Možda je izvedba i bila nešto lošija. Izazovan let, neobična klima, plastični teren,… ali ono što je u svakom slučaju bilo jako značajno u toj večeri početka vikenda na Farskim otocima – potvrda modela rada što već dulje od deset godina primjenjuje Rijeka. Održivost i samoodrživost.

Stvaranje i kreiranje pri čemu uvijek jedan uloženi euro mora dati makar deset posto više kod izlaznog transfera. Jednako tako činjenica da je u završnoj postavi Hrvatske, a riječ je o već jako dugi niz godina – u slavu Ćiri Blaževiću i nekim od njegovih nasljednika reći ćemo da je hrvatska nogometna vrsta već puna tri desetljeća jedna od najvažnijih reprezentacija svijeta – bilo čak pet igrača Rijeke.

Uz Andreja Kramarića koji ne samo da je na Kvarneru spasio karijeru nego se i razvio u jednog od ponajboljih igrača Hrvatske svih vremena, tu su bila i četiri igrača koja su obilježila najnoviju povijest kluba. Kramarić k tome sigurno ide putem rekorda, prvog strijelca reprezentacije svih vremena, sličnim će putem i Ivanović te Pašalić, dok je Fruk… Ne nije pretjerivanje, svjedočili smo na dalekom sjeveru Atlantika rađanju novog Modrića. Hrabrost u čuvanju lopte i stvaranju prilika, proigravanje Budimira, dijeljenje lopti i sjajan udarac glavom pokazali su da Hrvatska dobiva igrača ekstra klase. Ivan Smolčić. Njegova predanost, požrtvovnost i sve kvalitetnija tehnika igre kao da su krojeni baš po Dalićevom ukusu. I ako se ne varamo konačno je naša ponosna Lika dobila nogometnog A reprezentativca – može li bolje!

Iako prečesto i sami njezini poklonici padaju u “crne rupe” nepovjerenja i razočaranja, model rada Rijeke pokazuje se kao ne samo jedini moguć u okvirima proračuna unutar kojeg je prisiljena poslovati, nego i kao jako produktivan. Velike je pohvale sinoćnja završna postava poslala i na adresu skautskih službi Rijeke, ponajviše Srećku Juričiću, jednom od najboljih igrača Rijeke svih vremena, ali mnogo je tu i rukopisa Ivana Mancea kao i onog koji dolazi – Antoninija Čuline. Redom – riječkih dečki.

I još nešto. Susjednoj Crnoj Gori upućeno. Znate kad ćete se izdići iz sivila prosječnosti, iz okvira reprezentacija koje uvijek kao nešto mogu prije početka kvalifikacija da bi se nakon nekoliko kola sve to odmah pokazalo kao nemoguće? Onda kad na izborničko mjesto dovedete EE genija. Emociju i energiju Radomira Đalovića. Samo vas on može odvesti na neko veliko natjecanje. I da, pa i zbog toga što je Đale produkt jedne i jedinstvene – riječke škole nogometa. U organizacijskom i izvedbenom smislu.

Možda je na Farskim otocima prezentacija i bila nešto lošija. Ali je zato poruka poslana Rijeci bila – fantastična. Na kraju krajeva i Zlatko Dalić, najbolji izbornik Hrvatske – teško je naći na toj poziciji osobu koja će uskoro zaokružiti svoj 100. nastup, je svoj zanat, svoj put prema svjetskom vrhu u velikoj mjeri izbrusila upravo – trenirajući Rijeku.