Prema prvotnoj najavi i sezonskoj knjižici, Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca trebala je u rujnu premijerno izvesti predstavu »Zemlja glista«, autorski projekt Chiare Guidi, no taj je naslov zamijenjen pa je premijeru imala nova predstava – »Odvest ću te sa sobom«, autorski projekt Bruna De Franceschija. Projekt, prema konceptu i u režiji De Franceschija, opisan je kao akustična avantura inspirirana romanom »Moby Dick« američkog književnika Hermana Melvillea.

Ovaj projekt potječe od libreta za jedno glazbeno-kazališno djelo, neobjavljeno i nikada izvedeno, koje je napisao Bruno De Franceschi – talijanski skladatelj, dirigent i stručnjak za metode slušanja. Osim Melvillea, nadahnuće je pronašao i u tekstovima R. D. Lainga, G. Majorina, W. Shakespearea, S. D’Arriga i C. Pavesea.

Foto Dražen Šokčević

Interakcija s gledateljima

Riječ je o kazališno-laboratorijskom obliku predstave koji uključuje sudjelovanje profesionalnih glumaca i interakciju s gledateljima, a ciljana publika su učenici osnovne škole. U romanu »Moby Dick« priča je ispripovijedana kroz lik mornara Ishmaela, i uvodi čitatelja u svijet lova na kitove s polazištem na otoku Nantucketu u Novoj Engleskoj. Ishmael priča priču o kapetanu Ahabu i njegovoj opsesivnoj potrazi za Moby Dickom, bijelim kitom koji mu je odgrizao potkoljenicu. Ahab zapovijeda kitolovcem »Pequod«, a njegova potjera i bitka s Moby Dickom je simbolično-alegorijski prikaz bitke čovjeka i prirode.

U predstavi »Odvest ću te sa sobom«, koja se izvodi na talijanskom jeziku, interakcija s publikom počinje već u atriju riječkog »Zajca«, gdje je dočekuje glumac Giulio Settimo, koji kao brodski kapetan zapovjednički postrojava gledatelje koji tako postaju mornari. Hvatajući se za uže publika penjući se stubištem kazališta stiže do foajea koji je ovom prigodom transformiran u brod.

Foto Dražen Šokčević

Ahab i kit

Na sceni je skupina glumaca (Aurora Cimino, Serena Ferraiuolo, Annamaria Ghirardelli, Giulio Settimo, Andrea Tich i Stefano Iagulli), koji igraju Moby Dicka, Ahaba i mornare. U izvedbi sudjeluju i studenti akademije APURI Tonka Bušić, Ernest Belošević i Korina Lukanović. Oni pripovijedaju ljubavnu priču između Ahaba i kita, koja čovjeku pokazuje da je moguće voljeti i bez nasilja, bez harpuna. Na kraju Moby Dick odnosi Ahaba sa sobom u smrtnom zagrljaju koji zapečaćuje njihovu ljubav nakon života provedenog u progonu, bijegu i nasilju. Na sceni je klavir koji komentira priču te je prvo mjesto interakcije s djecom, koja izravno istražuju korištenje instrumenta, njegove udaraljkaške i evokativne aspekte, zajedno s drugim predmetima/instrumentima: usne harmonike, staklene boce, loptice za stolni tenis, klasične udaraljke (metalne ploče, gong, činele, veliki bubnjevi). Na taj način djeca sudjeluju u stvaranju scenske glazbe u stvarnom vremenu, vođena od strane glumaca i pijanista.

Na kraju se publika, prevožena u koritima na kotačićima kao malim čamcima, suočava s dilemom: pred staklenom kuglom s crvenom ribicom (kitom) u ruci, naoružana drškama metli kao harpunima, mora odlučiti želi li ubiti Moby Dicka. Udarac o pod znači smrt, a šutnja znači rođenje ljubavi…

Credit: DRAŽEN ŠOKČEVIĆ
Caption:
Publika i glumci u interakciji