Dok njezini vršnjaci broje posljednje dane praznika i uskoro ih očekuje povratak u školske klupe, 18-godišnja Sara Puklavec broji još sedam dana do starta plivačke utrke u kojoj će kao jedina predstavnica Hrvatske napasti – Bospor. Mlada Preložanka pokušat će otplivati dionicu dugu 6,5 kilometara od Azije do Europe, odnosno kroz tjesnac Bospor koji ujedno povezuje Crno s Mramornim morem. Riječ je o 37. izdanju međukontinentalne utrke Bosphorus Cross-Continental Swim, a koju svake godine organizira Turski nacionalni olimpijski odbor. Ove će godine na njoj sudjelovati rekordnih preko 4.000 registriranih plivača iz čak 80 zemalja svijeta.

Prošle je godine Hrvatsku na toj utrci predstavljala Dina Levačić. Ove godine djevojka koja spomenutu smatra svojim uzorom u daljinskom plivanju.

Domagoj Jakopović Ribafish i Sara Puklavec

– U srijedu s roditeljima krećem za Istanbul. Tremu nemam, nekako sam si zamislila da je to obično natjecanje, kao i svako drugo. Nije to prvi put da ću otplivati 6,5 kilometara, ali su uvjeti naravno puno teži u tom tjesnacu – govori Sara Puklavec, koja će u Turskoj plivati pod hrvatskom zastavom, ali inače je članica mađarskog kluba Ebihal u Nagykanizsi.

OTVORENE VODE

Sara preko majke Mađarice ima i mađarsko državljanstvo.

– Dvije i pol godine sam u mađarskom klubu, a inače sam i u osnovnu školu išla paralelno u Hrvatskoj i u Mađarskoj. U Prelogu sam išla redovno, a u Mađarskoj na kraju polugodišta i godine pisati ispite. S plivanjem sam inače krenula u lokalnom klubu u Čakovcu, ali kako sam išla i u mađarsku školu, onda sam nastupala ondje na školskim natjecanjima. Upoznala sam se na taj način s trenericom Kiss Miattu Mercedesz, koja je vidjela moj potencijal i volju te smo se dogovorili da dođem u njezin klub. Uvjeti? Definitivno su bolji nego u Hrvatskoj. Mađarska je ipak i poznatija plivačka zemlja – objašnjava Sara, koja je od rujna maturantica u srednjoj ekonomskoj školi u Prelogu.

Sara Puklavec

Ali, dok ne krenu nove školske obveze, Preložanka je u potpunosti fokusirana na plivanje i Bospor. Osim daljinskog plivanja, natječe se i u bazenu u sva četiri stila, no otvorene vode su joj ipak najdraže.

– Maratoni u otvorenim vodama mi najbolje idu. Od zadnjih najvećih uspjeha bih izdvojila zlato u kategoriji 16-19 godina na Raslinskom plivačkom maratonu, a srebro u apsolutnoj kategoriji, dok sam na natjecanju u Portorožu osvojila zlatno odličje u kategoriji do 30 godina te na međunarodnom mitingu u Beču broncu i srebro na 3,8 kilometara u jezerskoj vodi. Kako teku pripreme za Bospor? Kao i inače, a to je tako da svaki dan imam po dva treninga po dva sata. Po treningu uglavnom isplivam od sedam do devet kilometara. Važna mi je i vizualizacija. Prije natjecanja si pokušavam vizualizirati od zagrijavanja do cilja kako bi to sve izgledalo. Nastojim da mi te tehničke stvari utrke ostanu u glavi i da mi misli ne odu na, na primjer, što bih poslije utrke jela ili tako nešto. Nije toliko teško usmjeriti si misli, jedino je problem kada se dogode uvjeti koje nisam očekivala.

STRUJE I VALOVI

Upravo su uvjeti ono što ovu plivačku utrku razlikuje od ostalih maratona. Sara je već puno puta preplivala i puno više od 6,5 kilometara, ali utrka u Bosporu zbog struja i valova nije nimalo lagana.

– Tamo se spajaju Crno i Mramorno more i nikada se ne zna kakvo bi moglo biti vrijeme. Natjecanje se ne odgađa zbog kiše. To može biti zeznuto, često ima vjetra i valova. Struje me nije strah jer sam to već doživjela na neki način. Strah me jedino meduza, ha, ha. Znam da ih ima dosta. Prije otprilike mjesec dana sam ih srela kada sam u našem moru plivala s Domagojem Jakopovićem Ribafishem u sklopu njegova projekta. Srećom, samo iz daljine. Prvi put idem u Istanbul i uzbuđena sam, imat ću i par slobodnih dana za razgledavanje grada. Još prošle godine sam došla na ideju da u 2025. moram napraviti neki korak više, nastupiti na nekom jačem maratonu. Na internetu sam pročitala za Bospor i bilo mi je fora jer se pliva iz Azije u Europu. Nije svakodnevno. Roditelji nisu bili iznenađeni. Bilo im je očekivano jer znaju da kad ja nešto naumim, da neću od toga odustati. Znali su da će ići tim redoslijedom. Treneri su me podržali jer znaju da mogu to isplivati. Isto tako i roditelji, uvijek su mi podrška.

Sarina je plivačka priča počela prije otprilike 12 godina. I zanimljivo, sve je krenulo iz – straha.

– Počela sam plivati sa šest godina, kada su me roditelji upisali u školu plivanja jer sam se bojala vode. Zavoljela sam taj sport i niti jedan drugi nisam probala. Drago mi je da sam se pronašla u nekom sportu jer smatram da može izgraditi čovjeka. Uzori? Dina Levačić je u daljinskom plivanju sigurno uzor, a u bazenskom i općenito plivanju odmalena pratim Katinku Hosszú, koja se nedavno umirovila. Svjetska je rekoderka i ima četiri olimpijske medalje. Ona mi je najveći uzor. Dini se, pak, divim jer je preplivala »Oceanovih sedam«. To je i meni jednoga dana želja preplivati. Mislim da je Bospor odličan prvi korak.

Sara Puklavec

KORAK PO KORAK

Preložanka kaže kako će se sljedeće školske godine malo više fokusirati na školu tako da uspješno položi državnu maturu i upiše se na željeni fakultet.

– Imam podršku od škole i stvarno nije teško. Organizacija je sigurno najbitnija. Želja mi je upisati Kineziološki fakultet u Splitu pa ću neke veće plivačke utrke ostaviti za onu godinu kasnije, kada se riješim tih obveza. U Split bih voljela jer je ipak na moru i čini mi se super grad. Ako se ti planovi ostvare, onda bih se ondje upisala u klub daljinskog plivanja.

Kada su oni dalji planovi u pitanju, i kod Sare se ipak ide korak po korak. Prvo Bospor, pa matura, pa sve ostalo što sanja, a što još ne želi otkriti…

– U budućnosti bih se sigurno više fokusirala na daljinsko plivanje. Naravno, puno je teže od bazenskog. U bazenu su uvijek isti uvjeti, a u otvorenim vodama nikada ne znaš što te čeka. Meni se baš nedavno u Austriji dogodilo da me jedan stariji muškarac koji je plivao iza mene toliko udario u trbuh da sam povraćala. Tek je počela utrka i morala sam stati da on ode pa da nastavim. Navodno je to bilo slučajno, ali eto… Prvih 500, 600 metara je gužva jer svi zajedno krenemo pa onda dolazi do takvih stvari. Što se snova tiče, za mene je neki uspjeh da sam svaki dan sve bolja u tome što volim raditi. Nadam se da će ići sve bolje i da će ciljevi biti sve veći. U glavi imam već puno planova, ali prvo idem realizirati Bospor – zaključuje Sara Puklavec.

Sara Puklavec sa svojim odličjima