RIJEKA  Dogodit će se ono što je jedino normalno, što su svi najavljivali i očekivali. Ovih će dana hrvatski prvak Rijeka i trener debitant koji je momčad odveo do dvostruke krune, Radomir Đalović, potpisati novi ugovor.

Još nisu poznati detalji ni točan dan objave, ali najvažnije je da svi signali s Rujevice opet jednoglasno sugeriraju da će na temu produžetka suradnje vrlo skoro iz bijelog kluba biti pušten “bijeli dim”.

Pomalo je čudno i zabrinjavajuće bilo kada se i deset dana nakon osvajanja Kupa i trofeja, uključujući dva dana koja su vrh kluba i cijela struka proveli zajedno, već nije dogodilo ono što su svi najavljivali.

I predsjednik i direktori i trener govorili su da je sve formalnost, a onda je Đalović iz Rijeke otišao bez potpisa ugovora. Pod radnim naslovom: To rješavamo. A ne više: Riješit ćemo, kako je danima bilo najavljivano.

No jučer se sve, zasad u još uvijek neslužbenom formatu, vratilo u normalu. Rijeka i Đalović dogovorili su 99 posto onoga što je trebalo dogovoriti, tako da su sada sam potpis i službena klupska objava pitanje dana.

Dogodit će se ono što su svi očekivali najkasnije prošlog utorka, ali kada su nogomet i diskusija o novom ugovoru u pitanju, onda je očigledno riječ o dinamici koja se i kada si najsigurniji da će sve biti gotovo u desetak minuta, može razvući na desetak dana.

Bolje ne može

Ipak se neće dogoditi potez nalik onome Mikija Rapaića koji je ušao s klupe, u prvom dodiru s loptom zabio Dinamu u rašlje pa uz smiješak svojoj klupi signalizirao: Odmah me mijenjajte. Bolje od ovoga ne može.

Jer upravo se to u povijesnoj 2024./25. dogodilo Rijeci i Đaloviću. Trener debitant, mnogobrojni izlazni transferi, start sezone iz noćnih mora, a na kraju – totalni trijumf. Bolje od toga ne može. Jedino da sljedeće sezone Rijeka s Đalovićem na klupi opet osvoji i prvenstvo i Kup pa na to još pridoda osvajanje, primjerice, Konferencijske lige!

Realnost je, naravno, takva, da će se kao i svakog ljeta dogoditi redizajniranje momčadi i određena fluktuacija igrača. Na riječki način. Kao svih ovih 13 godina i četiri mjeseca u kojima su se riječka, Miškovićeva formula, odnosno način funkcioniranja kluba, pokazali fenomenalnima.

Klub koji je 25 godina čekao na trofeje i do Miškovićeve ere ih osvojio ukupno četiri (dva u bivšoj državi, dva pod Robertom Ježićem), u 13 godina osvojio je osam trofeja, uključujući jedina dva naslova prvaka pa onda i jedine dvije dvostruke krune u svojoj povijesti.

Rijeka je i prije ponavljanja legendarne 2017. godine postala nova realnost hrvatskog nogometa na gotovo pa neizrecivo višoj razini nego ikad u proteklih 119 godina. Nekad je pobjeđivala i Real Madrid. U novo doba pobjeđivala je Milan. “Samo” sad ima i osam trofeja više.

Velike stvari

No, Rijekina je snaga upravo u tome što kroz svih tih 13 godina i četiri mjeseca nije mijenjala niti modus operandi, niti modus vivendi. Proračun može biti veći ili manji, ugovori igrača veći ili manji, ali način funkcioniranja kluba ostaje nepromijenjen. Obiteljski. S uvijek istim ambicijama i zatvaranjem proračuna kao temeljnom stavkom.

I zato je i najgora sezona pod Damirom Miškovićem završila tako da se Rijeka plasirala u Europu! A kad joj se ukazala prilika, od četiri realne (ili polu-realne) sezone u kojima se činilo da može do naslova, dva puta i osvojila naslov. Prvi put očekivano, a ove godine senzacionalno.

Željko Sopić vjerojatno je posljednji trener Rijeke koji je imao luksuz da mu u (zimskom) prijelaznom roku ne bude prodan niti jedan igrač nego se čak i dovelo pojačanje (Mirko Marić).

Radomir Đalović zna da će se to jako teško opet dogoditi. Ali isto tako zna, a i dokazao je sam sebi već u debitantskoj sezoni na mjestu šefa struke, da upravo slijedeći klupsku politiku može napraviti kolosalno velike, povijesne stvari.

Za koji dan čeka se službena potvrda nastavka suradnje pa vrlo skoro i nove pripreme. Đalovićeva fajterska Rijeka. Koju su neki možda i nadigrali, ali… Tko te pita?

Na kraju su se svi hrvatski trofeji slavili samo na riječkom tlu. Na Rujevici. Bastionu hrvatskog nogometa!