju smrti korisnika nasljednici trebali ostvariti pravo na inkluzivni dodatak bez obzira što je osoba preminula. Naravno, ako je potrebno provesti postupak vještačenja, to nije moguće kad osobe više nema i tada ne može biti ni nasljeđivanja. No ako su sve pretpostavke bile ispunjene, to bi moralo biti tako. Na kraju dana, građani nisu krivi što postupak tako dugo traje, obrazlaže Jurišić.
Sudske tužbe
Ministarstvo je njihovu preporuku odbacilo i striktno se drži Zakona o socijalnoj skrbi po kojem su statusna prava osobna prava i prestaju smrću osobe.
– Nama je to problematično. Ako su sve pretpostavke ispunjene, a građani nisu krivi što postupci tako dugo traju zbog izuzetno velikog broja zahtjeva, onda ne bi trebali zbog toga njihovi nasljednici biti kažnjeni, smatra pravobranitelj.
Dvostruka su tumačenja moguća jer ova situacija nije striktno propisana, već ulazi u područje više zakona. Iako Zakon o socijalnoj skrbi propisuje neprenosivost ovih prava, u pravobraniteljstvu za osobe s invaliditetom polaze od toga da građani nisu krivi za dugotrajnost postupka niti za probijanje zakonskih rokova.
– Svi oni koji su nezadovoljni ili ne mogu dobiti informaciju o svom postupku mogu podnijeti tužbu Upravnom sudu zbog šutnje administracije, a sud će to rješavati. Ne možemo reći da će sve tužbe biti prihvaćene, jer svaki je postupak pojedinačni, a sud prati poštivanje postupka, ispunjavanje zakonskih i podzakonskih uvjeta i to u svakom pojedinom slučaju zasebno, veli pravobranitelj.
