Modernistička arhitektura jedno je od najznačajnijih strujanja koje je poslužilo kao temelj suvremenim ostvarenjima. Početkom 20. stoljeća utjecaj novih građevinskih i konstrukcijskih tehnologija omogućio je arhitektima pronalazak novih načina izražavanja utemeljenih na promišljenoj kompoziciji i jednostavnosti koja naglašava samu strukturu. Geometrijska igra elemenata modernističke građevine ističe tankoću konstrukcija i sirove površine novih građevinih materijala.

Glavni grad Maroka

Rabat, prijestolnica Maroka, jedinstven je urbani krajolik u kojem se modernistička arhitektura isprepliće s lokalnom baštinom. Transformacija grada u 20. i 21. stoljeću odražava namjernu sintezu zapadnih modernističkih principa i tradicionalnih marokanskih elemenata, što je rezultiralo dinamičnim, a ponekad i osporavanim urbanim identitetom. Izgradnja Rabata u 20. stoljeću bila je usmjerena na prostorni funkcionalizam, oblikovanje krajolika, urbanističku kompoziciju i arhitektonsko planiranje.

Rabat, glavni grad kraljevine Maroka, tvori urbani i arhitektonski ansambl koji svjedoči o različitim fazama gradnje i povijesti naseljavanja. Ansambl je oblikovan projektom »Ville Nouvelle« (»Novi grad«) početkom 20. stoljeća, tijekom razdoblja francuskog protektorata, kada je Rabat ponovno dobio status prijestolnice. Pri tome je pokazano poštovanje prema slojevitoj gradskoj baštini. Novi grad iskoristio je postojeću strukturu, inspirirajući se arhitekturom ranih dinastija, dok je istodobno utjelovio europske urbanističke i arhitektonske vrijednosti. Rezultat je grad u kojem arapsko-muslimanska prošlost i zapadni modernizam vode plodan i originalan dijalog.

Foto Boris Bakal

Modernost u doba protektorata

»Ville Nouvelle« u Rabatu često se navodi kao jedan od najambicioznijih modernih urbanističkih planova u Africi pod kolonijalnom vlašću (1912.–1956.). Osmišljen je tijekom francuskog protektorata te uključuje administrativne i stambene zone, trgovačka područja i vrtove (npr. Jardins d’Essais). Razdoblje protektorata stvorilo je nove administrativne centre, infrastrukturu i vrtove: moderni grad kao kolonijalni poredak i simbol napretka. Vladine i bankarske zgrade iz tog vremena pokazuju modernističke utjecaje (ravne linije, pojednostavljeno ukrašavanje), često u kombinaciji s neomaorskim motivima.

Foto Sandra Uskoković

Stručnjaci koji su se bavili nasljeđem prepoznali su ovo razdoblje kao hibridni trenutak: planiranje i arhitektura nadahnuti Francuskom, ali prilagođeni ili nadograđeni marokanskim tradicijama. UNESCO-ov status »Rabat, suvremeni i povijesni glavni grad« naglašava da je moderni grad oblikovan u vrijeme francuskog protektorata, ali u sebi nosi dijalog s islamskim, arapskim i andaluzijskim prostornim i dekorativnim tradicijama.

Iz istog razdoblja je glavna željeznička stanica u Rabatu, Rabat-Agdal iz 1925. godine, jedno od ključnih djela moderne marokanske arhitekture i simbol ulaska zemlje u novo prometno i urbano doba. Obnovljena i proširena 2018. godine kako bi mogla primiti brzi vlak Al Boraq, prvu afričku liniju TGV-a, stanica je postala impresivna prostorna i estetska točka glavnog grada. Projekt su vodili arhitekti Yassir Khalil Studio i AREP Group, a njihov je cilj bio spojiti funkcionalnost međunarodnog standarda i identitet ukorijenjen u marokanskoj tradiciji. Fasada zgrade oblikovana je modernistički – čistih linija i monumentalnih proporcija – ali obogaćena motivima koji podsjećaju na zellij i islamske geometrijske uzorke. Unutrašnjost je prostrana, s velikim staklenim površinama koje propuštaju prirodno svjetlo, dok su funkcionalne zone jasno organizirane kako bi se zadovoljile potrebe tisuća putnika dnevno. Ova glavna stanica nije samo prometni čvor, nego i urbana ikona: odražava spoj modernosti i tradicije koji obilježava Rabat, te pokazuje kako arhitektura može postati reprezentativni znak nacionalnog napretka.

Foto Sandra Uskoković

Osporavan modernizam

Modernizam je donio zapadne tehničke, funkcionalne i racionalne zahtjeve u Maroko, no kolonijalni modernizam često je zanemarivao lokalnu klimu, materijale i dekorativne tradicije. Nakon stjecanja neovisnosti, bilo je nužno pronaći ravnotežu. Modernistička arhitektura služila je državi kao vizualizacija nacionalne moći pa su monumentalne građevine (katedrale, muzeji, kazališta) izvedene u modernom stilu, često sa simboličnim ukrasima. Modernistička arhitektura u Rabatu koristila je moderne metode (staklene fasade, beton, strukturni racionalizam), ali se ujedno prilagođavala i klimi i bila ukorijenjena u lokalnim simbolima.

Foto Sandra Uskoković

Nakon 1956. arhitektura u Maroku, uključujući Rabat, morala je balansirati između izgradnje nacije, modernosti i lokalnog identiteta. Naglasak je bio na modernoj infrastrukturi: vladine zgrade, stanovanje i kulturne institucije. U nekim su djelima prisutni elementi brutalizma (ogoljeni beton, funkcionalne mase), iako primjeri u Rabatu nisu bili toliko ekstremni kao drugdje.

Slične rasprave o modernizmu kao kolonijalnom nasljeđu postoje i u drugim afričkim gradovima. Primjerice, u Dakaru i Abidjanu monumentalne građevine i široke avenije, izgrađene tijekom francuskog kolonijalnog razdoblja, i danas izazivaju podijeljene reakcije. Jedni ih vide kao simbole progresa, dok ih drugi smatraju podsjetnikom na dominaciju i potiskivanje lokalnih tradicija, što čini modernizam »osporavanim« i izvan Maroka.

Foto Sandra Uskoković

Rabatske kinodvorane

Među upečatljivim primjerima modernizma nakon stjecanja neovisnosti su kinodvorane u Rabatu, koje su utjelovile društvenu modernost i arhitektonsko eksperimentiranje. Za razliku od strogo funkcionalnih objekata, kina su oblikovana kao urbane znamenitosti, s hrabrim umjetničkim izrazima koji su pročelja pretvarali u skulpturalne prizore. Njihove geometrijske kompozicije, valovite betonske krivulje te igra svjetla i sjene pokazivale su u to doba kako se modernistički jezik može prilagoditi kulturnim prostorima zabave i okupljanja. Kina su tako postala simbol društva koje pregovara između modernog napretka i lokalnog identiteta, mjesta na kojima se arhitektura i umjetnost susreću u betonskoj formi.

Foto Sandra Uskoković

Dvojnost slike identiteta

Međutim, estetika modernizma postala je osporavana: neki su je vidjeli kao stranu, dok su je drugi doživljavali kao izraz modernog Maroka. Modernistička arhitektura u Rabatu definirana je integracijom europskih i marokanskih elemenata, ambicioznim urbanističkim projektima te stalnim raspravama o identitetu i baštini. Modernizacija je ponekad shvaćana kao prijetnja očuvanju tradicije, što je dovelo do hibridnih ili selektivnih rješenja. Nedavni modernizacijski projekti željeli su Rabat prikazati kao »grad svjetlosti« i globalnu metropolu. No te promjene stvorile su dvojnu sliku: jedan grad moderan i elitistički, a drugi ranjiv i tradicionalan. Ova tranzicija identiteta otvara pitanja o društvenoj koheziji, urbanističkoj koherentnosti i odnosu između lokalnih i globalnih utjecaja.

Betonski snovi

Kad govorimo o modernističkoj arhitekturi, često pomislimo na europske poslijeratne horizonte: beskrajne nizove betonskih stambenih blokova, staklene uredske zgrade i stroge javne prostore. Nastao iz pepela, europski modernizam nakon Drugog svjetskog rata bio je usmjeren na brzo i učinkovito obnavljanje, izražavajući optimizam i pružajući domove milijunima ljudi. U Maroku je modernizam imao drukčiji početak. Nakon neovisnosti 1956., modernistička arhitektura nije značila obnavljanje iz ruševina, nego oblikovanje novog nacionalnog identiteta. Marokanski arhitekti i urbanisti preuzeli su međunarodni modernistički rječnik – čiste linije, ogoljeni beton, racionalne rasporede – ali su ga prilagodili lokalnoj kulturi i klimi. Uključivali su dvorišta, geometrijske uzorke i islamske reference, stvarajući jedinstven marokanski modernizam. Dok je europski modernizam govorio o preživljavanju i obnovi, marokanski je izražavao suverenitet i kulturni ponos. Oba su bila »moderna«, ali jedan je obnavljao prošlost, dok je drugi zamišljao budućnost.

Foto Sandra Uskoković

U Rabatu modernizam stoga ne briše prošlost, već je pretvara u most prema sutrašnjici.