Riječka, zametska ulica Petra Jurčića, ona koja vijuga ispod “kunfina”, između željezničke pruge i ceste što od davnina preko Zameta spaja Rijeku i Kastav, baš ona koja ima i pješački put što završava ispred Brodograditelja, statue uglednog riječkog kipara Vinka Matkovića i samog ulaza u 3. maj, jedna je od onih koje su stvarale radničku povijest glavnog grada Kvarnera. Stotine tisuća koraka su se svakim danom, u jutro pomalo pospane, ali zato zadovoljne nakon obavljenog posla, kretale tim putem i stvarale ne stotine i stotine brodova. Velikih, moćnih gotovo nestvarnih u svojoj sposobnost nadmetanja s najuzburkanijim morima svijeta. Tim se putima, kao značajni čovjek Brodogradilišta, ali i u onom sasvim običnom penzionerskom životom do svog kraja kretao i – Alceo Frank.

Na žalost, svega nekoliko dana prije 89. rođendana koji bi obilježio u srijedu 24. rujna, 11. rujna 2025. godine taj nas je značajni čovjek, stanar baš te ulice i tog radničkog kvarta, zbog neumitnosti protoka života – napustio. I odmah kažemo, bez imalo odmaka – bio je jedna od najzaslužniji osoba gospodarskog prosperiteta Rijeke sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kao i temeljni kamen njezinog demokratskog razvoja devedesetih. Diplomirani inženjer brodogradnje s diplomom Tehničkog fakulteta, četiri razreda osnovne škole završio je na Zametu, tadašnju “sedmoljetku” na Turniću, te potom Tehničku školu.

Kasnije je uz rad u brodogradnji, niz godina znanstveno participirao i u pojedinim zavodima Tehničkog fakulteta, što ove godine bilježi 65. rođendan, i skoro čitavog života bio njegovim neraskidivim dijelom. Ostat će upamćen i kao zadnji socijalistički direktor 3. maja koji se u tim ekonomski jako teškim uvjetima borio za dostojanstvo svakog zaposlenika jednog od najjačih brodogradilišta tog doba. Osoba koja je odgojila generacije ključnih ljudi Brodogradilišta i to na način, s jasnom porukom da uvijek uz svoju stručnost i znanje, radnu etiku i elan moraju prije i iznad svega biti – ljudi.

Iako se tehničkoj inteligenciji ponekad oduzima “pravo” na značajni društveni i politički angažman, koji je na neki način “rezerviran” za osobe s humanističkih znanosti, Alceo Frank je bio jedan od ključnih političara u najturbulentnijem razdoblju novije povijesti Hrvatske. Onom koje se počelo pisati krajem osamdesetih da bi svoj vrhunac imalo 30. svibnja 1990. godine kad je osnovan prvi demokratski, višestranački Hrvatski Sabor. Alceo Frank je bio njegovim zastupnikom, i to unutar Društveno-političkog vijeća koje je bilo jednom od tri sastavnice tadašnjeg Sabora. Iako je čitavog života bio beskrajno odan najplemenitijim postavkama socijaldemokracije, tada član SKH-SDP-a, te je godine bio imenovan i predsjednikom Odbora za pomorstvo.

I to bez obzira što je na sve značajne funkcije tada dominantni utjecaj imala stranka s druge i drugačije strane političkog spektra. Frank je naprosto bio političar humanist, osoba koja se tim segmentom ljudske djelatnosti bavila kako bi zajednici bilo bolje, ljepše, bogatije živjeti. Ne kako bi svojeglavo promovirao sebe. Zahvaljujući takvim svojim shvaćanjima politike, i najljući predizborni protivnici morali su mu priznavati kvalitetu, pa ga tako i imenovati ga na značajne funkcije. A njih je početkom devedesetih za Franka bilo jako mnogo. Bilo da je svojim djelovanjem unutar jedinice TO Rijeka utjecao na obrambenu sposobnost grada i države, posebno na njezinu logističku komponentu, bilo da je pomagao u stabilizaciji demokratske uloge medija. U kasnijem političkom djelovanju, na prijelazu tisućljeća, bio je i član Županijske skupštine Primorsko-goranske županije te predsjednik njezine Komisije za gospodarstvo, dok njegov međunarodni ugled, uz profesionalni rad, snažno ističe i činjenica da je godinama bio počasni norveški konzul u Rijeci.

Alceo Frank je svojim brojnim znanstvenim radovima i participaciji na najznačajnijim kongresima na kojima se odlučivao smjer, i općenito utjecaj metalske industrije i brodogradnje, dugi niz godina bio osoba jasnih zaključaka i poruka. Ne na žalost uvijek i prihvaćenih. No, takva je sudbina vizionara koji struku i ljudske vrijednosti stavljaju iznad dnevno-političkih interesa. Iako dakle osoba koja ima istinski veliku i značajnu ulogu u novijoj povijesti Rijeke, uvijek je bio dostupan, na svaki način pa tako i kad je trebalo brzo pomagati najširoj društvenoj zajednici. Onako ljudski, iako je znanstveno i politički bio velik, uvijek je sa svima koji su mu pristupili bio spreman razgovarati o svemu što ih je tištilo. Bio je naprosto uvijek sposoban čuti i osjetiti svijet oko sebe.

Sahrana uglednog Riječanina, Zamećana Alcea Franka je na groblju Zamet danas, u utorak 16. rujna u 14,30 sati. Obitelji i prijateljima izražavamo najiskreniju sućut i želimo im vječni ponos. Biti dijelom svijeta u kojem se kretao i postojao Alceo Frank istinska je privilegija i životna škola najviše kvalitete.