
BUDUĆNOST ZA LIJEVI BOK - Noel Bodetić/Foto S. DONDA/HNK RIJEKA
Nema boljih pojačanja od onih za koje se navijalo još dok su igrali za kadete i juniore na Lučkom radniku
povezane vijesti
- Selahi se oprostio od Rijeke, odlazi kod Sopića: “Rijeka je postala dio moje priče, dio onoga tko sam”
- Poznati termini utakmica drugog kola kvalifikacija Lige prvaka. Navijači Rijeke ne smiju na gostovanje
- Na Rujevici predstavili novog braniča: “Došao sam boriti se za Rijeku… Prema skupini Lige prvaka”
RIJEKA Anel Husić zasad je posljednje, ali ne i zadnje ljetno pojačanje Rijeke. U prijelaznom roku je, naravno, sve moguće. U najpesimističnijoj mogućoj verziji, uzmimo zdravo za gotovo da će se prodati Fruk, Radeljić i Janković, novi ugovor neće potpisati ni Djouahra, ni Selahi, otići će stoperi Škorić i Manev, Andrić i Posavec idu na posudbe ili će raskinuti ugovor, Saho će na posudbu, Dogan neće ostati, a Goda je već otišao. To je 12 igrača od kojih su desetorica iz kadra koji je prošle sezone osvojio dvostruku krunu.
Dodajmo šestoricu novih, Iankova, Husića, Ndockyta, Lasickasa, Sijarića i Jurića. Tko ostaje, tko je tu, po pozicijama? Vratari Zlomislić, Todorović (Vučetić, Kovač), stoperi Husić, Majstorović (Kitin, Burčul), bekovi Oreč, Lasickas, Devetak, Bogojević (Bodetić), veznjaci Iankov, Petrovič, Ndockyt, Gojak, Ilinković (Tešović), krila Sijarić, Rukavina, Menalo (Butić, Thaqi, Medojević) te napadači Čop i Jurić.
Jasno je da unatoč sjajnoj i brzoj reakciji Čuline, Raića Sudara i Miškovića na ljetnom mercatu itekako još ima pozicija koje treba popuniti. Jedno četiri: stoper, zadnji vezni, krilo, napadač.
Polivalentnost Ndockyta, Iankova, Lasickasa, Bogojevića, Menala, Petroviča…, daje širi prostor i fleksibilnost za djelovanje riječkim sportskim direktorima i predsjedniku Miškoviću, no posla još ima.
Sveto pismo
Proračun za prijelazni rok jasno je određen, zna se koliko se može potrošiti na odštete i menadžerske provizije. A čak i u toj verziji u kojoj idu prodaje, posudbe i raskidi ugovora s dvanaestoricom igrača, Rijeka je već sad napravila golemi posao u stavljanju na raspolaganje momčadi koju Đalović ima vremena i pripremiti i uigrati do 22./23. srpnja kad na punu Rujevicu u 2. pretkolu Lige prvaka stiže favorit, bugarski Ludogorec.
Iankov je mogao birati između Rijeke i Hajduka, odabrao je Rijeku. Ndockyt je mogao birati između Rijeka i Olimpije, odabrao je Rijeku. Lijepe ponude iz drugih klubova imali su i Jurić i Lasickas, odabrali su Rijeku.
U srijedu se kreće na jedanaestodnevne pripreme u Villach i Kranjsku Goru. Ne zna se hoće li dotad još netko otići, ali zna se da je realna opcija da se u Austriju i Sloveniju ode s još jednim-dva pojačanja povrh ovih šest već pristiglih.
Gotovo svim novim igračima zajedničke su karakteristike borbenost, trka, dinamika, taktička disciplina, stavljanje momčadi iznad bilo kojeg pojedinca. Fizički jaki… Borci! Pojačanja baš onako za Rijeku po guštu Radomira Đalovića.
Kao »Sveto pismo« klupskog projekta stoji rečenica: pet mladih iz vlastite škole nogometa u prvoj momčadi. Jedino je bitno za bilo kojeg igrača da bude na Rijekinoj šampionskoj razini, nebitno odakle je i koliko ima godina. Ali… Nekako bi svima bilo posebno drago da svake sezone u prvi plan izbije barem jedan mladić nogometno odgojen u bajnim uvjetima kampa na Rujevici.
Razvojna liga
Možda je teško dok se boriš za trofeje i europske skupine davati šansu mladima, no ako se to jasno i glasno javno komunicira, onda će fenomenalna riječka publika s punim razumijevanjem istrpjeti poneku pogrešku riječke nogometne mladosti.
Tako su nastali višemilijunski transferi s prezimenima poput Galešića, Frigana, Smolčića, Pašalića, Ivanovića… Daj Bože da isto danas-sutra naprave Thaqi, Butić, Kitin, Bodetić…
Kad je Kekova Rijeka lovila naslov, mladi igrači mogli su dobiti najviše 10-15 minuta i ako se vodilo 5:0. No, cijela SHNL je razvojna liga, a uzročno-posljedično Rijeka je, kao svi drugi, razvojni klub. Koji sad ima dvije dvostruke krune i do kraja godine pred sobom vjerojatno broj utakmica koliko se nekad odigralo u cijeloj sezoni.
Trebaju igrati najbolji, normalno. Ali… Valoriziranje vlastite mladosti uvijek je najveći užitak i najveći dobitak. Bit će kartona, bit će, nažalost, i ozljeda koje su dio sporta i života. Kad se otvori i najmanji prostor, ne treba imati ni najmanje straha dati šansu mladima. Pa neka i pogriješe, ali neka rastu i sazrijevaju.
Milanski Inter, primjerice, traži napadače, a onda mu baš ovih dana zbog više sile na klupskom Svjetskom prvenstvu u napadu zaigra 19-godišnji Pio Esposito i odjednom svima postane jasno da jednog pravog napadača već imaju, sami su ga stvorili i »kalili« na posudbama.
Ako riječka mladost dobije šansu, ne zviždite klincima na prvi kiks. Moraju kiksati da bi sazreli. Nema boljih pojačanja od onih za koje se navijalo još dok su igrali za kadete i juniore na Lučkom radniku!