Vrlo brzo je i onima najnaivnijima postalo jasno da – drame neće biti. Politički tetris se posložio i građevina će bez problema izdržati do sljedeće razine – a to su redovni parlamentarni izbori 2020. – osim u slučaju golemih vanjskih poremećaja, ili procjene Andreja Plenkovića da na nekim izvanrednim izborima može dobiti i bolju situaciju od sadašnje. No, kako je takvu teško i zamisliti, sva je prilika da će postojeća Vlada u kojoj koaliraju HDZ, nacionalne manjine i stranka nekad poznata HNS, izdržati do zadnjeg dana. Na dobrobit, naravno, samo i isključivo jedine Hrvatske i njenih još uvijek nešto mnogobrojnijih građana.
Funkcioniranje u doba plenkovićevštine
Ogledan primjer toga kako će stvari funkcionirati u doba stabilne plenkovićevštine bila je bura u čaši vode oko masakriranja Akcijskog plana za provedbu Strategije obrazovanja. Iako se o Blaženki Divjak govorilo kao o beskompromisnoj osobi koja će sigurno inzistirati na ozbiljnoj reformi prebitnog i prezanemarenog sustava, činjenica da je, defacto, na bitan provedbeni dokument izvršena diverzija prošla je »lišo« – dogovoren je popravak Akcijskog plana, ali od odgovornosti onih koji su ga neovlašteno prepravljali nije bilo ni »o«. Valjda će biti dobri i mirni drugi put.Tako je to kad je ministrica zapravo samo figura. Iako nema (još) nikakvog razloga da se sumnja u dobre namjere ministrice Divjak, činjenica je da neće ona odlučivati o reformi obrazovanja, već prije svih premijer Plenković i HDZ. Naime, stranka koja je Divjak poslala u Vladu, HNS (zapravo ostatak ostataka HNS-a) nema nikakve političke težine. Štromarova grupa bi silom brojki i ruku u Saboru Vladu mogla i srušiti, ali svaki sljedeći izlazak na izbore potvrdit će da se, zapravo, radi o hodajućim političkim zombijima, ljudima kojima je, osim u slučaju političke crkavice (u vidu jednog-dva ulazna mjesta na listi) od strane HDZ, iole bitnija politička karijera završila u trenutku kad je postalo jasno da su prevarili dotadašnjeg koalicijskog partnera i pritom mjesecima otvoreno lagali javnosti.HNS, dakle, Vladu neće rušiti.
Teoretski je moguće da određene glavobolje Plenkoviću zadaju zastupnici nacionalnih manjina, jer se tanka saborska većina itekako može narušiti s njihovim glasovima. No, iskustvo nas uči da se svaka pobuna iz tog dijela Sabora (a često te pobune svijetle meteorski – intenzivno i vrlo kratko) promptno i galantno ugasi na obostrano zadovoljstvo.
Bernardić zna datum (potencijalnog) pada
Kako je HDZ na vlasti, nema teorije ni da bi se Plenković trebao bojati bilo kakvog ozbiljnijeg ataka iz tog pravca. Svaka stranka, ne samo ova, je krotka i poslušna kad je navezana na državni aparat i blagajnu. »Gazda« koji ju je tamo doveo postaje doista upitan samo u trenutku kad mu vlast izmakne iz ruku. Dotad je siguran ne samo od ozbiljnijih bočnih udara, nego se nerijetko i njegovi rijetki i sramežljivi kritičari odmah podvrgnu žestokoj javnoj kontrakritici iz stranke – što je, uostalom, Plenković svojevremeno iskusio i na vlastitoj koži.
Stranka nekad poznata kao HNS samo je »new entry« na solidnoj listi »mrtvih« političkih stranaka iz recentne domaće političke povijesti. Ima tu brojnih hitova iz posljednjih sezona, koji su, eto, nakratko ozbiljno zapalili javnost, a zatim se ugasili i ostali šištati tek kao koalicijski teret nekoj od jačih stranaka, ili kao u najbolju ruku idealan materijal za popunu dva-tri prazna retka u novinama.I na ovom mjestu se u danima najveće slave analizirao uspon (i kasnije pad) Laburista, Oraha, pa nešto manje bitnih Nacionalnog foruma, Saveza za Hrvatsku (koji je bio desna koalicija)… Svoje dane imao je i neće ih više imati i HDSSB, još puno ranije i HSLS, godinama praktički nije postojao ni HSS (a još je otvoreno pitanje je hoće li uspjeti Beljakov pokušaj reanimacije). Sjeća li se još netko Demokratskog centra? Hrvatskog bloka? HIP-a? Liberalne stranke?Pitanje je hoće li se u tu priču uklopiti i GLAS, kojeg sutra trebaju formirati Anka Mrak Taritaš i ostali koji su s gađenjem napustili HNS nakon što su vidjeli da se stranka odlučila za koaliciju s HDZ-om. Ovako, nasuho, bez ikakvih anketnih brojki, čini se da potencijala za politički život ipak imaju – pokazali su da se ne daju impresionirati sinekurama i misle čvrsto stati na prostor liberalnog centra iz kojeg je ishlapio HNS. Samo, tamo je već rastuće Pametno, a, realno prostor i nije preširok. Osim ukoliko se GLAS ne uspije predstaviti kao vjerodostojniji zastupnik moderne Hrvatske od Bernardićevog SDP-a.Uglavnom, za odgovor na pitanje o tome hoće li se GLAS uopće čuti također već znamo prvi (okvirni) datum – svibanj 2019.
Sa SDP-om, odnosno Davorom Bernardićem, je u ovom trenutku, iako se tako ne čini na prvi pogled, situacija vrlo, vrlo slična.Naime, ne bude li nekih trenutno teško zamislivih izvanjskih šokova, Bernardić će čvrsto ostati za kormilom stranke, makar naredne dvije godine. Kako je 2017+2 manje od 2020 – što je brojka godine potencijalnog isteka roka trajanja Andreja Plenkovića, očito je kako stvar ipak nije baš u potpunosti identična.
No, do ljeta 2019., svejedno, i to unatoč žestokom nezadovoljstvu dijela SDP-a njegovim radom, Bernardić teško može ostati bez funkcije predsjednika stranke. Makar SDP i dalje gadno zaostaje za HDZ-om (desetak postotnih bodova) brojke su se stabilizirale i ne čini se da toj stranci slijedi bezglavi pad potpore. S ovakvim odnosom, a teško je vjerovati da će HDZ značajnije podebljavati svoje brojke, Bernardić ima sigurnu plovidbu u naredne dvije godine.
No, onda ga čeka užasno ozbiljan test.
Prije nekoliko mjeseci, dok su iz Mosta i HDZ-a javno uvjeravali kako u koalicijskoj Vladi rade u idiličnoj atmosferi, jedan strani diplomat se iščuđavao zašto hrvatski mediji daju toliko prostora i važnosti lokalnim izborima. Nakon »molim tajnicu da pripremi odluku razrješenju Mostovih ministara« nije se više čudio, iako su lokalni izbori u njegovoj zemlji i dalje ne pretjerano bitan politički događaj.
Ako je suditi po odazivu birača, izbori za Europski parlament su (i) u Hrvatskoj još manje bitan događaj od biranja župana i gradonačelnika. No, oni koji će se održati u svibnju 2019. mogli bi imati dalekosežne posljedice za domaću političku scenu. Na stranu sad priča koja kola političkim krugovima o tome da bi se na tim izborima mogao u igru vratiti Zoran Milanović – ovdje se prije svega radi o Davoru Bernardiću.
Izbori za Europski parlament bit će po svemu sudeći generalna proba za parlamentarne koji bio trebali uslijediti 15-16 mjeseci kasnije. Ukoliko kojim slučajem Bernardićev SDP tad ne pokaže da je u stanju parirati Plenkovićevom HDZ-u, lider opozicije će biti na izlaznim vratima. Da se tad dogode današnji anketni rezultati, dakle 10-12 posto prednosti HDZ-a, Bernardića bi teško spasila i vudu magija, a kamoli neki puki politički manevar.No, dotad ima još mnogo, mnogo vode proteći Savom i još uvijek friški šef SDP-a ima sasvim dovoljno vremena da od stranke koju je preuzeo u nezavidnoj poziciji – a koju dosad nije nimalo popravio, napravi onu koja je u stanju osvojiti vlast i – sudeći po načinu i sadržaju rada »stabilne vlasti« Andreja Plenkovića – još jednom za HDZ-om pokuša počistiti ono sa čim su se uglavnom bavile obje Vlade koje dosad predvodio SDP: ruševine.
