U organizaciji Udruge za promicanje baštine Primorski Hrvat u Gradskog vijećnici grada Rijeke danas je održano zanimljivo predavanje koje daje novu sliku povijesti Rijeke s početka 20. stoljeća.

Javno predavanje “Rijeka od Londonskog ugovora do Pariške mirovne konferencije” održao je dr.sc. Željko Bistrović koji je ovom prilikom obradio glavne aktere događanja u Rijeci s hrvatske, ali i talijanske strane osvrćući se na povijesne činjenice te prikazujući brojne povijesne fotografije koje do sada nisu prikazane javnosti.

Kako je istaknuo Bistrović, ovo kratko, ali turbulentno razdoblje koje je prethodilo D’Annunzijevoj okupaciji Rijeke hrvatska je historiografija popratila s nekoliko radova koji ne pružaju cjelovitu sliku povijesti toga razdoblja.

Naime, u težnji da Rijeka nakon Prvog svjetskog rata pripadne Italiji, talijanski iredentisti u Rijeci udružuju se s onima u Italiji i podgrijavaju atmosferu želeći pokazati kako sami Riječani žele priključenje Italiji.

U ovim su se nastojanjima služili falsifikatorskim postupcima među kojima je uočeno krivo legendiranje fotografija, kao i brojni retuši.

– Želeći pokazati da Rijeka sama želi pristupiti Italiji talijanski su iredentisti organizirali čitav skup ljudi, a među njima i istaknute dopisnike talijanskih listova. Jedan od zanimljivijih jest Orazio Pedrazzi, dopisnik lista L’Illustrazione Italiana.

Analizirajući primijetio sam da su one poznate fotografije učinjene 30. listopada, kada je pročitan proglas s balkona hotela Iloyd i kada su ljudi aklamacijom pristali da se Rijeka priključi Italiji, falsifikat.

Ne postoji niti jedna fotografija tog događaja. Sve je fotografije snimio uglavnom Francesco Sloković i one dokumentiraju proslavu rođendana cara Vittoria Emanuela III 11. studenog 1918. godine.

Orazio Pedrazzi osim što krivo dokumentira, krivo legendira fotografije te na nekim radi i retuše i umjesto hrvatskih zastava stavlja talijanske. Takvo što uopće nije čudno jer je taj Orazio Pedrazzi je bio “Capo Ufficio Stampa di Gabrielle D’Annunzio” te je bio jako indoktriniran, istaknuo je Bistrović želeći objasniti samo jedan on načina kojima se upravljalo javnim mnijenjem toga razdoblja te utjecalo na današnja povijesna saznanja.

Uz navedeno, Bistrović je u predavanju obradio i glavne aktere događanja s hrvatske strane među kojima su Andre Bakarčić, Augustin Juretić, Emanuel Dworski, Josip Bellen, Petar Teslić, Dragutin Prica, Ante Tresić Pavičić i brojni drugi te mnoge riječke Hrvate koji su sudjelovali na Pariškoj mirovnoj konferenciji kao što je Rikard Lenac, Albert Bonetić, Bogdan Durbešić, Viktor Ružić, Julije Mogan i Aurel Figatner.

Na kraju je istaknuo kako povijest ipak nije onakva kakvom se prikazuje.

– Pojedini povijesni događaji ipak su ostali skriveni. Upravo stoga vrijedi pokrenuti nova istraživanja iz nekog “revizionističkog kuta” jer stvari možda ipak nisu onakve kakvima se smatraju, zaključio je Željko Bistrović.