UMAG Damir Džumhur je u četvrtfinalu zaustavio posljednjeg kvalifikanta u turniru, Francuza Titouana Drogueta. Bilo je opasno i za gledatelje, Droguet je u jednom trenutku poslao lopticu udarcem svom snagom, potpuno promašivši teren, prema glavoj tribini, a drugi je put jedna »bomba« skoro pogodila ložu u kojoj je bila Džumhurova ekipa, zbog čega se Džumhur žalio sucu, tražeći opomenu za francuskog igrača.

– Da je pogodio nekog, ne bi bilo lijepo. Ako sudac misli da nije bilo opasno, to je njegovo mišljenje. Moje viđenje je drugačije, a ja volim istjerati pravdu, makar to bilo pogubno za mene. Imao sam 30:0 na 5:1, dogodi se glupost, napravim duplu pogrešku, promašim dvije čiste lopte i dođe on na 5:2.

Iskreno, nisam izgubio gem jer sam se raspravljao sa sucem, već su se tako neke stvari poklopile. Brzo sam došao k sebi, ali ispadam opet budala što sam kod tog rezultata tražio neku pravdu. To me nekad i košta, ali to je u meni. Ne volim nepravdu.

I kod meč-lopte Droguet je želio zicer odigrati ekshibicijski, ali je promašio i izgubio.

– Cijeli taj gem je bio takav. Dvaput je servirao iz ruke… U redu, bio je i ozlijeđen, ali nisam od onih koji misli da je to »cool«. Meč-loptu neću ni komentirati. Hvala mu što mi je olakšao posao na kraju. Ponosan sam, nije bio nimalo lagan meč. On je imao i problema s ozljedom, ali nije bilo lako privesti susret kraju – rekao je Džumhur nakon plasmana u polufinale. U osmom pokušaju.

– Lijep je ovo turnir. Tu sam s obitelji, s roditeljima, sinom. Za mene ovo nije samo turnir, već i mali obiteljski odmor. Volio bih da sam više sa sinom, ali to je nemoguće, jer moram i trenirati, odmoriti se, odspavati. Neka odricanja moraju postojati. Osmi put sam u Umagu, sada sam ostvario još jedan u nizu solidnih rezultata u nizu ove godine. Igra je tu.

Zahvaljujući ocu Nerfidu, teniskom treneru, rano je uzeo reket u ruke. Najbolji plasman bilo mu je 23. mjesto na ATP ljestvici 2018. godine. No, prije tri godine zadobio je upalu gušterače. Nije se bilo jednostavno vratiti.

Sada, s 33 godine na leđima, tenisač rođen u Sarajevu samo mjesec dana prije izbijanja rata, u novom je pohodu prema vrhu, zajedno s tri godine starijim trenerom Antoniom Šančićem, Samoborcem koji je triput igrao finala ATP turnira u konkurenciji parova. Prije devet godina i u Umagu, zajedno s Nikolom Mektićem.