Tišinu prekinuli rafali

Žuta Lokva: Odana počast policajcima koji su mučki ubijeni s leđa 1991.

Marin Smolčić

Neposredno nakon što je svih pet policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo na njih je iz zasjede iz grmlja otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane domaćih Srba terorista i paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“



 


 


Kolovoz 1991. godine u svijesti hrvatskog naroda pamti se po mučkim i zločinačkim napadima pobunjenih Srba iz Hrvatske, koje je poticala i naoružala tzv.  JNA, na tek stvorenu neovisnu hrvatsku državu s ciljem njezina porobljavanja, okupiranja i stvaranja „Velike Srbije”. Tako su na današnji dan 24. kolovoza 1991., prije 34 godina bilo maglovito jutro, kada je policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković i preživjeli Darko Murat, te pričuvni policajci, Vinko Krznarić i Milan Vranić, sa  službenim policijskim vozilom bila u redovnoj službi nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj. Tišinu su u 9 sati i 40 minuta prekinuli rafali. Neposredno nakon što je svih pet policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo na njih je iz zasjede iz grmlja otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane domaćih Srba terorista i paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“.  Prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića, a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Ranjeni policajci Drago Toljan i Darko Murat su se pod jakom rafalnom pucnjavom uspjeli izvući iz službenog policijskog vozila i zakloniti iza njega, te je preživjeli Darko Murat pokušao uzvratiti vatrom. Nakon opaljenja nekoliko komada streljiva uslijed oštećenja spremnika puške došlo je do zatajenja puške pa je pod terorističkim rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo pored vozila.




U spomen na pale žrtve, mučki ubijene s leđa u napadu, sagrađena je kapelica u blizini pokolja. Imena poginulih branitelja su Vinko Krznarić *1958. – † 24. kolovoza 1991., Drago Toljan *1963. – † 24. kolovoza 1991., Milan Vranić *1968. – † 24. kolovoza 1991. i Zdravko Vuković *1958. – † 24. kolovoza 1991.


 Sutradan i preksutra, 25. i 26. kolovoza 1991. su uslijedili žestoki velikosrpski napadi (četnici i JNA) topništvom na Otočac i Gacku dolinu. U ta dva dana su velikosrbi su s položaja u Podumu pogodili Gacku dolinu, s oko tisuću minobacačkih i topničkih projektila. Najviše su gađali  Otočac. O ovim događajima danas smo čuli u promemoriji koju je vodila glasnogovornica Policijske uprave ličko-senjske Maja Brozičević.

 
Uz preživjelog kolegu Darka Murata, najužu obitelj poginulih policajca, vijence su položili i upalili svijeće izaslanik potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik Darko Nekić, izaslanik potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva za intervencije Anđelko Antonić, načelnik Policijske uprave ličko-senjske Zoran Zdunić i zamjenik načelnika Policijske uprave ličko-senjske Stjepan Sabljić, u ime Ličko-senjske županije zamjenica pročelnika Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja Ličko-senjske županije Božica Šuper, načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić sa suradnicima, predstavnici općinskih i gradskih vlasti, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata te mještani, koji su na spomen obilježje položili vijence i zapalili svijeće.
 
Kako je rečeno u promemoriji „Svi zajedno prisjetili smo se tog tragičnog, ali herojskog dana. Jer na današnji dan, prije 34 godine, to kobno maglovito jutro, policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković i preživjeli Darko Murat, te pričuvni policajci, Vinko Krznarić i Milan Vranić, upućeni  su službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj. Mučki su ubijeni s leđa i to nikada ne smijemo zaboraviti!