Naciljaj i ispali / Foto Ana KRIŽANEC
Natjecanje se pratilo ne samo s terase Barića, već i iz Ulice Ive Kirigina, nazvane upravo po novinarskoj legendi koja je često dolazila na ovo mjesto gdje se i prije interneta, opet u nekim mirnijim vremenima, »vavek sve prvo moglo doznat«
povezane vijesti
OPATIJA – Ala, homo ča popit, pa ćemo pucat! Dok su se kategorije najmlađih pukalničara, onih koji se ubrajaju u »pukiće«, odnosno djecu koja se pukalnicama služe uz pomoć odraslih, kao i nešto starijih juniora već natjecale u preciznom gađanju meta, odrasli su se zagrijavali uz »dec črnega, dec belega« na jučerašnjem, desetom po redu i jubilarnom svjetskom prvenstvu »va pukalnicah«.
Ili na čakavskome, u lokalnom govoru, u kafiću Pul Barića, održalo se Svetsko prvenstvo va pukalnicah i desetu su godinu za redom svoju vještinu preciznog pucanja uz pomoć pukalnica i municije, svježe ubranih zelenih lumbera mogli pokazati pukalničari i pukalničarke svih dobnih uzrasta.
Neki ume, neki vadi
Nakon kiše i osvježenja, poslijepodne u Opatiji je bilo bajkovito i kao naručeno za odmjeravanje snaga na ovom originalnom natjecanju koje miriše na djetinjstvo (starijim generacijama), dok mlađe uvodi u svijet nekih prošlih dana i starinskih igara u vrijeme dok sve još nije postalo virtualno i umjesto uz kućne igrice u fotelji, djeca su se igrala vani i maštu razvijala uz ostalo i osmišljavajući što zanimljivije igračke. Dosada u to vrijeme nije bila poznat pojam…
Bravo za Konpaniju B&JNatjecatelji su sa sobom trebali donijeti pukalnice i lumbere, a neke su se pukalnice jučer izrađivale i na licu mjesta. Pravila kažu da pukalničari pucaju samostalno pet lumbera u metu i tko pogodi najviše krugova je pobjednik. Tražila se mirna ruka, preciznost i odlučnost u želji da se osvoji meta, a posebno su pucali djeca, žene i muškarci. Organizaciju natjecanja i ove je godine preuzela vrijedna ekipa iz Konpanije B&J (Bazak i Javorika). |
Na tragu toga da se svi dobro zabave, u kultnom opatijskom kafiću »pul mrkata« najprije su započeli treninzi, a zatim i glavni dio programa, pa se osim kafića gledateljima napunio i cijeli kvart.
Natjecanje se pratilo ne samo s terase Barića već i iz Ulice Ive Kirigina, nazvane upravo po novinarskoj legendi koja je često dolazila na ovo mjesto gdje se i prije interneta, opet u nekim mirnijim vremenima »vavek sve prvo moglo doznat«.
»Serenada Opatiji«, »Opatijske oštarije« i »Štenta j’ bil v’ Amerike« – pjesme su koje su se pjevale jučer kao podrška natjecateljima, a »ki je kako pasal« pratila je uz iskusne pomoćne suce i ekipa glavnih sudaca na čelu s Goranom Brozovićem i Duškom Jeličićem Duletom.
Veli trud
– Pukalnice nas vraćaju u mladost, u lijepe dane bez mobitela i kompjutora. Zaokupljale su nas igre koje smo sami osmislili, puno smo vremena svakodnevno provodili vani i jedna od igara je bila upravo ova s pukalnicama i lumberima, rekao je jedan od natjecatelja, Dino Đelmo, koji se prisjetio još i igara uz pomoć luka i strijele, te uz pomoć kuglica, »klik-klak«.
Smatra da je ovakvo natjecanje vrlo lijep način da se tradicija ne zaboravi i da se barem dio starinskih igara predstavi mlađim generacijama. I upravo najmlađi, »pukići« na kojima svijet pukalničara ostaje, Pul Barića uvijek pucaju prvi u dvije mete ovjenčane lovorovim vijencom.
Svi se trude, razvijaju natjecateljski duh, a bude tu i malo suza, no… Neuspjeh je put do uspjeha, pa ih roditelji ipak uspijevaju utješiti uz riječi da je važno sudjelovati i družiti se, a ne samo pobjeđivati…
– Davno, davno, smo Dragan Hlanuda, vlasnik Barića, i ja razgovarali o tome kako smo se nekada igrali i izrađivali pukalnice. Željeli smo se vratiti u taj svijet i pokazati ga i mlađima, današnjoj djeci koja se više ne igraju na taj način.
Razgovor smo prije deset let pretvorili u pravi dogovor i tako se pred desetljeće Svetsko prvenstvo va pukalnicah održalo prvi put i opstalo se do danas, posvjedočio je jedan od idejnih začetnika ljetne manifestacije, Jerko Gudac.
