Bude li ljeto s dosta temperaturne inverzije tijekom dana i noći, moglo bi biti i dosta jutarnje rose, a to znači i dobre uvjete za masovniju pojavu crnih udovica.

Najezde za sada nema, iako su ozloglašeni pauci i ove godine prisutni u našim krajevima.

Poznati pulski stručnjak za kukce i pčelar Nediljko Landeka našao je gnijezdo crne udovice u okolici Vodnjana i objavio video na društvenim mrežama u kojem mu crni insekt s prepoznatljivim crveno-bijelim mrljama šeta po ruci!

– Iako se radi o najotrovnijem europskom pauku, crna udovica nije agresivna. Do ugriza dolazi jedino kod provokacije, odnosno, slučajnog nagnječenja. A upravo stasavaju ovogodišnje ženke, koje su jedine i opasne, rekao je Landeka tim povodom umirujući javnost.

Naravno, vi nemojte ni pomišljati na nešto slično! Ipak je Landeka »šaptač« crnim udovicama!

Bez panike

On je i doktorirao ne temi ekologije i rasprostranjenosti crnih udovica u Hrvatskoj i u BiH. I nastavlja dalje s praćenjem populacije, proučava im navike, nalazi nova staništa…

Crne udovice ima u malom prstu. Bolje reći: drži ih na malom prstu!

– Opasnosti nema ako koristimo zaštitne rukavice ako nešto radimo u njenom staništu i ne sjedimo ili hodamo bosi po tlu gdje mogu biti gnijezda, poručuje Landeka.

Iako se već godinama bilježi niska populacija na Poluotoku, na nekim staništima u južnoj Istri, Labinštini i drugdje, može je se uvijek pronaći.

Pogoduju joj mjesta u kojima ima bar malo vlage. Voda je nužna za njeno preživljavanje i to objašnjava zašto je se često nalazi na poljoprivrednim površinama.

Davno smo pisali o najezdi crnih udovica kod Batvača u polju lubenica, a nedavno je bilo i više slučaja ugriza na polju peršina u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Za jedne takve vlažne sezone, Landeka i njegovi suradnici su u Gajani nalazili dva, tri gnijezda po kvadratnom metru. Suša ih ubija. Bez vlage u kolovozu, kada nose jaja, ženke će uginuti, a populacija sljedeće godine bit će desetkovana.

Novinari bi uvijek htjeli čitateljima servirati paničnu priču, ali kod Nediljka Landeke nikad panike nema. On ustraje na znanstveno utemeljim podacima i govori da, iako crnu udovicu prati renome smrtonosnog pauka, nema relevantnih podataka o njenoj fatalnosti po ljude.

Specifična gnijezda crnih udovica / Foto Nediljko Landeka

– Ne, ja nisam našao podatak da je bilo smrtnih slučaja. Navodno je 1967. u Omišu umro jedan dječak od 7 godina i navodno je 1942./43. smrtno stradala jedna žena u zaleđu Biograda. Ali to sve nije potvrđeno, kaže Landeka. S druge strane, potvrđuje da je njen otrov opasan i jak: čak 14 puta jači otrov od čegrtuše. Sreća je da se radi o malom volumenu toksina, da pauk ubrizgava malu količinu, a zacijelo i kontrolira koliko će ga upotrijebiti.

– Otrov je specifičan neurotoksin zvani latrotoksin. Ekscitacija se događa na mjestima gdje se vežu živci i mišići. Dolazi do općeg nemira, znojenja i jakih bolova u cijelom tijelu. Zanimljivo je da ljudi lakše podnose bolove ako su aktivniji, kaže Landeka.

Opći bol

Dok priča o crnim udovicama, često spominje istraživanja profesora Zvonimira Maretića, pulskog liječnika koji je 1950-ih prvi proizveo serum protiv ugriza crnih udovica u Europi.

Tako navodi i primjer koji je zapisao Maretić o slučaju iz Galižane: seljaka je ugrizla crna udovica pa se brzo bičikletom požurio u bolnicu u Pulu. Dok je pedalirao, nije ga boljelo ništa, a čim je legao preplavili su ga strašni bolovi.

– Otuda i tradicionalni ples tarantule, odnosno tarantela, koji se pleše u Italiji i Španjolskoj. Kad bi žeteoci ubirali žito, u vrijeme kad su crne udovica najaktivnije, dolazilo je do čestih ugriza.

Žeteoci su znali da ako se kreću, odnosno plešu cijelu noć, da će ih manje boljeti. Samo što se pogrešno mislilo da je to od ugriza tarantule.

Njen je otrov lokalnog karaktera, dok je otrov crne udovice jedini koji funkcionira na taj način. Kakav je to bol? Maretić opisuje bol kao da ti kidaju meso kliještima. To je opći bol cijelog organizma, a ne lokalno kao kod drugih paukova, kaže Landeka.

Pitanje nam se nameće: Imamo li dovoljno seruma?

– Mislim da ima, ali nema domaće proizvodnje. Negdje 2003. smo zadnji put izlovili 500 crnih udovica i dopremili ih u Imunološki zavod u Zagrebu, u jedinici u Sv. Nedelji, gdje su se proizvodili serumi protiv crnih udovica, poskoka i riđovki, kaže Landeka.

Da u velikom broju slučajeva crna udovica ne ispušta otrov prilikom ugriza, on i njegov tim utvrdili su promatrajući njena gnijezda.

Uočili su skakavca kojeg je pauk omatao nitima, da bi nakon 20-ak minuta skakavac se otrgnuo i uspio pobjeći. To je bio sigurni znak da ga nije otrovala. Žrtvu zacijelo ne truje kad je sita, što se pak vidi po nabreklom tijelu u obliku loptice.

– Crna udovica je oportunist: drži se svoje mreže, ne lovi, nego čeka da upadne u mrežu, kaže Landeka koji je godinama po Istri pregledavao ostatke žrtava u njenim specifičnim gnijezdima da bi utvrdio njene prehrambene navike.

– Našli smo u kolovozu da je ubila škorpiona, čak i malog miša. U jednom gnijezdu kod Bala našli smo i kostur male zmije duge desetak centimetara, zaključuje Landeka.

Protuotrov nabavljamo iz Bugarske

Na početku ljetne sezone koja nosi rizik ugriza zmija otrovnica i ujeda crne udovice, u Hrvatskoj agenciji za lijekove (HALMED) kažu kako Hrvatska raspolaže dovoljnim količinama zmijskog protuotrova kao i protuotrova za ujed crne udovice. Sve su to, kažu, lanjske zalihe, što znači da nasreću prošlog ljeta nije bilo toliko ujeda ovih otrovnih životinja.

Lani je na razini Hrvatske naručeno 30 doza zmijskog protuotrova i pet doza protuotrova za ujed crne udovice, navode u HALMED-u.

Zadnja je narudžba bila ona zadarske bolnice koja je tražila dodatne doze antitoksina za crnu udovicu, a zadnji je uvoz zmijskog prouotrova zabilježen u lipnju prošle godine.

Riječ je o prozvodima koji nisu odobreni u Hrvatskoj, nego se naručuju temeljem zahtjeva pojedine zdravstvene ustanove putem interventnog uvoza, tumače u HALMED-u.

– Obično se antitoksini naručuju pred sezonu, a mi na to dajemo suglasnost. Kako ove godine nitko to nije tražio, vjerojatno zaliha imamo dovoljno, vele u HALMED-u.

To ne znači, dodaju, da Hrvatska raspolaže s ukupno 35 doza antitoksina jer je moguće da ustanove imaju zalihu od prethodnih godina kojoj još nije istekao rok trajanja, a isto tako moguće je da nije nabavljena ukupna količina za koju je dano odobrenje.

Tijekom sezone, vele u Agenciji, uvijek postoji mogućnost naručivanja dodatnih doza koje su se ranijih godina najčešće nabavljale iz Bugarske.

Nakon što je započela realizacija gradnje novog Imunološkog zavoda u Rugvici, očekuje se da bi Hrvatska uskoro mogla obnoviti proizvodnju domaćeg zmijskog protuotrova koju je imala desetljećima.