Ovog vikenda, od 26. do 28. rujna, u Exportdrvu će se održati još jedno izdanje najveće hrvatske konvencije fantastike, pop kulture i igranja – Rikon 2025.

Jedni od ovogodišnjih počasnih gostiju Rikona su Shaune Harrison, legenda filmske specijalne šminke, te Paula Anne Booker-Harrison, iskusna makeup umjetnica.

Tim smo povodom razgovarali sa Shaunom Harrisonom koji stoji iza nekih od najpoznatijih lica heroja i zlikovaca naših omiljenih filmova, uključujući rad na franšizi »Harry Potter«, odnosno likovima Lordu Voldemortu i Divljookom Moodyju, rad na filmu »Kapetan Amerika: Prvi osvetnik« s maskom Crvene lubanje Huga Weavinga, a radio je i na mnogim likovima i bićima za filmove »Ratovi zvijezda I: Fantomska prijetnja« i »Ratovi zvijezda II: Klonovi napadaju«, na filmovima »Peti element«, »Sanjiva dolina«, »Da Vincijev kod« i mnogim drugima.

Znamo se u dušu

Za početak, možete li nam reći kakvu ćete demonstraciju održati na Rikonu?

– Demonstrirat ćemo vrlo realističnu silikonsku protezu slomljene ruke s cjevčicom za krv koja će biti umetnuta unutar proteze. Svakako bismo voljeli da publika postavi što više pitanja. Neće biti praktičnog učenja, ali svi mogu doći i pogledati izbliza, mogu dodirnuti silikonski komad. Na pozornici ću objasniti i kako sam izradio taj komad, a donijet ću i kalup u kojem je silikonski dio nastao. Tijekom nanošenja proteze na Paulu moći ćemo imati i dio za postavljanje pitanja.

Kakva je vaša dinamika kada zajedno radite na velikim projektima? Pristupate li dizajnu i primjeni kao tim?

– Kada Paula i ja radimo zajedno na projektu, znamo se u dušu. Kada prvi put dobijemo scenarij, prvo što radimo jest da razložimo za što smatramo da će biti potrebni prostetički efekti. Nakon toga počinjemo okupljati osnovni tim ljudi (uz nadu da su dostupni). Potom kreće faza dizajna – surađujemo s nekim sjajnim dizajnerima. Uvijek pokušavamo zaposliti ljude koji imaju iskustva i znanja, ljude koji mogu unijeti vlastite ideje u projekt. Svi imamo svoje snage i slabosti, pa pokušavamo izabrati pravu osobu za određeni posao.

Radili ste na brojnim blockbusterima. Postoje li kultni make-up lookovi koje ste morali ponavljati desecima ili stotinama puta? Ako da, kako ste taj proces održavali svježim i zanimljivim?

– Kada sam radio na filmu »Harry Potter i Plameni pehar«, bio sam zadužen za lik Divljookog Moodyja. S glumcem Brendanom Gleesonom snimali smo više od osam mjeseci, a njegov smo make-up radili gotovo 70 puta. Sama činjenica da uživamo u poslu pomaže da ostane zanimljivo. Čak i kada nanosimo isti make-up svaki dan, na setu je uvijek drukčije.

Volim biti na filmskom setu i promatrati proces. Također sam bio prostetički vizažist na filmu »Kapetan Amerika: Prvi osvetnik«, gdje smo moj tadašnji šef David White i ja nanijeli make-up lika Crvene Lubanje oko 28 puta. Tako se razvije dobar radni odnos s glumcem, a Hugo Weaving je bio nevjerojatno iskustvo za suradnju.

Zahtjevan posao

Specijalni efekti u make-upu djeluju kao vrlo težak i zahtjevan posao; kakav fizički ili mentalni danak uzima i postoji li nešto što vam pomaže nositi se s tim opterećenjem?

– Da, rad na filmskom setu i rad s prostetičkim make-upom vrlo su zahtjevni. Radno vrijeme je jako dugo, putovanja na lokacije mogu biti naporna, i to sigurno nije nešto glamurozno. Jedina pozitivna stvar je da će film jednom završiti, pa znamo da ćemo imati slobodno vrijeme. Moramo znati rasporediti snagu i kad imamo slobodan dan, pokušati se opustiti i resetirati za sljedeće snimanje. Ako imamo dugačak make-up dan, možemo početi u 4 ujutro, biti na setu do 8, a završiti oko 19 sati. Zatim uklanjanje make-upa traje još 30–45 minuta, ovisno o složenosti, pa opet ide pripremanje radnog mjesta za sljedeći dan.

Koliko umjetničke slobode imate na velikim produkcijama? Više volite raditi na manjim ili većim projektima?

– Na velikim projektima se zapravo može dobiti dosta umjetničke slobode – sve ovisi o filmu. Ako radiš na Marvelu ili Star Warsu, to je drukčije – dobijemo dizajn i moramo ga pratiti 100%. Kod manjih produkcija imamo puno više slobode i možemo unositi vlastite ideje u scenarij. Negativna strana je što je budžet manji – i za honorare i za materijale – pa moramo biti kreativniji.

Utječu li umjetna inteligencija ili digitalna tehnologija općenito na prostetički dizajn i make-up? Jesu li neki AI ili automatizirani alati promijenili način na koji radite na setu? Što mislite o sve većoj prisutnosti tehnologije u vašem području?

– Mislim da je digitalna tehnologija i blagoslov i problem. Digitalni rad nam je pomogao u stvaranju zanimljivijih likova, a digitalni umjetnici mogu ukloniti dijelove naših proteza što pomaže pri oblikovanju lika. Što se budućnosti tiče – jednostavno ne znamo. Ne vjerujem da će AI potpuno preuzeti naš posao jer redatelji i producenti vole imati opipljive stvari na setu, a to pomaže i drugim glumcima.

Što vas je inspiriralo da pokrenete školu The Prosthetics Studio i možete li nam reći nešto više o njoj – zanima li mlađe generacije učenje vještina koje im možete prenijeti?

– Kada smo otvorili The Prosthetics Studio, htjeli smo prenijeti svo naše iskustvo na novu generaciju umjetnika. Kada studenti idu na fakultet ili sveučilište, ne dobiju znanje o tome kako je zapravo biti na filmskom setu. Mi to znanje možemo prenijeti jer smo to sami prošli, možemo ih naučiti pravom pristupu na setu, pravilima ponašanja i profesionalnosti.

Morate imati strast

Koji biste savjet dali onima koji žele karijeru u SFX make-upu i prostetici?

– Ako želite karijeru u SFX make-upu i prostetici, morate imati strast. To nije lagan posao i uvijek ćete učiti nešto novo. Ja se ovime bavim već 37 godina i još uvijek stalno učim. Nemojte ulaziti u industriju samo zato da postanete poznati ili da upoznajete slavne – vrlo brzo će se otkriti vaše stvarne namjere. Umjesto toga, istražite povijest make-upa, saznajte tko je tko, pratite legende na društvenim mrežama – Ricka Bakera, Roba Bottina, Stana Winstona, Jacka Piercea, KNB FX, ADI, Kevina Yaghera… To su ljudi koje sam ja pratio kad sam bio mlađi. Kao dijete sam bio opsjednut izradom čudovišta – i još uvijek volimo ono što radimo i uvijek ćemo to voljeti.