RAZGOVOR

Brigadni general Miljenko Balen: “Država bi trebala imati bitno drukčiji odnos prema Gorskom kotaru”

Foto M. KRMPOTIĆ

Foto M. KRMPOTIĆ

Miljenko Balen cijeli je život vezao uz Delnice iz kojih nikad, a bilo je prilike, nije želio otići. Istodobno, u svakom je poslu kojim se tu bavio, davao doprinos razvoju svog zavičaja



DELNICE – Nikad nisam ni pomišljao da ću dobiti nagradu Grada Delnica za životno djelo. Isto tako nikad nisam mislio da će uz moje ime stajati pojam brigadni general u mirovini! No, život čini svoje. Život te nosi i donosi situacije o kojima nikad nisi ni sanjao, a kamoli očekivao da će ti se dogoditi. Ja sam u mladosti bio nesklon autoritetima. Štoviše, baš je vojska bila nešto što uopće nisam volio…, i onda završim kao general u mirovini, sa smiješkom govori Miljenko Balen, ovogodišnji dobitnik Nagrade za životno djelo Grada Delnica, nagrade kojom su mu njegovi sugrađani odali zasluženu počast za velik doprinos delničkom životu, posebno sportskom i vojničkom, ponajprije onom vezanom uz Domovinski rat.


Kad se sve sabere – nagrada je došla u prave ruke! Jer, Miljenko Balen cijeli je život vezao uz Delnice iz kojih nikad, a bilo je prilike, nije želio otići. Istodobno, u svakom je poslu kojim se tu bavio, davao doprinos razvoju svog zavičaja. U prvom dijelu njegova života to je najuočljivije bilo u sportu.


Svestrani sportaš


– Za prvu momčad Goranina igrao sam nekih osamnaest, devetnaest godina i to u generaciji koja je, nakon one koja se borila za ulazak u tadašnju Drugu ligu, bila najuspješnija osvojivši nekoliko puta prvenstvo tada jake Zonske lige. Nakon igračke karijere bio sam u nekoliko navrata i trener u Goraninu, a bavio sam se rekreativno i skijaškim trčanjem osvojivši niz medalja, kao i kuglanjem te rukometom pa se znalo dogoditi da prije podne igram za rukometnu, a u poslijeponevnim satima za nogometnu ekipu. To su bili divni dani, danas neponovljivi jer je nama na nogometne utakmice redovito dolazilo od 500 do više od tisuću gledatelja! Jedne sam godine proglašen i sportašem godine, a kao dio zaista dobre ekipe dobivao sam puno ponuda iz drugih klubova, ali Goranin i Delnice uvijek su mi bile u prvom planu i činio sam sve da naš, delnički klub, bude što bolji, prisjeća se Balen.


Ivan Piškor, predsjednik gradskog vijeća Delnica, brigadni general u mirovini Miljenko Balen i gradonačelnik Delnica Igor Pleše
Foto Višnja Bolf




Uz sport, Balen je bio vezan i poslom profesora tjelesne i zdravstvene kulture, ali je nakon kratkog rada u školi dobio posao načelnika Civilne zaštite te potom i direktora Zajedničkih službi tadašnje Općine Delnice. Na toj ga je poziciji zatekao i Domovinski rat pa 1991. godine ostavlja taj posao te kao pričuvni časnik ulazi u tada mlade hrvatske vojne postrojbe. To nije bila jednostavna odluka i to nisu bili lagani dani, prisjeća se Balen.


Ratni put


– Najprije sam bio u Kriznom štabu Općine Delnice, a kad je došao brigadir Ivan Gašpar odmah me je »povukao« u logistiku 138. brigade HV-a i to sam radio do 1992. godine, točnije do 1. travnja te godine, kad sam postao zapovjednik te brigade i to sve do 1994. godine, kad sam osam mjeseci bio zapovjednik izdvojenog zapovjednog mjesta Otočac. Potom se, uoči akcije Oluja, vraćam u našu 138. brigadu. U njoj sam proveo najveći dio Domovinskog rata, a zahvaljujući vrlo kvalitetnom i širokom zapovjednom kadru sve smo svoje zadatke ostvarili časno i cijeli ratni put prošli bez ijedne jedine crne mrlje. Petnaest je naših ljudi poginulo, 260 ih je ranjeno, a ukupno je na ratištu bilo oko 5.000 ljudi, najviše Gorana, ali i ljudi iz Opatije, Rijeke i Krka. Najveći dio nas vratio se kući i to je, na jedan način, naša velika pobjeda, a naravno da nikad nećemo zaboraviti one koji su dali živote za slobodu Hrvatske, rekao je Balen koji trideset godina nakon rata žarko želi da stanje u Hrvatskoj i u Delnicama bude puno bolje.


– Boli me to što je sve manje ljudi, sve manje mladih. Trebalo bi stanje s privredom poboljšati, trebala bi država imati jedan bitno drukčiji odnos prema Gorskom kotaru kojeg se itekako može razviti uz određene zakonske olakšice i ulaganja. Morao bi i Gorski kotar i drugi dijelovi Hrvatske, kad smo već pobijedili u ratu i osigurali slobodu Hrvatskoj, biti puno razvijeniji, rekao je Miljenko Balen.


Uspomene


Na pitanje koji su mu u Domovinskom ratu bili najsretniji trenuci, Balen izdvaja dva:


– Prvi je bio osvajanje vojnih skladišta u Delnicama. Mi kao članovi tada mlade 138. brigade HV-a, članovi Policijske postaje Delnice i Specijalne policije, osvojili smo skladišta čime smo, pokazat će to budućnost, naoružati Hrvatsku vojsku i otvoritli put k pobjedi. To je po svemu povijesni čin Domovinskog rata, a isto je to bila i Oluja koja mi je također donijela veliku sreću jer smo svi koji smo u njoj sudjelovali itekako snažno na njenom kraju osjetili da je rat pri kraju i da nas ništa više ne može zaustaviti, prisjetio se Miljenko Balen.


Veliko priznanje


Miljenko Balen prvi je general s područja Gorskog kotara u samostalnoj Hrvatskoj. Riječ je, kaže, o velikom priznanju, koje nije očekivao.


– Pa ja sam od 2008. godine u mirovini i nisam očekivao jedno ovakvo priznanje. Naravno, ponosan sam na taj status, ali uvijek govorim i govorit ću da to nije priznanje samo meni, već svima nama koji smo Domovinski rat proveli u Lici kao dio 138. brigade. Taj generalski čin, čin je koji pripada svima nama iz 138. brigade HV-a. Najviše je taj moj čin njihova zasluga, zaključio je brigadni general u mirovini Miljenko Balen.


Miljenko Balen zahvaljuje na Nagradi za životno djelo