RIJEKA  Alvaro Načinović i Mirza Džomba na tribinama, Tin Lučin, srebrni sa Svjetskog prvenstva te Krešimir Kozina, brončani na Europskom prvensstvu na parketu u duelu Zameta s neupitnim favoritom Nexeom, imena su u riječkoj kultnoj Dvorani mladosti koja su podsjetila gledatelje na zlatne dane riječkog rukometa i eru koja se događala baš na Trsatu. Uz zadovoljstvo što na djelu vidi tako cijenjene igrače mogao se i čuti uzdah, »šteta da ih nemamo«, žal što su Lučin i Kozina u majici Našičana.

– Neprocjenjivo je zadovoljstvo doći igrati u svoj grad. šteta da se nije igralo na Zametu, ali i ovako je gušt – kaže riječki bek Lučin. – Uvijek je jako lijepo nastupiti doma, poseban je to osjećaj.

Veliki zahtjevi

Igrač visokih ambicija igra u klubu koji također ima velike zahtjeve. U Rijeci su gosti nametnuli kvalitetu, u sezoni ih očekuju mnogo zahtjevniji ispiti.

– Rano je još sada nešto određenije govoriti jer je sezona tek počela, čekamo tek da krenemo u ove najbitnije utakmice u Europi. Pomalo dižemo formu za ono najvažnije, ono što tek slijedi. Kada je o meni osobno riječ, u svakoj utakmici mislim dati maksimum i vidjet ćemo onda što će to donijeti. Klubu je cilj kao svake sezone, biti prvi u ovoj premijerligaškoj grupi, u Europi pak dogurati čim dalje.

Reprezentacija je već desetljećima ugodna tema u hrvatskim rukometnim krugovima u Rijeci, cijeloj Hrvatskoj te za Hrvate izvan domovine. Prošle zime je srebrom na Svjetskom prvenstvu zagrijavala navijače, već se razmišlja o skorašnjoj europskoj smotri.

– Mislim da će nakon ovog srebra na Mundijalu apetiti porasti. Generacija smo koja sigurno može napraviti još poneki dobar rezultat. Bit će kao i uvijek zanimljivo u siječnju, Valja nam se spremiti što bolje i uigrati. Samo da svi budu zdravi, to je najbitnije. Tada se možemo nadati najboljem. I sebi i ljudima smo dokazali da možemo i da sada nemamo razloga ne vjerovati ponovno u neki dobar rezultat. Apetita za medalje uvijek ima.

Revija ozljeda

Zamet je dao sve od sebe, želio je u okrnjenom sastavu pružiti što dostojniji otpor. Momčad je doslovno prorešetana ozljedama, u vanjskoj liniji nisu bila udarna imena. Tin Tomljanović još liječi ozljedu trbušnog zida, kako je Luka Mrakovčić osjećao bolove u leđima, trener Mladen Prskalo nije htio riskirati i uvoditi ga u igru. Na desnom krilu pak nije bilo ozlijeđenog golgetera Darija Černeke, uglavnom Zamećani su morali »kemijati« postavu nadajući se da će pronaći neko zadovoljavajuće rješenje. Do sredine nastavka su uspijevali u tome, držali su glavu nad vodom iako im nisu išli na ruku promašaji zicera, čak tri neiskorištena sedmerca, također i sudačke odluke. Tada su počeli gubiti koncentraciju, nepotrebno brzajući uletjelio su u ritam favorita koji je posljednju četvrtinu igre odradio kao jači trening za pobjedu sa čak deset golova razlike.

– Nemamo sreće, sada smo ušli u seriju ozljeda – sa žaljenjem je mogao konstatirati Roko Markota, golgeter protiv Našičana, autor čak devet golova. – Ozlijedio se prvo Tomljanović, onda Ćosić pa Černeka. Mrakovčić također ima problema, poštedjeli smo ga sada zbog ramena. Uza sve to, načet je i Vučko. Uz sve to u prvom poluvremenu smo pružili odličan otpor Našičanima. Imali smo i promašenih zicera te sedmeraca, to nas je koštalo egala. U nastavku smo se nakon desetak minuta raspali. Gledamo prema naprijed pri čemu očekujem da ćemo se što prije kompletirati, mislim da će Tomljanović od ponedjeljka biti s nama te da u Sesvete idemo po dva boda.