RIJEKA Od hrvatske reprezentacije, koja je brend svjetskog vaterpola, strepe sve nacionalne vrste, samim tim navijači očekuju nastavak trenda rezultata. U ovom slučaju od izabranika Ivice Tucka, koji praktički broji sate do subotnjeg starta Svjetskoga prvenstva na kojem brane titulu prvaka.

U plejadi hrvatskih asova koji dišu s njima i koji mnogo očekuju od hrvatskih vaterpolista je i najslavniji pulski sportaš Damir Burić koji se od dječačkih dana pretvorio u orla sposobnog s visina grabiti plijen na najvećim natjecanjima. U svoje vrijeme najbolji bek na svijetu samo je punio riznicu trofeja, pritom brojke govore više od riječi. Tako je u bogatoj žetvi od 32 hrvatska odličja osvojio osam medalja s najvećih natjecanja, a postao je i olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak. I on je itekako svjestan izazovnih ispita koji su pred hrvatskim vaterpolistima, isto tako i zahtjevnih utakmica u jakoj konkurenciji, gledajući i kroz tu prizmu može komentirati očekivanja navijača, koji očekuju borbu za medalje.

– Istina da navijači mnogo očekuju, kada se kroz dugo razdoblje ostvaruje dobre rezultate, kao što ih bilježi naša reprezentacija, onda navijači smatraju da je postizanje uspjeha normalna stvar – kaže Damir Burić, koji je kao klinac iz Pule došao na Kantridu, da bi se u Primorju pretvorio u asa svjetske klase. – Nasreću, naš se vaterpolo u posljednjih deset, petnaest godina konstantno vraća s medaljama s najvećih natjecanja. One su same po sebi velik uspjeh, ali s druge strane, ta medalja je itekako velika obaveza za iduće natjecanje. Također i značajan motiv konkurentima da te skinu s pozicija. Mi pak kao osvajači tolikih medalja imamo obavezu održati se tamo gdje jesmo. Znamo da sve to nije lako, ali pokazali smo da imamo konstantu, istina, dogodi se poneki lošiji rezultat, ali to je stvarno rijetkost. U ovom slučaju dojma sam da u Svjetsko prvenstvo ulazimo kao jedni od favorita. Naravno da ne mogu reći da smo najveći favoriti jer tu ima stvarno puno dobrih reprezentacija, ali mislim da možemo igrati ravnopravno sa svim tim reprezentacijama. Uostalom, to smo i pokazali proteklih godina. Bez obzira na to tko nam je suparnik, mislim da imamo svoju šansu.

Tradicija

Nastavljamo gdje ste vi stali, zadovoljno mogu poručiti sadašnji reprezentativci tolikim slavnim prethodnicima, trenerima i igračima koji su zahvaljući velikim uspjesima ostali upamćeni u povijesti hrvatskog sporta.

– Istina da taj lanac uspjeha ide »s koljena na koljeno«, tradicija u kojoj smo konstatno počeli osvajati medalje traje jako dugo, nije to neki bljesak pa onda na niz natjecanja ne bismo ništa osvojili. U slučaju hrvatskog vaterpola medalje se stalno osvajaju pa smo to stvorili kao neku naviku, ne samo u javnosti nego i među nama igračima, tako se to prenosilo i na one mlađe, kada bi došli u reprezentaciju, to bi im na neki način bio standard. Kada dođeš u reprezentaciju, ne preuzimaš samo način ponašanja nego i pobjednički mentalitet koji se stvara tijekom priprema. Taj se mentalitet kod nas usadio kroz desetljeće i duže, a sada ga nastavljaju mlađe generacije.

Imperativ uspjeha i silan pritisak svakodnevica su vrhunskih sportaša, u njoj žive i aktualni svjetski prvaci.

– Očekivanja, pritisak javnosti, imperativ rezultata, sve je to dio sporta. I onda kada sam igrao i sada kada gledam utakmice sa strane, smatram da ako pritiska nema, nešto nije u redu. Onda je to rekreacija, s tim da ja želim pobijediti i na rekreaciji. Igrači su navikli na pritisak jer u suprotnom ne bi ostvarivali ove zapažene rezultate. Čak treba prigrliti pritisak da bi ga se iskoristilo kao motivaciju, a ne da bude kao nešto što će nas kočiti.

Skupina D

Svaka generacija ima svoje odlike, u sadašnjoj je itekako izražen kolektivni duh.

– Da previše ne ulazim u detalje, dojma sam da se u ovoj generaciji najviše ističe zajedništvo. Koliko sam ih imao prilike upoznati dok su bili na pripremama u Puli, osjetio sam zajedništvo koje zbilja postoji između njih. Ne kažem da u prijašnjim generacijam, primjerice u mojoj generaciji, nije bilo zajedništva, ali u ovoj se taj kolektivni duh najviše ističe. Dosta igrača su istinski prijatelji i izvan bazena, koliko god da to banalno zvučalo. Kolektiv onda izbacuje pojedince. Da me se krivo ne shvati, imamo mi i danas kvalitetnih imena. Imamo vratara Bijača, koji je možda najbolji na svijetu, a kad on dobro brani, onda smo na korak do pobjede. Ako slučajno nije tako, onda imamo problema. Uglavnom, naša reprezentacija igra momčadski, to je najveći plus ove generacije.

Hrvatska u subotu prije doručka igra s Kinom, dva dana kasnije, kao i 16. srpnja, »predjelo za ručak« su joj Crna Gora i Grčka.

– Treba pokušati biti prvi u skupini zato što se ide direktno u četvrtfinale, koje je »biti ili ne biti«, iz njega se kreće u borbu za medalje. S trećeg mjesta u skupini se pak ide u osminu finala, u dvije utakmice pod iznimnim stresom. Naravno da ako ne pobijedimo Kinu, onda i nemamo što tražiti na Svjetskom prvenstvu. S Kinezima ne očekujem nikakve probleme. Mislim pak da smo kvalitetniji od Crne Gore bez obzira na to što su promijenili izbornika. Očekujem da će nam treća utakmica biti najteža. Grčka ima jako dobre igrače, no posljednjih godina igra jako loš vaterpolo. Uglavnom, smatram da smo favoriti u sve tri utakmice u skupini, no to ništa ne mora značiti. No, kao i naša javnost, očekujem da budemo prvi, ha, ha, ha…