Ovih dana navršile su se četiri godine od pada vlade u Kabulu, četiri godine otkako su talibani u Afganistanu preuzeli potpunu vlast, i četiri godine od kada je ova zemlja definitivno vraćena nekoliko stoljeća unazad. Ova zemlja srednjeg istoka ne obiluje rudnim bogatstvima, niti ima velika nalazišta nafte.

Dapače, zemlja je škrta i siromašna, voda je oskudna. Unatoč svemu, Afganistan je stotinama godina bio san većine velesila, i to zbog svog strateškog položaja. Afganistanom su kroz povijest pokušavali ovladati Perzijanci, Britanci, Sovjeti, na kraju i Sjedinjene Američke Države… Nitko u tome nije uspio. Afganistanci su iz svih ratova, nakon dužih ili kraćih, ali uglavnom vrlo krvavih bitaka, uvijek izlazili kao pobjednici.

Na prvu bi se činilo kako je Afganistan, upravo zbog ove, krvlju ishođene slobode, slobodna i idilična zemlja u kojoj njeni stanovnici žive sretno, spremni su je braniti svim srcem. Istina je potpuno drukčija. Afganistan pod talibanima danas je jedna od najrepresivnijih zemalja sa, uz Sjevernu Koreju, vjerojatno najbizarnijim zakonima koji se vrlo strogo provode. Pojam poštovanja ljudskih prava, pogotovo prava žena, je nepoznat. Tijekom dva desetljeća, sve do 2021. godine, Afganistanom, odnosno njegovim najvećim gradovima, upravljala je vlada Hamida Karzaia uz svesrdnu vojnu i gospodarsku pomoć SAD-a. Ostatak zemlje nominalno je bio pod vladom u Kabulu, no stvarnu vlast na terenu imale su pobunjeničke grupe talibana koje su pod oružjem bile još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, od vremena kada je zemljom pokušavao ovladati SSSR.

Američki predsjednik Joe Biden, ispunjavajući svoje predizborno obećanje o izvlačenju vojske iz rata kojemu se nije nazirao kraj, u brzom je roku povukao i posljednjih 13.000 američkih vojnika ostavljajući afganistanskoj vojsci svu opremu potrebnu da opstane na terenu. Pogrešno. Talibanska ofenziva koja je krenula nedugo potom pomela je vladine snage koje su se predavale bez ikakve borbe. Jedini pucnji koji su odjekivali Kabulom te sredine kolovoza 2021. bili su pucnji slavlja, pucnji iz kalašnjikova koje su talibani ispaljivali u zrak. Vojska, koja je trebala čuvati Karzaijev režim, rasula se i pobjegla bez borbe, a većina stanovnika glavnog grada u strahu je promatrala nove gospodare zemlje ne znajući ili sluteći kakva ih sudbina čeka.

– Tog jutra, kada su talibani ušli u Kabul, bilo je relativno mirno. Normalno sam otišla na posao, ali iz ureda su me samo otpravili, poručivši da više ne moram dolaziti na posao, da se ne pojavljujem u uredu, ispričala je tada jedna od zaposlenica afganistanskog ministarstva zdravlja. I to je bio samo početak. Ženama su u Afganistanu gotovo preko noći ukinuta sva prava. Ukinuta im je mogućnost školovanja u srednjim školama, nametnuta je obaveza odijevanja burke koja skriva svaki detalj tijela osim očiju, zabranjeno im je bilo kakvo putovanje bez muškog skrbnika. Prava glasa, naravno, sada više nemaju.

Nije puno bolje ni muškarcima. Propisana im je čedna odjeća bez kratkih hlača, uvedena obveza puštanja brade, a šišati se smiju prema strogo propisanim pravilima i to na način da njihove frizure ne krše islamske moralne norme, prema talibanskom shvaćanju. Nogometa nema, a pogotovo nema zabava ili glazbe koja je sada strogo zabranjena.

Tijekom posljednje četiri godine, koliko je na snazi talibanski režim, kompletno je društvo potpuno pročišćeno od svih elemenata koje bi iole, prema mišljenjima talibanskih vođa, ugrožavali islamsko ćudoređe i stil života. Bolnicama, bankama i tvrtkama više ne upravljaju liječnici ekonomisti i poduzetnici, već mule čije se odluke temelje prvenstveno na proizvoljnom tumačenju kurana i sura. Ne čudi stoga činjenica da je oko osamdeset posto stanovništva na rubu gladi, pogotovo jer su u ionako siromašnoj zemlji talibani protjerali sve međunarodne humanitarne organizacije, uključujući i one koje rade u okviru UN-a.

– Paradoksalno je da je talibane, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća obučavala i opremala američka CIA, predstavljajući ih kao borce za slobodu protiv sovjetskih trupa koje su okupirale zemlju. Njihova uloga se odavno promijenila, ali njihovi stavovi uvijek su bili, više ili manje, isti. Američke su »savjetnike« za vrijeme sovjetske okupacije zemlje trpjeli jer su im bili korisni, no situacija se uskoro promijenila. Uostalom, upravo su talibani dali utočište Osami bin Ladenu u prvim danima nakon napada Al Qaide na blizance u New Yorku, kaže za naše novine povjesničar dr. Petar Bašić.

Stabilnost režima, koja je sada neupitna, talibani mogu prvenstveno zahvaliti promjeni geostrateških okolnosti. S otvaranjem rata u Ukrajini, ali i promjenom fokusa geopolitike SAD-a, koja sada Kinu a ne Rusiju, drži svojim ključnim globalnim suparnikom, položaj Afganistana više nije ključan, niti ova zemlja ima bilo kakve resurse od strateškog interesa za koje bi zapad bio zainteresiran. I upravo zbog toga Afganistan ni tamošnji režim više nisu u fokusu zapadne javnosti pa talibanski vođe imaju gotovo pa otvorene ruke u upravljanju ovom islamskom državom. Gotovo je sigurno da ih, dok god ne budu pokušali »izvoziti revoluciju« na zapad, nitko neće dirati jer jednostavno nema interesa, a sudbina milijuna Afganistanaca koji žive pod neviđenom represijom danas, iz perspektive velikih sila, nije uopće bitna.

Priznanje Rusije

Rusija je u srpnju prihvatila vjerodajnice novog veleposlanika Afganistana, čime je postala prva zemlja koja je priznala talibansku vladu te zemlje. Rusko ministarstvo vanjskih poslova tada je navelo kako Moskva vidi dobre izglede za razvoj veza te da će nastaviti podržavati Kabul u sigurnosti, borbi protiv terorizma i borbi protiv kriminala vezanog uz drogu. Moskva također vidi značajne trgovinske i gospodarske prilike, posebno u energetici, prometu, poljoprivredi i infrastrukturi.