RIJEKA Prije tjedan dana Matjaž Kek navršio je 64. godine. Na Kantridu je stigao nedugo nakon što je zakoračio u zlatne pedesete, ubrzo je osvojio i prve trofeje, odradio na klupi antologijsku utakmicu protiv Stuttgarta pa u konačnici Bijele odveo do povijesne duple krune. Bilo je to prije osam godina… Vrijeme leti. Možda najtrofejniji trener u povijesti HNK Rijeka više ne ruši rekorde na bicikli kod uspona na Učku, ali još uvijek je kirurški brz i precizan kada treba secirati nogometne teme. Sloveniju, Rijeku, HNL… Kekova Slovenija otvorila je kvalifikacije za SP remijem protiv Švedske i porazom od Švicarske.

– Protiv Švedske je bila dobra utakmica, igrali smo posebno dobro u nastavku iako smo izjednačili tek u 90. minuti. U Baselu smo izgledali loše. Ne brine me toliko rezultat, može se izgubiti u Švicarskoj. Međutim, način na koji smo izgubili nije bio dobar. Skupina je teška. Kosovo je pobijedilo Švedsku, Švicarska je prva nakon dviju domaćih pobjeda. Sada nas u listopadu čeka mjesec istine. Ako budemo izgledali kao protiv Švicarske, onda to ne sluti na dobro – govorio je aktualni slovenski izbornik koji je uoči ovog kvalifikacijskog ciklusa angažirao jednog riječkog stručnjaka. Fausto Budicin postao je pomoćni trener u Kekovu stožeru. To je stara ideja koja se realizirala ovoga ljeta.

– Fausta znam dugo, razgovarali smo nekoliko puta o suradnji, a posebno u trenutku kada je Cesar otišao u Maribor i kada je drugi analitičar otišao u Poljsku. Morali smo reagirati. Neke opcije koje su bile u Sloveniji su bile zauzete. Fausto je svojim radom ranije, posebno u Goztepeu kod Mancea, pa i sadašnjim radom u stožeru opravdao taj angažman iako posljednji rezultati nisu bili OK.

Budicin je svojedobno igrao u Olimpiji pa nije »padobranac« u slovenskom nogometu?

– Bio je kapetan Olimpije. Poznato je ime, ali na kraju krajeva, što danas znače Rijeka ili Ljubljana?

Svake godine isto

Iza Rijeke je sezona koja je idealno završila, a onda je nakon toga došlo do pada ne samo na planu rezultata, već u prvom redu na planu – igre. Nije to od početka ove sezone više bila ona energetski jaka »đalovićevska Rijeka«. Smjena trenera u tom smislu nije iznenađenje. Kako na to gledate?

– Postavili ste pitanje i dali – odgovor. Dogodilo se nešto što je uobičajeno u nogometu, a posebno nakon onako visokoenergetske potrošnje. Rijeka je napravila fantastičan rezultat osvajanjem duple krune, ali na jedan način koji rauba čovjeka. Uslijedila je kratka pauza pa su se pojavili interesi pojedinaca koji su počeli razmišljati kako materijalizirati sve to što su napravili. Meni to nije ništa sporno i čudno. Istina, to je malo teže popratiti za navijače i upravu. Rezultati posljednjeg kola pokazuju da se ništa još nije dogodilo. Zamijenila se struka u klubu. Sanchezu će sigurno trebati vremena da sve to pohvata. Rijeci se dogodilo da su glavni igrači, koji su nosili momčad do duple krune, upali u probleme s manjim ozljedama ili s težim ulaskom u optimalnu formu pa se onda to odrazilo na rezultate.

Đalović se u nekoliko navrata (ne)izravno požalio na dovedene igrače, odnosno na prijelazni rok. Uostalom, velika većina njih je sakupila relativno skromnu minutažu ove sezone?

– Svake godine isto! Dovedeni su igrači za koje je riječka struka procijenila da mogu pomoći. Ne možeš sada reći da je prije dva mjeseca sve bilo OK, a sada nije ništa OK. Neki igrači trebaju više vremena za aklimatizaciju. Po meni veći je problem nositelja igre koji su u visokom postotku ostali, a nisu na razini iz prošle sezone. Opet, meni je to normalno. Sada je završio prijelazni rok i neki osobni interesi za višim i bolji, što je opet normalno, stavit će se na stranu i mislim da će sve to ići na bolje. A tko će se pokazati da je pojačanje, a tko ne, to će pokazati vrijeme. Rijeka teško može pogoditi igrača koji će odmah biti pojačanje i nositelj igre poput Fruka, Radeljića, Petroviča ili Zlomislića. Možda su rezultati, remiji protiv Varaždina ili Lokomotive, malo kritičniji. Opet, u Europi su dosegnuo Konferencijsku ligu što je realna opcija i što si morao napraviti s obzirom na ždrijeb. A u prvenstvu… Vidio sam utakmicu u Splitu gdje je Rijeka opet imala onaj pravi gard. To mi pokazuje da je veći problem bio mentalni nego nešto drugo. Međutim, teško nakon onakve sezone možeš odmah biti optimalan. Sada Rijeku čeka zanimljivo razdoblje sezone. Ne smiješ puno zaostati u domaćem prvenstvu, a Europa je veliki izazov. Mislim da će se sada to smiriti i doći na svoje.

Prilagodba trenera

Imali ste prilike često pratiti utakmice Olimpije i rad novoga trenera Rijeke Victora Sancheza. Prvi dojam je da je u pitanju potpuno drugačiji tip trenera u odnosu na Đalovića?

– Slažem se, Sanchez je drugačiji tip trenera od Đalovića. Zarazna energija Đalovića nosila je Rijeku prošle sezone. Sanchez je pak s Olimpijom napravio vrhunski posao i osvojio prvenstvo. Na kraju nije došlo do produženja ugovora zbog nekih drugih stvari, a ne onoga što se događalo na igralištu. Sigurno da treba vrijeme za prilagodbu trenera na okolinu, ali i okoline na trenera. Teško navijači mogu zaboraviti Đaleta koji je skupa s Upravom i predsjednikom zarazio sve skupa u pozitivnom smislu. Dobro je pritom razvijao igrače. Međutim, život trenera je takav, ne možeš živjeti u prošlosti… Sanchez mora dobro upoznati svoju ekipu. Neće se igrati na sličan način. Ljudi iz struke Rijeke su odabrali Sancheza i sigurno da su do sada puno puta više pogodili nego promašili trenera za Rijeku. Sanchez sobom donosi mirnoću i štih velikih klubova u kojima je igrao i radio, no treba vremena. Europa i prvenstvo će pokazati u kojem smjeru će to ići. Vjerujem da će to sada, kada se završio prijelazni rok, izgledati dobro.

Đalović nije dugo čekao na novi posao, pobjedom je debitirao na klupi Maribora?

– Kada napravši dobar posao kao što je on napravio u Rijeci, zajedno sa svojim stožerom, onda se to čuje i vidi. Ne čudi brza reakcija kao što se dogodila od strane Maribora. Maribor je veliki klub u slovenskim okvirima, ali u jednoj tranziciji s vlasnicima. Već su potrošili trenere, jednog uspješnog provjerenog i dva mlada. Đalović treba svoje vrijeme, ali i selekciju igrača koja će moći pratiti tu njegovu energiju. Krenuo je s pobjedom, ali u igri to nije ni izdaleka bilo tako. Treba vremena, bit će uskoro stanka, a Đalovićev način igre traži spremnog i mentalno jakog igrača. U Maribor je došlo puno igrača koji nisu adaptirani na okolinu. To je jedna priča koja će tražiti strpljenja i vremena, a Maribor kao nogometna sredina ne čeka dugo i traži rezultat koji zadnjih godina nije onakav kakav bi svi željeli – poručio je Kek.