Navijači Rijeke s rujevičkog Sektora Z7, a posljednjih nekoliko godina i oni najvatreniji s Armadinog istoka, vjerojatno su uočili u klupske boje Rijeke odjevenog čovjeka zrele dobi koji na uglavnom razumljivom hrvatskom ili pak odličnom njemačkom ili tečnom engleskom jeziku komentira stanje na terenu.

Za one koji ga još nisu upoznali kažimo da je riječ o Marcu Rosentahlu, njemačkom državljaninu koji već nekoliko godina uredno kupuje godišnju pretplatu, malo za Z7, malo za Armadu, nije mu problem iz Njemačke, točnije iz gradića Einbeck čuvenog po pivu, nedaleko Hannovera, »potegnuti« do Rijeke, a posljednjih nekoliko godina, točnije od 2022. godine, sve je lakše jer je u Selcu kupio kuću, uredio apartmane pa sve više vremena provodi u Hrvatskoj u koju se on i supruga možda i presele!

AVIONOM VIŠE NIKAD

No, otkud Marc u Selcu, otkud Marc na Rujevici, otkud Marcu na lijevoj nadlaktici tetovaža »Krepat, ma ne molat!« koju sasvim dobro izgovara na hrvatskom jeziku?! Priča je, naravno, zanimljiva.

– Ja danas ne mogu zamisliti život bez navijanja za Rijeku, a sve je počelo skoro pa slučajno. Naime, volim ljeti putovati i tamo negdje 2001. i 2002. godine ja i supruga imali smo prilično loša i traumatična iskustva vezana uz putovanje avionom u Italiju. Nakon što smo se dva puta jako prepali, ja sam sam sebi rekao – Marc, avionom više nikad. A kako volim putovati, onda je jedini izbor bio auto pa smo odlučili da ćemo naredno ljeto negdje autom.

I za intervju u bojama voljenog kluba

Budući da je u Njemačkoj Hrvatska jako poznata, odlučili smo – idemo u Hrvatsku i to negdje na more. I tako smo 2003. godine došli prvi put i to na Kvarner.

Oduševila nas je čistoća mora, ljepota prirode te spontani i prijateljski naklonjeni ljudi. Nastavili smo dolaziti svake godine, a 2006. godine dopali su nam se apartmani koje je u Selcu nudio Damir Katulić, danas moj veliki prijatelj i glavni »krivac« za ljubav prema Rijeci. Čim smo došli u Selce vidjeli smo da smo dobro odabrali jer je sve bilo super, a ja sam se brzo skompao s Damirom jer volimo ribolov, volimo društvo, volimo dobro popiti i pojesti, a volimo i nogomet. Rekao sam Damiru da sam član i navijač Bayerna, a on mi je rekao da on navija za Rijeku.

Tada sam, u stvari, prvi put čuo za NK Rijeka, a kako zbilja volim nogomet, prihvatio sam u ljeto 2006. godine poziv Damira da idemo pogledati jednu utakmicu. Moram priznati da nisam ništa posebno očekivao, a onda šok! I jedan od najljepših trenutaka mog života vezan uz navijanje. Rijeka je tada još igrala na Kantridi, a ja nisam znao kakav je to stadion. Parkirali smo negdje iznad Kantride i krenuli prema stadionu. Kad sam došao na onu cestu iznad stadiona, vidio sam da je pogled na teren zakriven nekim platnenim panoima.

Došao sam do jednog, malo ga spustio i – bum! Doslovce me lupilo to što sam vidio. Majko Božja, kakva je ovo ljepota? Što je ovo? Nisam mogao shvatiti da ja, koji zbilja volim nogomet, nisam znao za jedan tako divan stadion. Istog sam se trena zaljubio u Kantridu, odnosno u Rijeku, a taj moj prvi pogled na stijene Kantride i more i danas mi je jedan od najupečatljivijih doživljaja vezanih uz nogomet i navijanje – govori Marc.

LUD OD SREĆE

Naravno, sve češće počeo je dolaziti na utakmice i pratiti Rijeku.

– Kad god bih mogao, najčešće s Damirom, ali i ostalom ekipom iz Selca i Crikvenice, išao bih na utakmice, a kad je ona fantastična Kekova momčad prvi put osvojila dvostruku krunu, bio sam lud od sreće pa sam čak išao i na onu zadnju utakmicu u Zagreb. Od tog sam trenutka počeo sve češće dolaziti, kupujem i godišnju pretplatu jer mi osigurava mjesto, a prošle sam šampionske sezone pratio oko 70 posto domaćih utakmica. Nije mi uvijek lako doći jer u Njemačkoj imam velik i ozbiljan posao, ali ta strast za Rijekom je baš jaka i to me je posljednjih godina i usmjerilo k tome da u Selcu kupim kuću, uredim u njoj apartmane te se bavim i tim poslom, a vrlo često i svoj njemački posao radim od kuće iz Hrvatske jer je to uz današnje veze lako moguće – govori Marc koji je prošlu sezonu bio na Armadinom istoku, a isto će biti i ove godine. Prije toga je sjedio na Z7 pa ga pitamo što mu bi. Cijena karata sigurno u njegovom slučaju nije razlog. Odgovor Marca je tipično posprdno navijački.

Krepat, ma ne molat!

– Pa kod Armade se navija, a vi uglavnom sjedite i malo vičete (i potpisnik ovih redaka je na Z7, mjesto iznad bivše Marcove stolice). Šalu na stranu, na Istok sam otišao zbog onoga zbog čega danas Rijeci dajem prednost pred Bayernom i bilo kojim drugim klubom. Zbog emocija. Gledao sam stotine Bayernovih utakmica, vidio najveće momčadi i igrače iz cijelog svijeta, ali to se zaista ne može usporediti s Kantridom i Rujevicom.

U Münchenu je na Allianz areni, osim kad su u pitanju ultrasi, sve samo show. Ljudi dođu i gledaju kao da su pred TV-om. Ovdje je drugačije, ovdje struje emocije i osjećaš ih oko sebe. Rekao sam da mi je prvi pogled na Kantridu ostao urezan u sjećanje, a drugi takav trenutak dogodio se na završnoj utakmici prošle ligaške sezone, utakmici protiv Slaven Belupa. Poveli smo golom Jankovića, ali ništa još nije bilo sigurno. A kad je Fruk zabio onaj ludi gol za 2:0, svi smo znali da je gotovo, da smo prvaci. Nemam riječi kojima bih opisao što sam tada osjećao i što se zbivalo oko mene. Vidio sam jednu stariju ženu i jednog starijeg gospodina kako plaču i taj zanos, to divno ludilo kad znaš da smo prvaci, da smo iznad svih koliko god oni bili moćniji, e to je nezaboravno i toga nema nigdje. I baš zato bih volio da se jednog dana susretnu Rijeka i Bayern, a navijao bih – za Rijeku!, priznaje Marc.

KALKULACIJA I NASILJE

Na pitanje što mu se ne sviđa u hrvatskom nogometu odmah kaže kako su to kalkuliranje tijekom utakmice te navijačko nasilje.

– Ma sto puta sam već vidio nešto što mi nikako nije jasno. Rijeka, ili neki drugi hrvatski klub, povede i – stane. Zatvore se. Zašto? Zašto? To uvijek pitam sve moje prijatelje iz Hrvatske. Zašto ne nastaviti s dominacijom? Zašto ne zabiti gol više? Kad smo tako prošle sezone radili protiv Dinama, završilo je 4:0. Kad smo tako igrali protiv Hajduka, bilo je 3:0. A onda protiv Osijeka povedemo i branimo se pa nam oni u zadnjoj minuti produžetka izjednače! Neshvatljiv mi je taj pristup. Pa sjetite se utakmice Bayern – Dinamo. Bayern je zabio devet golova, a da su mogli, zabili bi ih još toliko. Dakle, mislim da bi i Rijeka, ali i hrvatski klubovi, bili puno uspješniji kad ne bi kalkulirali i kad se ne bi čim povedu povlačili.

S dijelom goranske ekipe, Sašom Malnarom i Vilimom Štanfeljom

Uostalom, mi kao gledatelji ih i ne plaćamo da kalkuliraju. Kartu plaćamo da bi uživali u nogometu, a ne u obrani svog gola.

Druga stvar koja mi smeta je prevelika mržnja među navijačima raznih klubova. Meni je jasno da se tradicionalno ne vole Rijeka i Hajduk, Hajduk i Dinamo, Rijeka i Dinamo… Ima toga i u Njemačkoj, ali žestokih okršaja ima samo kod ultrasa.

U Hrvatskoj su, moj je dojam, i normalni navijači, ljudi koji su došli ne tući se, nego navijati i uživati u nogometu, izloženi opasnosti. I to nije dobro – rekao je Marc.

Ove sezone opet ćemo se boriti za naslov i kup, vjeruje Marc.

– Ekipa mi se čini dobrom, a po meni je iznimno važna stvar povratak Damira Kreilacha. Znam ga iz Njemačke gdje je bio jako poznat i cijenjen jer je svim srcem igrao za St. Pauli. Jako ga cijenim i smatram da će svojim karakterom i ljubavlju prema klubu donijeti ovom sastavu puno energije i volje. Ukratko, ajmo mi ponoviti prošlu godinu!

Osnovni Marcov posao u Njemačkoj je upravljanje velikom firmom koja ima 60 prodajnih mjesta na kojima se prodaju karte za njemačke željeznice. Dobro uhodan i dugotrajan posao kojim se bavi već 26 godina, s dvije stotine zaposlenih, proširio je i nekim drugim poslovima, a u Hrvatskoj se sada okrenuo i turizmu.

– Volim svoj temeljni, ali i ostale poslove. Samo neka bude zdravlja. I da Rijeka igra dobro!

» Kad je ona fantastična Kekova momčad prvi put osvojila dvostruku krunu, bio sam lud od sreće pa sam čak išao i na onu zadnju utakmicu u Zagreb. Od tog sam trenutka počeo sve češće dolaziti, kupujem i godišnju pretplatu jer mi osigurava mjesto, a prošle sam šampionske sezone pratio oko 70 posto domaćih utakmica

MANJE NA UTAKMICAMA BAYERNA

Sve sam manje na utakmicama Bayerna. Zadnji put sam ih gledao protiv Benfice u Ligi prvaka. Problem je što se za svaku domaću utakmicu u Münhenu traži neverojatnih 400.000 karata. Mjesta ima samo 70.000 pa se karte dobivaju kroz sustav lutrije i to na mene djeluje prilično deprimirajuće. Volim Bayern i dalje, ali sve je teže dobiti kartu za bilo koju njihovu utakmicu. Između ostalog i zato je meni danas Rijeka važnija od Bayerna – kaže Marc.

S dijelom goranske ekipe, Sašom Malnarom i Vilimom Štanfeljom

JAKO GA RADUJU I USPJESI HRVATSKE REPREZENTACIJE

Uz Rijeku, Marca jako raduju i uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije.
– Pa mi u Njemačkoj na svakom Svjetskom ili Europskom prvenstvu, ako su među sudionicima i Njemačka i Hrvatska, kažemo da imamo – dvije šanse za osvojiti naslov! Velikom broju Njemaca Hrvatska je jako draga i radujemo se uspjesima vaše reprezentacije. Naravno, igra vaše reprezentacije bitno je drugačija od nogometa u HNL-u. Za reprezentaciju Hrvatske igraju veliki svjetski igrači kod kojih mi se sviđa ne samo njihovo znanje, već borbenost i velika ljubav prema domovini u čijem dresu nastupaju. Znam da sada slijedi smjena generacija, ali Hrvatska ima mnogo dobrih mladih igrača i siguran sam da ćete i dalje biti među najboljima.