Ministarstvo kulture i medija te Muzejski dokumentacijski centar u ponedjeljak su predstavili časopis “Muzeologija 61”, broj koji je u cijelosti posvećen rezultatima projekta utvrđivanja podrijetla muzejske građe oduzete tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata.

U sklopu projekta usmjerenog na istraživanje provenijencije muzejske građe, otkrivene su važne spoznaje o načinu na koji su predmeti ulazili u hrvatske muzeje, osobito u osjetljivom razdoblju tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Projekt, koji se provodi uz podršku Ministarstva kulture i medija, predstavlja prvi sustavni pokušaj da se rasvijetli i razjasni porijeklo muzejskih predmeta, od kojih su mnogi potencijalno stečeni putem neetičnih praksi, istaknula je ravnateljica Muzejskog dokumentacijskog centra Maja Kocijan.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek ističe da, iako Hrvatska nema kolonijalnu prošlost, ima vlastitu povijest represivnog oduzimanja imovine građanima, osobito Židovima, koja zahtijeva suočavanje.

Na temelju arhivske građe Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina (KOMZA), identificirano je devet muzeja koji se najčešće spominju u kontekstu premještanja i pohrane građe u ratnom i poratnom razdoblju. Među njima su Muzej za umjetnost i obrt, Arheološki muzej u Zagrebu, Etnografski muzej, Hrvatski povijesni muzej, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Muzej grada Zagreba, Muzej Slavonije te Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.

Jedna od urednica časopisa Ljerka Dulibić, istaknula je kako je cilj istraživanja bio operativno analizirati okolnosti ulaska predmeta u muzejske funduse. Građa je razvrstana u tri kategorije: predmeti za koje je jasno da su stečeni na neetičan način, predmeti koji su zakonito i bez dvojbi postali dijelom zbirki te oni čije porijeklo nije dovoljno jasno i zahtijevaju dodatnu analizu.

Zbornik radova objavljen u sklopu projekta donosi trinaest priloga domaćih stručnjaka, uključujući i uvodni tekst urednica Ljerke Dulibić i Maje Kocijan. U današnjem predstavljanju sažete su njih četiri, iz Etnografskom muzeja, Muzeja Slavonije, Strossmayerova galerije te NMMU-a.

Aleksandra Vlatković iz Etnografskog muzeja istaknula je kako je u istraživanju broj predmeta vezanih uz ratno i poratno razdoblje povećan deset puta, s početnih 24 zapisa na 264. Taj rezultat postignut je detaljnijom analizom terminologije korištene u postojećoj muzejskoj dokumentaciji.

Ante Grubišić iz Muzeja Slavonije fokusirao se na Heimatmuseum u Osijeku čiji je dio predmeta nakon rata završio u Muzeju Slavonije. Kod značajanog broja predmeta podrijetlo nije jasno dokumentirano, što postavlja pitanja o zakonitosti i etici njihova stjecanja.

U Strossmayeru, istraživanje je pokazalo da se neki predmeti mogu povezati s nekadašnjim vlasnicima i njihovim domovima, kao što su kolekcije židovskih obitelji koje su stradale u Holokaustu. Također je identificirana salonska garnitura koja se može povezati s obitelji Marić iz Zagreba.

Što se tiče, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, istraživački rad doveo do povrata umjetnina obitelji Reissmann iz Čakovca, koje su im bile oduzete tijekom holokausta.

Projekt se ne planira zaustaviti na ovom opsegu. Ministrica je najavila proširenje aktivnosti na više muzeja (Dubrovački muzeji i Muzej Mimara) te dodatna financijska sredstva.